so far away...

nedjelja, 08.04.2018.

dvadeset godina...

Nedavno stiže poruka od kolegice s kojom sam od prvog osnovne pa do kraja srednje išla u razred; kaže, rezerviraj si vikend 7 na 8.04. za tulum, okupljamo se svi iz razreda iz osnovne. Prije toga ne bi mi ni palo na pamet da ćemo se okupiti, zatim sam pomislila, a kojim je to povodom baš sad došlo do toga...i ulovila se računati...osnovnu smo završili 98....ajme, 20 godina...ne... ne 20...ne može bit...
pa kako je moguće...pa, buraz se rodio kad si bila u sedmom razredu, on ima 21...da, 20 godina draga moja...

Približio se i taj dan, na grupi na fejsu smo se već bili raspisali o svim silnim nepodopštinama iz tog doba...čak smo i provalili bili u školu, njih 5-6 iz razreda, dobili ukore...razrednik se samo odvalio smijati kad su mu rekli imena iz razreda da nas se prisjeti. Razrednica od prvog do četvrtog je rekla...je je...bili ste svi jako inteligentni...i jako jako nestašni. Nažalost ona nije mogla doći.

Složila sam za nju i razrednika neke sitnice od bakra, za razrednika sam to kuckala jučer dopodne, završila teko oko dva tri. Pogledala ja tako kad se nalazimo par dana ranije, pisalo je u 8. Dan prije je dodano da se nađemo u 7 i ja sam to pročitala ali uopće nisam doživjela. I tako krenem ja iz Zagreba prema Samoboru, pogledam da li se u međuvremenu što dopisalo i shvatim da kasnim...

Ako ništa, barem sam se stvarno super sredila, onako rokerski raščupano, prvi puta u životu da je kosa stvarno stajala kako sam htjela...
Svi su se bili skupili već pred restoranom, izgrlila sam cure. One svoje dvije tada najbolje prijateljice koje otad gotovo nisam srela i nisam mogla vjerovati da ih vidim. Svi su komentirali kak sam jako narasla...ma nisam miceki, bila sam ja uvijek visoka i među višima u razredu, al vi ste fakat ostali niski dečki. Neki od njih...oni najslađi i najdruštveniji. Doletio je tako do mene jedan od tih malaca i ja se njega ne sjećam. Pojma nemam tko je. Na kraju sam pitala cure, mali Borna, dečko je išao do 4. razreda s nama pa u c razred. Imao kovrčave kose hrpu...sad je s puno manje kose na glavi.

Ima nas dosta zapravo koji nismo udani ni s djecom. Ima ih dosta i koji jesu, glavno razredni zabavljač je pravi obiteljski čovjek s kćerkicom, sposoban u poslu, simpa do besvjesti, boljeli su nas trbusi od njegovih beskrajnih priča, dogodovština i viceva. Nije se možda od njega previše očekivalo, bio je problem škole u to doba...znam da je i mene znao daviti ponekad. Ali, lud kakav je bio, ispod svega toga je ipak bila dobrica jedna.

Nakon večere smo išli u njegovu vikendicu na jednom od brda iznad Samobora...nisam znala čime se bavi pa možete zamisliti iznenađenje kad nas je u jednoj kleti dočekala disko rasvjeta, muzika, topla peć i prepun prepun bar...dečko je koktel majstor i to nagrađivan po kojekakvim natjecanjima. Mućkao nam je čitavu noć beskraj čuda...od kojih nimalo nije boljela glava. Tekila sunrise, cuba libre, mohitosi, ma bilo je svega, po željama...
Puno smo pričali svi, pohvatali donekle tko je sad gdje, s poslom, ovim onim...ali ono najbolje od svega je baš ta neka opuštenost s kojom smo svi došli. Nekad su obljetnice mjesta gdje se pomalo odmjeri tko je gdje stigao, ovo nimalo nije bilo tako...svi smo došli s namjerom da se opustimo i zabavimo...i bome jesmo.

Na kraju je nas 5-6 najupornijih ostalo na nogama do 8 ujutro. U nekom trenutku oko 6 otvorili smo vrata i shvatili da je vani dan...stajali još na balkonu, trabunjali kako je ovo rijetkost i kako nas je iznenadilo ovo sve...i kako moramo to opet ponoviti.
Izgleda da nam se piše i neki roštilj u 5 ili 6 mjesecu...ma, milina.

Tako je to kad se odnekud skupi 20tak ljudi koji se i znaju i ne znaju. Ostali smo svi isti...razredni zabavljači su i dalje razredni zabavljači...mirni dečki su i dalje takvi. Ja sam tu iskočila s one neke periferije, čudne male kreativke i pametnjakovičke koja je svima pisala zadaće.

U jednom me trenu baš taj naš domaćin ulovio u zagrljaj i rekao dečkima vani na terasi, jao, vidi ti male, u koji je ona komad izrasla, taman je, kako smo mi nju gnjavili, a baš mi je žao...sad bi je malo drugačije gnjavili svi...
Bio je to onaj jedan od filmskih trenutaka, kad se svemir iskupi...što si bila mala štrkljava curka koju nitko nije doživljavao previše, osim za pisanje zadaća. Sada su bili iznenađeni tom otvorenom ženom spremnom za zezanciju i tulumarenje do jutra.

Nakon svega smo popili jutarnju kavu u Samoboru, odvezla me kolegica na kolodvor...a tamo sam naletjela na svoja dva najdraža planinarska vodiča sa školom, koja su i nas vodila u planinarskoj školi.
Izjavio je onaj moj...omiljeni...duga priča...kako uopće ne izgledam umorno jer su me pitali otkud ja...a ja rekla, pa da sam znala uzela bi gojzerice...i produžila s vama.


P.S. u petak letimo u Irsku :D

<	travanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv