so far away...

srijeda, 30.03.2011.

samo tren...

Jučer me zamalo pregazio auto. Vodila sam malca kojeg čuvam u igraonicu, prelazili smo cestu na zebri. Najednom je iz srednje trake dojurio auto, skrenuo točno ispred mene kako bi me izbjegao i zaletio se u prometni znak kraj ceste. Zgrabila sam malca i stajala sleđeno. Dok se ovaj izmotao i produžio dalje sa razbijenom haubom, kao da se ništa nije dogodilo.

Samo sekunda u kojoj ti se život odvija kao u usporenom filmu. Dogodilo mi se već jednom, gledaš prizor ispred sebe i sekunde traju dulje, shvaćaš što se događa i ne vjeruješ...samo prestravljeno promatraš.

Imala sam sreće. Mogla sam ne pisati ovo sada. Mogla sam ne biti sada. Osim onih nekoliko minuta užasa i dolaženja sebi prošli smo bez ogrebotine. Pa ipak...dok sam danas hodala u blizini tog mjesta pitala sam se što bi bilo da se doista nešto dogodilo. Kako bi reagirali dragi mi ljudi... Jeste li se ikada vi to isto pitali? Ili je to previše morbidno, pitati se tako nešto.

Život je prokleto prekratak. I uvijek se može desiti da netko od nama najbližih samo ode...zauvijek i bez najave. Možda baš zato vrijedi dati do znanja onima koje volimo...koliko ih volimo. Tko su nam i koliko su nam važni.

Možda...samo možda skupim hrabrosti...jednom...priznati nedefiniranome...koji je jutros otišao vidjeti mjesto gdje se to dogodilo...

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv