so far away...

petak, 05.06.2009.

far away, so close...

Sjećam se jednog tako davnog vremena. Malene staze koja je vodila do tvoga ulaza. Bila je obrubljena kamenjem i drvenim letvicama iza kojih su bila dva mala vrta prepuna onog visokog rozog cvijeća kojem nikad nisam saznala ime. Sjećam se fotelje na razvlačenje tamo kraj peći, kreveta na kojem smo spavale jedna kraj druge. Zavjesa i mirisa te sobe. Sjećam se čak i molitve koju si me učila, a znaš da ja ne vjerujem u molitve. I balkona prepunog teglica cvijeća i tvoje smiješne odjeće i polaganog hoda. I tebe, koje već godinama nema. Ne znam ni koliko godina.

Ponekad poželim ponovo vidjeti to mjesto, popeti se onim strmim i zavojitim cesticama na to brdo koje sam toliko voljela. Jer sam tebe voljela. Svu svoju ljubav davala si nekoj tuđoj djeci. Bila si toliko pažljiva i nježna prema svima.
Znam da to mjesto više nije isto. Znam i da te nema toliko dugo. I možda su zadnji tvoji tragovi one neke jastučnice koje si mi sašila ili ovo sjećanje koje je u meni.

I zašto baš sad ponovo plačem za tobom? Ili plačem za djetinjstvom i nečijom brižnom rukom koja će me povesti kad ne znam kamo više. Za idiličnim mjestima, jer su tada sva bila idilična i problemi nisu postojali? Da, za tim plačem. Teško je sam kročiti životom. Znam, imam toliko ljudi oko sebe, ali, možda sad ipak po prvi puta želim ići sama. Odlučivati, boriti se. Možda ponovo jednom sanjati? Jer to sam zaboravila, zato je toliko teško. Kad ne znam kamo idem i što želim, teško je naći razloga. A opet, ako sanjam previše udaljene snove, hoću li preboljeti to što ih neću moći ostvariti. Zašto barem ne pokušam?

Sva ona vječna pitanja ponovo su tu, odgovore tražim na jedinom mjestu na kojem mogu, u sebi. Pronaći ću ih. Sad se osjećam kao da stojim na mjestu i kao da se ništa ne mijenja, osim što vrijeme prolazi i neminovno starim baš kao i svi oko mene. Sad poželim pobjeći i voziti se negdje daleko, jako daleko od svih. Poželim pobjeći i od sebe, jer jedino sa sobom sad provodim puno vremena. I ne znam tko sam. Ima dio mene koji samo traži onu djetinju sigurnost u bilo kome drugome. I ima dio mene koji više ne vjeruje nikome. Jedan dio žudi za time da netko drugi umjesto mene odlučuje, drugi mrzi sve savjete i želi čuti samo ono što negdje duboku u sebi znam da imam i znam da mogu pronaći. Svoje, samo svoje želje. I način da ih ostvarim.

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv