Mislila sam da nikako ne volim obrade. No, u zadnje vrijeme sve se češće dogodi da mi neka paše i više od originala.
Zanimljivo je kako sami sebe ponekad ne poznajemo, nismo svjesni kako se mijenjamo i nekako...povijamo oko niti vlastitog života. Kako nešto što je jučer bilo za nas, sutra možda neće biti...kako hrana koju smo voljeli prestaje biti zanimljiva, a neka nova, neočekivano postane dobra. Bilo bi dosadno da nije tako.
I jedna šetnja na dvostrukoj slobodi (od izolacije i od nekoga koga sam odabrala pustiti) uz ovaj soundtrack...zelenilo krošnji i dijete na biciklu koje se u krugovima vozi kroz lokvu. Ptica koja preljeće...i ja u nekom svom ritmu...ponovo se osjećam živo. Onako, tek tinja u meni.
Vraćam onu mogućnost da usrećim sama sebe...i da me vesele sitnice i neke druge stvari...a ne onaj netko kome sam toliko voljno dala svu svoju moć. Predala na neviđeno...znajući da to i nije pametno.
Ne, ovo nije bila ružna priča...bila je možda i najljepša ako se zanemari par okolnosti (koje se nisu ni mogle ni smjele zanemariti). Pa ipak...rušila sam svoje samopouzdanje i sama...a i on je malo pomogao. Gotovo sam školski primjer kako ući u nezdrave odnose. Ne znam da li ću si ikada vjerovati dovoljno da to izbjegnem. A možda jednostavno sve ovo što cijenim i radim kad ovisim samo o sebi...ne smijem prestati kad nađem nekog tko bi me možda mogao voljeti.
Živim očigledno u nekom čudnom uvjerenju da bez tog nekoga, ništa nije dovoljno ni smisleno.
Vjerojatno sam jedna od mnogih. Puno je teže tražiti vlastite puteve...nego prilagoditi se nekome i biti uz nekoga pod cijenu samih sebe. Sve se svodi na to čini se. Pa ipak, na kraju uvijek biramo sebe. Makar se skrivali iza nekih drugih ideala. Makar birali put koji je lakši. Je li doista?
Postajem blaža...i prema sebi i drugima. Razumijem više i osuđujem manje, čak i one izbore koji se meni ne sviđaju. Ono što se nama čini kao najbolje za nekoga...zaista ne mora biti. Hvala mlađem bratu što mi je to napokon ukazao i izbrisao neku moju umišljenu krivnju da je on gore prošao u životu. Kad si odrastao sve se svodi na vlastite odabire. Ponekad i kompromise sa previsokom cijenom. Pa ipak...odabire. Moji su ponekad teški, pa ipak, uvijek hrabri.
Neće me kiše slomiti...
< | svibanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi
imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...
ČITAM:
The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka
fale mi:
nelina gustirna
opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly
SLUŠAM:
Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries
GUBIM VRIJEME NA:
lutanja
JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja
VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..