so far away...

četvrtak, 06.09.2012.

Sometimes the memories are worth the pain.

Dobro sam. Bolje. Slobodnije. Ne čekam ga, ne čeznem, ne iščekujem. Ne zdvajam, ne bojim se, ne pokušavam sebi objasniti zašto ga uporno nema i kako to da ne želi što više vremena provesti samnom, ako mu je stalo.

I zapravo me iznenadilo koliko mi je lakše.

Ali, lagala bih kao pas kad bi rekla da mi ne nedostaje.
Nedostaje, opako. Nasloniti glavu na njegovo rame, dok me grli sa leđa. To najviše. Jedna blesava sitnica koju sam voljela više od ičega. Nasloniti glavu kraj njegove, osjetiti ono malo kose kako me bocka, dok mi ljubi vrat. Nedostaju mi naše kilometarske vožnje biciklima i pričanja o svemu i svačemu. Nedostaju mi one neke scene iz bajki...tamo, davno, sa početaka. Tisuće krijesnica u onoj šumici tamo kraj Save. Snjegovi. Ono kako me nekada gladio po kosi dok mu ležim u krilu. Zagrljaji.

I tužna sam. Jer ne znam da li je i to, sa početaka, sa njegove strane bilo onoliko stvarno i iskreno...kao što je bilo sa moje. Ne znam ni da li je to bitno. Jer znam da ja njega jesam voljela. Ludo i beskrajno, svakom mrvicom sebe.

Sada, još uvijek boli. Pa ipak....vrijedilo je.

<	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv