so far away...

petak, 23.08.2019.

idemo dalje...

Nakon magnetske i posjeta neurologici....koja je jedna od onih duša od ljudi...i koja je pretražila pola bolnice u potrazi za kompom u koji se može ubaciti cd...i izmolila radiologa da očita snimku moje MR...što nije morala...samo da bi mi pomogla i umirila me, tako da ne moram još tri tjedna do nalaza živjeti u neizvjesnosti. I nemam multiplu.

Iako ostaje pitanje zašto se meni vrti već 5-6 tjedana. Možda uho, možda nešto imunološko, nekako se sad već pitam da li će se ti misteriozni razlozi uopće naći ili je zaista moguće da je to neki burnout. Žestoki. Tim više što sam jučer završila i kod zubara sa bolnom cijelom gornjom stranom zuba, odmah je prepoznala da se radi o nekom gingivitisu koji je vrlo bolan i vrlo rijedak i uzrokovan...stresom.
Ispada da mi je cijelo tijelo reklo dosta, gasim se. Samo tako, ja ne bi rekla da je povod bio neki iznimni stres. Uglavnom, laknulo mi je jako što se tiče multiple...a potraga se nastavlja, što izaziva ovakvo stanje. Imam malo više energije, vrtoglavice su još tu.

Ono što me i dalje opterećuje je posao, ovaj skoro pa bivši. Navratila sam uputiti malo novu kolegicu, te imala takav obračun sa šeficom da sam skoro tada dala otkaz. Svaki naš razgovor je prepun njenih optužbi i uvreda, bezobrazna sam i ovakva i onakva, bez ikakvog pravog dokaza i pokrića, kad sam ju zatražila da to podupre primjerima.
Muka mi je od ideje da tamo moram raditi i sekunde.
S druge strane, nova šefica je prvu isplatu bila rekla određenu sumu, pa kad smo se čule dodala još 500 kn više...a isplatila mi 1.000 kn više. Naravno, tamo nema ni komplikacija ni drame ni ničeg. Normalan, poslovni odnos i to je to.
Jedva čekam otići i najsretnija bi bila da mogu ne raditi ovdje više niti dana. Kad bi bar to nekako mogla iskamčiti...

Provela sam nekoliko dana s curama na moru, bilo je jako lijepo...ako izuzmem ona razdoblja u danu kad mi se vrtilo. Uspjele smo se iskupati, izaći malo van, uživati baš.
Rođendan je prošao malo blesavo, navratila sam u firmu, izgubila na to vremena, nisam se nalazila s ekipom jer su posvuda...pa se nadam nekom tulumu kad se svi vrate.

S plavookim je...predivno. Vidimo se dovoljno često, sve je nekako easy. Uživamo provoditi vrijeme zajedno, slušati pričice od onog drugoga, što god radili lijepo nam je. Uživam, sretna sam. Ne preispitujem kud to vodi, dovoljno mi je vidjeti tu neku dozu...odanosti koja me iznenadila...jer je nisam baš sretala prije. Možda je to razlika između emotivaca koji daju sve od sebe jednom kad odluče...i onih ostalih koji uvijek imaju zadrške. A ja do sad nisam imala prilike naletjeti na emotivca. Drugačije je...i lijepo.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv