so far away...

nedjelja, 08.09.2019.

hm...

Nekoliko tjedana i preko nekoliko susreta. Pogled kojeg mogu...živo zamisliti i kad me se probudi u dva u noći. Poseban, plav, pun...mekoće, nade, dragosti...baš poseban.
Kako te netko tako...osvoji?

I što je to zapravo...što me natjeralo da samo tu dvojicu...čelavih i plavookih ikada baš tako jako i brzo i ludo zavolim?
Sjećam se tamo davno, prije gotovo deset godina tog...ludog susreta s prvim plavim očima. I kako je najednom cijeli svijet promijenio boje.

A sada, bojim se da je isto...da možda nije dobro kad se tako nešto dogodi. Da je previše, prebrzo, prejako. I predivno. Jer...ne čini se da u onom pogledu može biti išta lošega po mene. Osim možda nekih očekivanja...

Hoćemo li...ispresti neku lijepu priču, za promjenu? Nije da je ova prije bila tragična...bila je lijepa. Samo mrvicu promašena. Možda zbog godina, možda zbog...udaljenosti. Onih...vlastitih zidova. Ne kilometara.

I zašto to dvoje povezujem?
Jer se gledam kako padam... i kako si ne mogu pomoći. Kao Alisa u zemlju čudesa...začuđena, zbunjena, sretna...dok drijemam u tom zagrljaju...i dok su taj pogled i taj osmjeh...ono jedino što više ikad želim gledati kad se budim.

Kako se toga...barem malo ne bojati?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv