so far away...

ponedjeljak, 24.08.2020.

pozitiva



Budim se ujutro, ponedjeljak. Više ni ne znam koji za redom neradni...iskoristila sam sav godišnji, opet sam bez posla...ne i besposlena. Ponovo uzimam u ruke rođendansku čestitku, rukom pisan, podulji tekst...i suza je u oku. Ona radosnica, ona koja se rijetko sretne...pa ipak, sve češće.

Prisjećam se cijelog vikenda, hodanja brdima, ovog puta lijenog, stiglo se raditi portrete i panorame po vrhu, odmarati, jesti, zezati (to se uvijek stigne). Jednog gurkanja u željenom smjeru, malo posla koji je odnekud kapnuo prije toga...i rođendanske fešte iz snova. Nakon ovoliko godina možda i ne bi trebali biti toliko bitni...možda sam odavno trebala brojati godine nekog svog potomka. Nisam, brojim još uvijek samo svoje korake ovim čudnim svijetom. Prepunim kontrasta, prepunim tuge i suza i sreće i ljubavi. Ovo zadnje ponekad ne vidimo, ponekad ne cijenimo, ponekad ne znamo kako stvoriti, kako pronaći.

Negdje sam i nekako, putem, kroz ta svoja brda i ljude koje su mi dala, pronašla najveće blago.
Ljude s kojima plačem i s kojima se smijem, najčešće plačem od smijeha. Odraslu djecu s kojima se glupiraš više od trogodišnjaka, onih nekoliko vas koji su tu uvijek i zauvijek. Ne moram zamišljati idealne dane, živim ih...bez puno planova krenuli smo na Mrežnicu, tamo ćemo nešto pojesti, okupati se, igrati...na prvom mjestu odbili su pse...na drugom su ih dočekali s osmjehom. I nas. Klopa je bila jako fina, imali su čak i nešto za nas koji baš i ne volimo meso. Mjesto iz snova, smireno i bajkovito, čak je i vrijeme poslužilo gotovo idealno. Ne može se ni popamtiti sve šale, igre, poglede pune razumijevanja i poznavanja...to da se sve sklopi u jednu pjesmu i jedan ples.

I onih par trenutaka samoće u rijeci, kad plutaš i gledaš oblake i zahvalan si do njih i natrag, sretan. Živ.

Da, ponekad se borim. Ponekad pucam od stresa. Poneka odluka nije bila najbolja. Druga godina za redom da nemam posao u ovo doba godine...pa ipak, imam slobodu. Imam odabir i imam ono najvrednije. Ne mjeri se u iznosima na računu, opisima poslova, ne znam čime...mjeri se životom u svojim danima, dobrim ljudima i suzama radosnicama. Na tom računu...imam mnogo. Hvala vam.

24.08.2020. u 07:24 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2020 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..