so far away...

ponedjeljak, 06.04.2009.

follow your dreams...

Bila je na kraju svijeta. Hodala je nepreglednim bijelo plavim prostranstvom. Pod nogama joj je bio topli bijeli pijesak, pokraj nje je šumio ocean. Bilo je predvečerje, jednog prekrasnog dana. Bila je tamo gdje je sanjala jednom doći, no nije se previše nadala. Na sasvim suprotnoj točki svijeta, ako bi se od njene domovine, probilo globus.

Vruć dan zamijenila je ugodna večer. Morski povjetarac je hladio njeno lice. Hodala je plažom koja je bila jedno od najljepših mjesta na svijetu. Sa ogromnim, čudesnim kamenjem koje ju je uokvirivalo. Bila je to zapravo velika laguna, sa zeleno plavim morem koje je bilo vrlo plitko. Sa zalascima sunca toliko divnim da je i večeras, kao i svaki dan svog boravka ovdje ponovo napunila sve kartice fotografijama. I poželjela snimiti još pokoju, no, bilo je vrijeme da se vrati.

Kao i uvijek, hodala je sa ruksakom fotoopreme na leđima. Stativom pričvršćenim sa strane, te slušalicama na kojima je slušala neku od svoje omiljene glazbe. Već po raspoloženju. Danas je to bio nezaobilazni U2 kojem se uvijek vračala. I njihova pjesma. So cruel. Njihova, jer su tako odabrali još na početku njihove priče…jer je odgovarala njima. Jer ju je voljela neizmjerno. I slušala bezbroj puta. Jer joj je otpjevao cijeli tekst kad je spomenula da se zaljubila u tu pjesmu. Naravno da ju je i on uvijek volio.

Sada…znala je samo da je negdje na drugome kraju svijeta. Da ganja svoje snove, baš kao što je i ona ganjala svoje. I znala je da su oboje na dobrom putu da ostvare baš sve o čemu sanjaju. Pogledala je oko sebe…da, ovo je bio jedan od njenih snova.

Svoju vezu izgradili su na nekim sasvim neobičnim temeljima. Obično se veze grade na međusobnom prilagođavanju, bezbroju kompromisa. Nastojanju da se sve radi zajedno. Kako su oni bili daleko od toga. Nije znala koliko ih tisuća kilometara sada točno dijeli. Ali je znala da je sretna. Jer se nije odrekla svojih snova…jer nikada nisu jedno od drugoga tražili ništa manje ni više nego da oboje ostvare sve svoje snove. Kamo god ih to, i koliko god ih to daleko odvelo jedno od drugoga.

Bili su zaista neobičan par…upoznali su se na neobičan način, zaljubili ludo i nepovratno u trenucima kad su to najmanje očekivali. Oboje su bili izašli iz dugačkih i kompliciranih veza. I pronašli se kao nevjerojatno slični. Razumjeli su se. Bili su jednako neovisni, sebični, željni toga da u životu postignu puno. Da ganjaju svoje snove i ostvaruju ih. I da više nikada i ni zbog koga ne izgube iz vida svoje snove, želje i ciljeve.

Nisu se željeli prilagođavati nikome. Nisu željeli kompromise. Željeli su osvojiti svijet i ništa manje od toga. I znali su da to mogu. I da nikada jedan drugome neće stajati na putu. Već potaknuti jedno drugo da dosegnu zvijezde. I baš zato su uspjeli.

Zato je sad bila tu, na otocima koji su bili raj, daleki, nestvarni. No mogla ga je opipati, udahnuti mirise. Osjetiti povjetarac i sol koju je nosio na svojoj koži. Udahnuti duboko.

Stigla je do hotela. Bila je odsjela u jednom od bungalova kakve je nekad gledala na Travelu i sanjala da jednom dobije priliku vidjeti ih uživo. Bio je to malen prostor, ali sa svime što joj je trebalo. Jednom lijepom i otvorenom spavaćom sobom kojoj su vrata vodila na terasu s pogledom na ocean. Malim dnevnim boravkom, malom kupaonicom i kuhinjicom. Sve što joj je trebalo, a uređeno s maksimumom dobrog ukusa i nimalo pretjerivanja.

Uzela je laptop, odnjela ga skupa sa fotićem na terasu. Stavila je fotke da se prebacuju i otišla si pripremiti kavu. Vratila se sa velikom šalicom omiljenog joj napitka i sjela na drvenu stolicu. Pregledala je fotografije, odabrala one koje su bile dobre i koje će vjerojatno iskoristiti za posao.
Odabrala je i nekolicinu koje će objaviti na svojoj foto stranici. Koju je obožavala. Stranici na kojoj je pronašla hrpu divnih ljudi, stranici koja joj je bila dom.

Uključila je Internet, provjerila mailove. Naravno, stiglo je nekoliko njegovih. Čuli su se kad god su mogli, posebno kad su ovako bili svaki na svom kraju svijeta. Ponekad nije bilo lako, no, taj su put izabrali. I drago joj je da jesu, jer je znala da nikad za ničim neće žaliti.
Ostvarivali su jednu po jednu stvar o kojima su sanjali. A to je zaista bilo mnogo. I nije bilo puno ljudi na svijetu kojima je to pošlo za rukom.
Oboje su puno proputovali. Oboje su se bavili poslovima koje su voljeli. Oboje su imali živote koji su bili ispunjeni. I bili su sretni. Čak i ovako daleko.

Pisao joj je o svojim dogodovštinama. Divio se zemlji u kojoj se nalazio, životu tamo. Prirodi, ljudima. Svemu.

Još nekoliko dana i oboje se vračaju sa svojih putovanja. Konačno će ponovo vidjeti onaj njegov samouvjereni osmjeh. Onaj koji je obožavala. Konačno će moći pričati si priče sa svojih putovanja noćima. Konačno će zajedno ispijati kave i gledati zalaske sunca. Zadirkivati će ju i privlačiti sebi da ju poljubi dok se voze tramvajem, poput kakvih tinejđera. Ljutit će ju, samo zato da ju vidi ljutu jer mu je tad neopisivo slatka. Micati će mu kosu iza uha i gledati ga dok sjedi kraj nje i nezaustavljivo priča o svemu i svačemu.

Nasmijala se tome. Imali su si što prepričavati. Godinama. I vrijedilo je. Uhvatili su snove...
Osmjehnula se gledajući sunce koje tone nad oceanom.

ovo je priča koja se tek treba ostvariti....

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv