so far away...

nedjelja, 18.02.2018.

sloboda?

Osjećam se kao da me netko pustio iz krletke. Ne, nisam si to željela priznati, ne, na kraju ti zaista nisi bio taj koji bi me u bilo čemu zaustavljao, ne daj bože branio mi...ali, ipak si mi bio kočnica. Tisuću si mi puta rekao da su za ideale ginule budale...da ne mogu ništa promijeniti u ludoj državi. Bolje se ja prilagodi, kad gledam njih kako lažu i misle sasvim nešto drugo, trebam i ja naučiti tako.

Sad mi je napokon jasno koliko smo bili potpuno različiti u svojoj biti. Ne bih ni u tisuću godina to naučila, a još manje prihvatila.

Još se osjećam kao da ćeš nazvati, banuti, ionako sam te znala čekati po dva, tri, pet dana da dođeš. Malo je neobično, ali i tisuću puta lakše. I sad znam da mogu ići kud hoću. Da na ljeto mogu kupiti kartu za Islad ili Maroko, Istambul, bilo gdje...i ne moram se pitati da li bi ti mogao ići samnom ili ne i da li ćeš htjeti i da li uopće možemo ići. Ili ćeš reći da ne znaš, jer sve ovisi o poslu.

Mogu jednostavno dati otkaz i otići iz države, pisati putopise i fotkati ljude nakraj svijeta. Vjerojatno neću, ali, mogu. Ne mogu vjerovati da si tako nešto ipak "zabraniš" sam...kad imaš nekog tko baš i ne bi uživao u toj tvojoj egzibiciji. I nije mi jasno kako to...da mi nikad ništa nisi branio, a ipak, ja sam si zabranila toliko toga?

I stavila svoj život na čekanje?
Čekajući tebe, shvatila sam puno toga...da nemamo vremena čekati. Pogotovo kad druga strana ne bi čekala nas. Da su naši snovi samo naši...i ne tiču se nikoga i ne mogu nam ih drugi ostvariti. Ostvarujemo ih sami.
Da je svijet predivno mjesto...ako mu dozvolimo da to bude.
I da ima dobrih ljudi i ideala, da ima ostvarenih snova i ljudi koji su hrabri.
Ima. Nitko, nikada više neće me uvjeriti u suprotno.

<	veljača, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv