so far away...

subota, 31.08.2019.

neobično...

Najbolje stvari se uvijek dogode upravo onda kad prestaneš tragati za njima. Željeti, žeđati, kad ti prestanu nedostajati, kad prestaneš ovisiti o njima. I jednostavno počneš živjeti...onako kako najbolje znaš i kako želiš. Ovdje i sada, s ovime što već imaš.

Dogodilo se dosta toga, najprije...prvi dan nakon povratka s bolovanja (iako su vrtoglavice još tu...nešto rjeđe barem) me dočekalo...a neću reći iznenađenje već, sačekuša od šefova...s...otkazom. Naravno objasnila sam im da ionako i sama mislim dati otkaz i da su im njihovi razlozi vrlo tanki i da je prilično jasno da je jedini pravi razlog bolovanje. Pa smo potpisali sporazumni i vrlo mirno i fino se razišli. Nije mi se dalo previše natezati iako mama i prijateljice neke misle da sam im trebala reći koliko je nizak i bezobrazan taj njihov postupak. Sreća pa me čeka novi posao jer evo njima ne bi bio problem mene bolesnu bez ikakve najave baciti doslovno na cestu.

Drugo, dosta ranije je stigao i nalaz imunoloških pretraga. Izgleda da smo u potrazi za razlozima vrtoglavice naletjeli na nešto drugo, ne nužno vezano uz to...naime, ipak imam neku autoimunu bolest. Vjerojatno nešto tipa lupusa ili reumatoidnog artritisa, pokazati će sad daljnje pretrage. K tome manjak vitamina D, koji bi mogao uzrokovati vrtoglavice. Sad smo barem na tragu da se nešto otkrije...i kako kaže doktorica, ovo je daleko manje zlo, iako je isto autoimuno, od multiple.
Nisam se izvukla sa stresom kao objašnjenjem...ipak će biti i neka dijagnoza.

Ali na stranu sve to...imam još gotovo mjesec dana rada samo u fušu, od doma i nadam se nešto odmora. I mislim da će mi to itekako pasati. I nadam se da ćemo ukrasti neki vikend za otići nekud...ovo moje plavooko čudo i ja.

Jer...ta je priča nešto...toliko osvježavajuće i drugačije od svega do sad. Kao kad kreneš nešto raditi a sve teče bez ikakvog problema. Dobro ti ide, okolnosti se poslože kako treba i odradiš to s nekom lakoćom...kao da si zaplesao malo evo sad i...napravio sve kako treba.
Nisam nikad, čak ni u onim lijepim vezama do sad imala toliko dobar osjećaj...nije sve teklo s takvom lakoćom i jednostavnošću. Uvijek je barem nešto stajalo sa strane, nekakav problem, nekakav slon u kutu sobe koji je u jednom trenutku postao itekako značajan, velik i uočljiv, koliko god ga se isprva trudili ignorirati. Ovdje, sada....slona nema.

Ugodan je i to beskrajno svaki trenutak koji provedemo zajedno. Gleda me s toliko neke...dragosti da to ne mogu opisati. Smijemo se neprekidno. Grlimo i ljubimo...ponekad kao djeca na autobusnoj stanici. I sve je nekako prirodno, lako, divno, idilično i sretno.
Probuditi se u tom zagrljaju, dok te čeka onaj nasmijani pogled...ma...jednostavno sam sretna.
I začuđena jer...nekako je drugačije, nekako je ljepše, nekako je slobodnije.

Ne moram sakrivati djeliće sebe, ne moram se izvinuti da bi stala na neko mjesto, uz nekoga.
Kao kad pronađeš onaj komad puzzle koji baš paše točno tu. Onako kako treba. Bez borbi, sumnje, izvijanja. Tu je, točno tamo gdje treba biti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv