so far away...

ponedjeljak, 08.08.2011.

obično veče...

omiljeni film u pozadini...tužnjikavi...ali, zapravo i nije toliko tužan kada ga se gleda sa prave strane...
mačka koja promatra svjetla grada kroz kišu koja tiho i lagano rominja...
zavaljena u krevetu, sa laptopom u krilu, dopisujem se i dogovaram razno razna fotkanja...
neopisiv je užitak opet fotkati...i to prilično dobro...dovoljno dobro da su čak i mojoj kritičnoj ljubavi dobre te fotke...
ljubav...kako je neobično zvati ga tako...

lijepo je vidjeti napredak...za kojih je i on kriv...poneki dobar savjet koji sam poslušala i već je sve daleko bolje...
silno sam zadovoljna fotkama...

i silno se veselim novim fotkanjima i ovim dogovorima sada...

i sve nekako...dolazi na svoje mjesto...
i sve se nekako svodi na jedno...da se trudim oko posla, oko fotkanja, podosta...i da sam silno zadovoljna sobom...
i da to zadovoljstvo privlaći sve ono dobro oko mene, još više...

a tu je i on...
danas je 8.8.
prošlo je točno osam mjeseci...od onoga trenutka kada mi je pomazio trbuh, a ja sam ponovila da nisam škakljiva i pitala zašto me škaklja...a on rekao da bi on samo malo maziti...
i onda onih nekoliko sekundi koje su se desile dovoljno brzo da ih se gotovo niti ne sjećam...
i najednom mu sjedim u krilu i ljubimo se...kao prvi i posljednji i jedini put...

i onda sve one uspavanke i vožnje...
i jezera i livadice...
i kupanja i stari gradovi
i fotkanja
i izležavanja na poplunu na podu njegove sobe
i češkanja po njegovom vratu
i njegovo maženje moje kose dok ležim sa glavom mu u krilu...u autu, a on je stavio neki mali jastučić na onaj dio od pojasa koji bi me inače žuljao...
i puknuta guma na biciklu, njegova i ona dugačka šetnja nasipom do ponoći
i propušteni vatromet
i njegov najbolji prijatelj koji kaže da je konj jer je dojurio popraviti mi probušenu gumu na mom biciklu
i sve to...i još toliko toga...

nekih nježnih cohenovih pjesama...
plavih pogleda...
i laganih dodira...
i riječi...i tišine ponekad...
i osmjeha...koliko samo osmjeha...

nikada se nisam toliko smijala...
niti bila toliko sretna...ni svoja...ni zadovoljna...

nisam sjajila...sada...onaj sjaj u očima, svaki puta kada te vidim...
odaje me, zar ne?
i znaš koliko te volim?

znaš, naravno...
srećo...ušuljao si mi se u život...i pogledaj nas sad...

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv