Budim se ujutro, ponedjeljak. Više ni ne znam koji za redom neradni...iskoristila sam sav godišnji, opet sam bez posla...ne i besposlena. Ponovo uzimam u ruke rođendansku čestitku, rukom pisan, podulji tekst...i suza je u oku. Ona radosnica, ona koja se rijetko sretne...pa ipak, sve češće.
Prisjećam se cijelog vikenda, hodanja brdima, ovog puta lijenog, stiglo se raditi portrete i panorame po vrhu, odmarati, jesti, zezati (to se uvijek stigne). Jednog gurkanja u željenom smjeru, malo posla koji je odnekud kapnuo prije toga...i rođendanske fešte iz snova. Nakon ovoliko godina možda i ne bi trebali biti toliko bitni...možda sam odavno trebala brojati godine nekog svog potomka. Nisam, brojim još uvijek samo svoje korake ovim čudnim svijetom. Prepunim kontrasta, prepunim tuge i suza i sreće i ljubavi. Ovo zadnje ponekad ne vidimo, ponekad ne cijenimo, ponekad ne znamo kako stvoriti, kako pronaći.
Negdje sam i nekako, putem, kroz ta svoja brda i ljude koje su mi dala, pronašla najveće blago.
Ljude s kojima plačem i s kojima se smijem, najčešće plačem od smijeha. Odraslu djecu s kojima se glupiraš više od trogodišnjaka, onih nekoliko vas koji su tu uvijek i zauvijek. Ne moram zamišljati idealne dane, živim ih...bez puno planova krenuli smo na Mrežnicu, tamo ćemo nešto pojesti, okupati se, igrati...na prvom mjestu odbili su pse...na drugom su ih dočekali s osmjehom. I nas. Klopa je bila jako fina, imali su čak i nešto za nas koji baš i ne volimo meso. Mjesto iz snova, smireno i bajkovito, čak je i vrijeme poslužilo gotovo idealno. Ne može se ni popamtiti sve šale, igre, poglede pune razumijevanja i poznavanja...to da se sve sklopi u jednu pjesmu i jedan ples.
I onih par trenutaka samoće u rijeci, kad plutaš i gledaš oblake i zahvalan si do njih i natrag, sretan. Živ.
Da, ponekad se borim. Ponekad pucam od stresa. Poneka odluka nije bila najbolja. Druga godina za redom da nemam posao u ovo doba godine...pa ipak, imam slobodu. Imam odabir i imam ono najvrednije. Ne mjeri se u iznosima na računu, opisima poslova, ne znam čime...mjeri se životom u svojim danima, dobrim ljudima i suzama radosnicama. Na tom računu...imam mnogo. Hvala vam.