so far away...

petak, 09.09.2011.

zauvijek lutam...

još jedan stari post...toliko prikladan, sada, kada se spremam na nova lutanja
selim. ponovo.
nakon što sam zavoljela ovaj kvart, uredila ovu sobu i stan, zavoljela ljude oko sebe...

sada kada vidim da mogu zauvijek sve mijenjati, bježati, tjerati ljude od sebe...
samo zato da sakrijem koliko mi je stalo do njih, bilo koga...a koliko malo do sebe...

i trudim se ne razmišljati na taj način, već godinama...
ne trudim se dovoljno oko sebe...

ne znam što točno želim, imam ideju o tome što i nikakvu ideju kako to sprovesti u djelo...
imam toliko dragih ljudi kojima se ne usudim pogledati u oči i reći istinu jer se bojim da bi me zbog toga odbili...
da nisam ispunila očekivanja...roditelja, kumova...svoja vlastita...

da sam u trenutku kada su se oni razočarali samnom, krenula ostvarivati još više ta razočaranja...
da još uvijek žudim za time da me upoznaju prihvaćaju i vole...
znam da ponešto od mog života nikada neće prihvatiti ni razumjeti...ali...zar ne mogu barem dio?
mogu li i znam li prihvatiti to i sama?

sve one suze jučer...toliko obaveza i promjena u samo dva tjedna...
i sve ovo...sva silina nekog mog dugogodišnjeg bola koja je isplivala iz mene...
kraj osobe koja me donekle može razumjeti i koja mi je postala veliki prijatelj...
i nažalost, učitelj kojim putem ne smijem krenuti...

i znam da nije sve crno i da se uvijek nađe način...
voljela bih znati kako pronaći onaj neki ljepši put...onaj samo moj...a putem ne gubiti ljude koje volim...
kako ostvariti svoje snove i biti tu za one koji me trebaju? kada to stići?
kako se prestati vrtjeti u sve sumanutijim krugovima?


kako pustiti ruku djeteta...jer ovo dijete mora odrasti?

pa opet...samo ta odrasla djeca...će drugoj djeci pružiti ruku...


16.04.2011.




svi ti dolasci i odlasci...
zar se ne umoriš tako, putujući danima, godinama?

zar ti nisu strani svi ti gradovi i nepoznata lica?
gdje li nalaziš utjehu u hladnim zimskim noćima?

nije li ludo provesti život na kolodvorima?


od čega li to bježiš?
kome odlaziš...i koga to ostavljaš?
i kako li je to početi ponovo negdje daleko?

lutalico iz budućnosti, jesi li sretna?
da li još uvijek lutaš?

i promatraš li ponekad lica
sretnih ljudi koji rastu na jednom mjestu?
promatraš li obitelji i čezneš li ponekad za toplinom
i osloncem i prijateljima i onima koji su možda ipak nekako mogli
to postati?

lutalice, poželiš li se skrasiti, sada kada je prekasno?
jer su ti lutanja u krvi i teško je izgraditi sada sve iz ničega

lutalice, sanjaš li o domu?
misliš li još uvijek da ga nisi zaslužila?
i da je baš tebe nekako zaobišao?

lutalice, znam da si željela...graditi domove
na sprudovima od pijeska...
nestalnim nekim mjestašcima, draga...ne ide to...

lutalice, pronađi ga jednom...
u šumu proljetnog lišća dok podrhtava na vjetru...
u valovima mora...
u ljubičastim tulipanima nekih davnih sjećanja...
i obalama...mora i rijeka...
i kovčegu u kojem još uvijek stoje neke prastare figurice...
i stihovi...

i lutanja su ljepša kada imaš kome o njima pričati
i kome se vraćati...

<	rujan, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv