31.08.2004., utorak
Novac kao cilj
"Osoba koja tvrdi da želi biti siromašna većinom pati od osjećaja krivnje ili nesposobnosti."
- Dr. David J. Schwartz
"Plan marljivih ljudi neizostavno vodi u bogatstvo."
Može li novac biti jedan od životnih ciljeva? Apsolutno. Čak bih se usudio reći da ćete teško postati uspješni i kompletna ličnost ako ne postavite novac i financijsku sigurnost kao jedan od životnih ciljeva.
Netko će reći da novac kvari ljude ili da je on izvor svega zla. Moja iskustva i saznanja govore suprotno – ljudi su pokvareni sa njim ili bez njega i nije novac izvor svega zla već ljubav prema novcu, kako to točno piše u Bibliji, a to daje sasvim drugo značenje. Novac nije dobar ili loš. Dobar ili loš može biti jedino način na koji se on koristi.
Novac je često predmet napada u našem društvu i vrlo često tabu tema. Ljudi se boje pričati o njemu, plaše se izraziti želju da žele bogatstvo jer vladaju predrasude da su bogati ljudi opaki, zlobni, iskvareni, nemoralni, nepošteni… i boje se da će završiti u "paklu" ako budu sanjali o bogatstvu i prihodima većim od onih koji su im nužno potrebni za preživljavanje.
Možete slobodno odahnuti. Ti strahovi i predrasude dolaze od ljudi koji ne razumiju način na koji novac djeluje i koji su previše lijeni da bi se posvetili njegovom stjecanju, a vas plaše zato da bi opravdali svoje nesposobnosti i strahove.
Naravno, ako vam je glavni i jedini cilj zarađivanje novca i zapostavljenje svega drugoga radi toga cilja, to nije ispravno. Ali isto tako nije ispravno niti odlaziti u crkvu ili moliti se 24 sata dnevno, kao ni baviti se hobijem non-stop ili čitati knjige od jutra do sutra. Svaki ekstrem je štetan, bilo da se radi o novcu ili bilo kojim drugim aktivnostima.
Svatko može biti bogat i svatko može zarađivati više nego što sad zarađuje. Sve što je potrebno je osloboditi se predrasuda o "štetnosti" novca, shvatiti da je on samo ideja i sredstvo robno-novčane razmjene, a da je njegovo zarađivanje vještina poput vožnje bicikla, sviranja glazbenog instrumenta ili kuhanja ručka. Oni ljudi koji to shvate i otvore svoje umove novim idejama te su spremni naučiti zarađivati ga i uskladiti to sa ostalim vrijednim životnim ciljevima, mogu postati vrlo uspješni i vrlo bogati.
Ako ste moralna i poštena osoba, disciplinirani, marljivi, plemeniti, dobri i zarađujete malo a usprkos tome dajete mnogo svojoj obitelji, prijateljima i ljudima s kojima živite, razmislite što biste tek mogli postići sa tim vrlinama i mnogo većim prihodima. Ali ako ste škrti, sebični i zlobni i imate male prihode, biti ćete takvi i sa velikim bogatstvom.
Kao što kaže Robert Kiyosaki, glupo je trošiti svoj život na rad za novac i pretvarati se da on nije važan. Novac je itekako važan i on je vrlo vrijedan cilj na putu do uspjeha. A granica između bogatih i siromašnih i onih sa malim prihodima vrlo je malena. Želite li je prijeći?
"Novac je tiskao vašu Bibliju, novac gradi vaše crkve, novac vam šalje misionare i novac plaća vaše svečenike kojih ne biste imali mnogo kad ih ne biste plaćali."
- Russell H. Conwell, svečenik
|
28.08.2004., subota
Priča o uspjehu
Ovo je jedna od najljepših i najboljih priča o uspjehu. Mogli bismo je nazvati recept za uspjeh jer je u njoj rečeno sve u kratkim crtama.
Dobio sam je mailom od nepoznate čitateljice. Kaže da ju priča podsjeća na ovaj blog i da mi je zato šalje. Priča me oduševila i zahvalan sam joj što ju je podijelila samnom.
Smatram da bi je svatko trebao isprintati i staviti negdje pored sebe da ga podsjeća na to što je potrebno za uspjeh i da je on dostupan svakome tko je dovoljno usredotočen na ono što želi.
Svatko može biti pobjednik. Svatko može biti uspješan, a ova priča najbolje govori o tome.
KAUBOJEVA PRIČA
"Kada sam osnivao telekomunikacijsku tvrtku, znao sam da ću trebati marketinške predstavnike koji će mi pomoći proširiti posao. Objavio sam oglas da tražim kvalificirane prodavače i započeo s intervjuiranjem. Trebao sam osobu s iskustvom u radu u telekomunikacijskoj industriji, koja poznaje mjesno tržište, ima iskustva u radu s različitim vrstama sustava, i koja je profesionalna i samostalna. Nisam imao vremena za obuku pa mi je bilo važno pronaći nekoga tko će odmah prionuti poslu.
Tijekom zamornog procesa intervjuiranja, u moj je ured ušao kauboj. Znao sam to zbog načina na koji je bio odjeven. Nosio je kaubojske hlače i jaknu koja nije pristajala uz njih, kravatu koja je dosezala do polovice prsa, s čvorom koji je bio veći od moje šake, kaubojske čizme i šiltericu. Možete zamisliti što sam pomislio: ''Nisam baš ovako zamišljao marketinškog predstavnika.'' Sjeo je na stolac ispred mene, skinuo kapu i kazao: ''Gospon, ja bih vrlo cijenio prigodu da radim u telekomunikacijskoj instriji.'' Točno tako je kazao: instriji.
Pokušavao sam smisliti na koji način, a da to ne bude suviše drsko, kazati ovom čovjeku da nisam baš tako zamišljao svog zaposlenika. Upitao sam ga o njegovom školovanju. Odgovorio je da je diplomirao na poljoprivrednom fakultetu Oklahoma State sveučilišta, a ljeti radio na farmi u Bartesvilleu u Oklahomi. Svečano je izjavio da je u svemu tome sada došao kraj, da je spreman postići uspjeh u instriji i da bi svakako cijenio mogućnost rada u mojoj tvrtki.
Nastavio je govoriti. Bio je toliko usredotočen na uspjeh da sam ga odlučio zaposliti. Objasnio sam mu da ću s njim provesti dva dana. Za to bi ga vrijeme podučio kako prodati jedan mali telefonski sustav. Dalje bi radio sam. Upitao me za primanja. Odgovorio sam: ''Izgledajući tako i znajući koliko znate, mogu vam ponuditi najviše 1000 dolara mjesečno.'' Nastavio sam objašnjavajući da provizija za svaki prodani telefonski sustav iznosi 250 dolara. Ukoliko bi posjetio stotinu kupaca mjesečno, prodao bi samo četiri takva sustava. Njegova provizija iznosila bi spomenutih 1000 dolara. Pristao je na moju ponudu.
Kazao je da mu to zvuči prekrasno jer je na ranču zarađivao 400 dolara mjesečno. Sada je želio zaraditi više. Iduće sam jutro, 22-ogodišnjem neiskusnom kauboju počeo ''usađivati'' što je moguće više znanja o telefonskoj instriji. Izgledao je poput bilo kojeg drugog radnika, ali zasigurno ne poput marketinškog predstavnika telekomunikacijske tvrtke. Zapravo nije uopće imao niti jednu osobinu koju sam tražio osim jedne: bio je nevjerojatno usredotočen na uspjeh.
Nakon dva dana otišao je do stola. Uzeo je list papira i zapisao četiri smjernice:
Postat ću uspješan.
Posjetit ću 100 ljudi mjesečno.
Prodat ću četiri telefonska sustava mjesečno.
Zarađivat ću 1000 dolara mjesečno.
Prikačio je papir na zid ispred sebe i prionuo poslu. Po svršetku prvoga mjeseca nije prodao četiri telefonska sustava, ali nakon 10 dana prodao ih je 7! Posvršetku godine nije od provizije zaradio 12 000 dolara već više od 60 000! Bio je uistinu zadivljujuće stvorenje.
Jednoga je dana ušao u moj ured noseći uplaćeni ugovor za jedan telefonski sustav. Upitao sam ga na koji način ga je prodao. Odgovorio je: ''Jednostavno sam joj kazao –Gospođo, da Vam ovaj telefon ne radi ništa drugo već samo zvoni, sigurno je ljepši od vašeg sadašnjeg.- I ona je potpisala ugovor.'' Žena mu je ispisala ček no budući da Kauboj (cijelo sam ga vrijeme tako zvao) nije bio siguran hoću li ga prihvatiti, odvezao je ženu u banku po novac. Ušao je u moj ured s tisuću dolara i upitao: ''Larry, jesam li dobro postupio?'' Uvjerio sam ga u to!
Nakon tri godine posjedovao je polovinu moje tvrtke. Do svršetka iduće godine posjedovao je još tri slične. Tada smo prekinuli zajednički rad. Vozio je crni kombi vrijedan 32 000 dolara. Nosio je kaubojska odijela od 600 dolara, kaubojske čizme od 500 dolara, trikaratni dijamantni prsten u obliku potkove.
Zašto je uspio? Možda stoga što je naporno radio? To je zasigurno pomoglo. Možda stoga što je pametniji od drugih? Ne. O telefonskom poslu u početku nije znao ništa. Pa dobro zašto onda? Pretpostavljam da stoga što je imao sve potrebno za uspjeh:
1. Bio je usredotočen na uspjeh. Znao je što želi i na koji način do toga doći.
2. Bio je odgovoran. Cijenio je mjesto na kojem je radio, cijenio je sebe i ono što je bio (pomoćni radnik na farmi).
3. Odlučio je napustiti farmu u Bartesvilleu i potražiti mogućnost dolaska do vrha.
4. Promijenio se. Znao je da neće postići bolje rezultate ukoliko to ne učini.
5. Imao je svoje ciljeve i planove. Sebe je vidio kao uspješnog čovjeka. Također je zapisao ciljeve koje želi doseći: četiri smjernice koje je okačio na zid ispred sebe. Gledao ih je svakoga dana i usredotočio se na njihovo ostvarenje.
6. Nije odustajao čak niti kada je postalo teško. Iskusio je poraze poput svih ostalih. Zalupljena vrata, bacanje telefona na njega... Sve to ga nije obeshrabrilo. Nastavio je dalje.
7. Postavljao je pitanja. I to kako! Prvo me upitao za mogućnost zaposlenja, zatim je sve ljude koje je vidio upitao hoće li kupiti telefon. Njegovo se zapitkivanje isplatilo. Kao što sam lijepo kaže: ''I ćorava koka jednom naleti na zrno!'' To jednostavno znači da, ukoliko dostatno zapitkuješ, netko će već odgovoriti pozitivno.
8. Brinuo je... Za mene i svoje kupce. Otkrio je da, ukoliko bude više brinuo o svojim kupcima nego o sebi, uskoro neće niti morati misliti na sebe.
9. I najvažnije, Kauboj je svaki dan započinjao kao pobjednik! Otvarao je vrata očekujući dobre vijesti. Nije očekivao poraz već uspjeh. Shvatio sam da se to gotovo uvijek isplati.
Kauboj je zaradio milijune dolara. Također ih je izgubio, da bi ih ponovo zaradio. Kada jednom postigneš uspjeh, nije važno i ako ga izgubiš, jer znaš kako do njega doći. On može i Vama poslužiti kao nadahnuće. On je dokaz da okolina, naobrazba ili sposobnosti nisu uvijek dostatne za uspjeh. On je dokaz da za to treba mnogo više: treba imati jasno određene ciljeve. Mi ih vrlo često nemamo ili ih prihvaćamo ''zdravo za gotovo''. To su ciljevi koji su ti potrebni za uspjeh."
- Larry Winget
|
26.08.2004., četvrtak
Postajemo ono što o sebi mislimo
|
"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
- Mahatma Gandhi
|
24.08.2004., utorak
Šta radite kad ništa ne radite?
Za uspjeh u životu bitno je raditi prave stvari onda kad nas nitko ne gleda, kad svjetla reflektora nisu nad nama i kad dođu trenuci da se zapitamo zašto ovo radim, čemu tolika muka, a ne vide se nikakvi rezultati. Upravo su ti trenuci presudni i odlučuju o tome hoćete li ili nećete uspjeti kad dođe prilika za uspjeh. Kako ispunjavate slobodno vrijeme? Gledate li televiziju ili se pripremate za uspjeh učeći novu vještinu, čitajući korisnu knjigu ili naporno radite na ostvarenju svojeg cilja?
Sigurno ste vidjeli one patke kako sjede na mirnoj površini jezera i lagano se kreću prema svom cilju. Na površini sve izgleda mirno, ali ispod površine one jako naporno rade svojim nožicama da bi mogle ići u pravcu kojeg su odabrale. Upravo je to slika uspješnog čovjeka – oni radi naporno i pametno ispod površine i prosječni ljudi smatraju njegov trud uzaludnim jer ne vide nikakve rezultate. Međutim, kad vrijeme dođe i stvar dovoljno sazrije pokažu se i rezultati napornog rada koji su mnogostruko veći od očekivanog. Jer za uspjeh je vrlo važna priprema, a to je ono što radimo u pozadini iza svjetla reflektora, kad nas nitko ne gleda, kad nitko ne vjeruje u nas i kad misle da nam fali daska u glavi zato što težimo većem cilju i smatramo da zaslužujemo više od života te smo se spremni boriti za to.
I najdalji put započinje prvim korakom. Ali kad dođe trenutak za onaj završni korak o kojem će sve ovisiti, presudno će biti koliko smo toga napravili tijekom tog puta i koliko smo vještina stekli treningom prije nego što je borba počela. O tome će ovisiti hoćemo li moći ući u nju i zadati taj posljednji udarac o kojem ovisi konačni uspjeh. Ako je priprema loša ili je uopće nema, tada će uspjeh ostati samo neostvaren san.
"Vi možete osmisliti plan borbe, ali kad ona počne stvari mogu krenuti neplanirano i tada ste prepušteni vlastitim refleksima – dakle vještini koju ste stekli treningom. U tom se trenutku vidi u kakvoj ste kondiciji, odnosno, koliko ste kilometara pretrčali izvan dvorane za trening. Ako ste sami sebe varali te propuštali ranojutarnje naporno trčanje, istina će izaći na vidjelo pod blještavilom reflektora."
- Joe Frazier, šampion u boksu
|
23.08.2004., ponedjeljak
Odbijanje
"Što je veća prepreka to ima više slave u pobjedi." - Moliere
Na putu do uspjeha svatko se susretne sa odbijanjem. Ljudi ne vole kad im pričamo o svojim snovima, o stvarima koje želimo ostvariti i zato će nas uvijek ismijavati i pokušati odgovoriti od našeg nauma. Zato osoba koja želi ostvariti uspjeh treba posjedovati snažnu želju i dobar razlog te vjerovati da je njezina odluka jedina prava i ispravna jer jedino tako može izdržati sve kritike i odbijanja.
Kažu da čovjek do svoje osamnaeste godine čuje riječ NE oko 150 000 puta. Naravno da to ostavi traga na njegovoj podsvjesti i strah od odbijanja često sprečava ljude da krenu u ostvarenje svojih snova. Međutim, odbijanje možemo iskoristiti u svoju korist. Kad mi netko kaže da nešto ne mogu napraviti, odgovorim mu ili pomislim u sebi: "E, baš zato ću to napraviti, baš zato što misliš da je nemoguće." Nikada ne dozvolite da vam ukradu snove, to je vaš život i ne dozvolite da vas nekoliko negativnih odgovora spriječi u postizanju onog što želite.
U životu nije bitno što nam se događa, već kako mi reagiramo na ono što nam se događa. Zato, kad vam kažu da nešto ne možete ili kad vas odbiju, recite im: "E, baš zato ću to napraviti!".
PRAVILA ODBIJANJA
Otisnete li se naviše, dobit ćete po prstima – ustrajte.
Ako osjećate da ste sposobni uspijevati, zvat će vas sanjarom – sanjajte dalje.
Budete li posezali za dobrom prilikom, zvat će vas nestalnim – posegnite više.
Ionako se sve dogodi s razlogom – vi budite razlog.
Još ako izazovete prosjek, zvat će vas buntovnikom – povedite pobunu.
Ako pokažete strpljenje, možda će vas zvati slabićem – ipak ostanite strpljivi.
Neke ideje klijaju iz sjemena odbijanja – potražite odbijanje.
Jeste li spremni otvoriti srce zatvorenim umovima? – uživajte dok ih otvarate.
Potražite jaku stranu svake osobe koju sretnete – postat ćete jači.
- John Fuhrman
|
23:28 (::)
Komentari (0) :
On/Off :
Print (::)
Odbijanje (::)
vrh
22.08.2004., nedjelja
Preuzimanje obveze
|
"Da biste u životu pobijedili, potrebno je poštovati obvezu. Odanost obvezi vaš život čini značajnim, ispunjavajući ga smislom i uzbuđenjem. S druge strane, život od danas do sutra nikad vas neće u potpunosti zadovoljiti. Naprotiv, pretvorit će vas u negativnu, opasnu, čak i ciničnu osobu. Ostanete li takvi, nikada nećete okusiti slast pobjede. Jeste li ikada pročitali biografiju ili priču o nekome tko je postao junak, a živio je od danas do sutra?"
- Fred Smith
|
21.08.2004., subota
O snovima
|
"Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti."
- Woodrow Wilson, bivši američki predsjednik
|
21:18 (::)
Komentari (0) :
On/Off :
Print (::)
O snovima (::)
vrh
20.08.2004., petak
Proživjet ću ovaj dan kao da mi je posljednji
|
"Proživjet ću ovaj dan kao da mi je posljednji.
A što ću učiniti s ovim posljednjim danom koji mi je dan na raspolaganje? Kao prvo, zapečatit ću spremnik života da se nijedna kap ne prolije na pijesak. Neću se razbacivati ni trenutka žalopojeći o jučerašnjim propustima, porazima, ljubavnim jadima, jer zašto da poslije zla odbacujem ono dobro? Može li se pijesak isipavati uvis u pješćanom satu? Hoće li sunce osvanuti ondje gdje zalazi i zaći ondje gdje sviće? Mogu li iznova oživjeti jučerašnje greške, te ih ispraviti? Mogu li prizvati jučerašnje rane i prizdraviti ih? Mogu li postati mlađim no što sam jučer bio? Mogu li povući zlo koje je izgovoreno, nesreću koja je počinjena, bol koja je nanesena? Ne. Jučer je pokopano zauvijek i o tome neću više misliti.
Proživjet ću ovaj dan kao da mi je posljednji.
A, ako ne bude posljednji, past ću na koljena i izreći hvalu."
- Og Mandino
|
19.08.2004., četvrtak
Blog o uspjehu, Uspjeh o blogu
Danas je mjesec dana otkako sam napisao svoj prvi post na blogu. Za razliku od većine blogera koji kreću sa mišlju: ovo je super, kojim sadržajem da ispunim ove stranice, ja sam kretao obrnutim redom. Imao sam ideju i tražio sam način kako da je prezentiram. Nikako nisam mogao donijeti odluku da počnem sa uređivanjem vlastite internet stranice, a sad tek vidim koliko je to jednostavno. Otkrićem bloga došla je prilika da realiziram jednu svoju davnu ideju i ja sam je iskoristio.
Moj život je prožet razmišljanjima o uspjehu, promatranjem uspješnih ljudi, sanjanjem o drugačijim stvarima, težnjom da budem bolji u svemu što radim i željom da se mijenjam i usavršavam – jednostavno da budem uspješniji. Vjerujem da to svatko može biti kad bi samo promijenio jedan mali djelić svog života. Vjerujem u promjenu i znam da svatko u sebi krije neograničen potencijal kojega samo treba otkriti i uoptrijebiti. No za to je potreban ključ, a ključ je znanje koje su krije u onome što zovem pravila uspjeha. Oduvijek sam htio na neki način zabilježiti u virtualnom obliku sva svoja razmišljanja i zabilješke koje sam sakupio o uspjehu, snovima, motivaciji, pozitivnom razmišljanju, o novcu i vještinama njegova stjecanja kao i o raznim strategijama koje svatko može primjeniti u svakodnevnom životu i poboljšati njegovu kvalitetu.
Nije mi namjera da nekoga nešto učim niti da dajem savjete kako treba živjeti. Želim samo prezentirati ono što sam tijekom godina zabilježio, pročitao, naučio, vidio ili čuo o uspjehu i uspješnim ljudima. To je dio mene i moga života. Strasno vjerujem da svatko može promijeniti svoj život na bolje i da nije važno od kuda kreće već kamo ide. I kad bi me uboli nožem, iz mene ne bi tekla krv, ja bih krvario uspjeh, jer to je ono o čemu sanjam, čitam, razmišljam, govorim, pišem, udišem i živim 24 sata dnevno. Vjerujem da je život lijep i da ga treba proživjeti sa stilom. A za to je potrebno znanje i to upravo onakvo na kakvo upućuje ovaj blog. Ovdje leži odgovor kako, a mi trebamo znati zašto. I nije to moje znanje, niti sam ja nešto pametniji od drugih, ja samo prenosim iskustva drugih ljudi – onih koji su tome posvetili svoj život i kroz knjige, kazete, seminare nude nam svoja saznanja i iskustva. Ove stvari pomažu meni da postignem uspjeh u životu, a nadam se da će pomoći i nekome od vas.
A definicija uspjeha tek slijedi, mada je uglavnom vrlo individualna. Svatko može biti uspješan. Svatko može biti pobjednik. Just do it!
|
18.08.2004., srijeda
Zakonik uspjeha
|
1. Sve dok znam da sam u pravu neću posustati.
2. Vjerovat ću, da ako ustrajem sve će se tako urediti da ispadne dobro za mene.
3. U slučaju minimalnih mogućnosti ostat ću hrabar i neustrašiv.
4. Nikome neću dopustiti da me sprečava ili odvraća pri dostizanju mojih ciljeva.
5. Borit ću se protiv svih tjelesnih tegoba i propadanja.
6. Uvijek iznova ću nastojati postići ono što želim.
7. Spoznaja da su se svi uspješni muškarci i žene morali uhvatiti ukoštac sa neuspjehom i nezgodama davati će mi novu vjeru i odlučnost.
8. Bez obzira na moguće prepreke nikada neću klonuti iz očaja ili straha.
|
17.08.2004., utorak
Materijalno bogatstvo
"Novac je medij kojim se mjeri zemaljski uspjeh.
Novac omogućava uživanje u onom najboljem na Zemlji.
Novac dolazi u izobilju onima koji shvate jednostavne zakone njegova stjecanja."
- George Clason
"Moj je bogati otac imao potpuno drukčiji pogled na novac. Trošiti svoj život na rad za novac i pretvarati se da on nije važan smatrao je glupim. "
- Robert Kiyosaki
"Između stvaranja bogatstva i njegovanja osobnosti postoji prirodna veza. Materijalno bogatstvo je izgrađeno na temeljima morala – na poštivanju pravila zakona, vjere, discipline, ugovora, štednje, osobne cjelovitosti i radne etike. Zdrave obitelji koje njeguju ta uvjerenja najbogatiji su izvor snage naše kulture i nade u budućnost."
- Jack Kemp
|
16.08.2004., ponedjeljak
Savladavanje straha
"Ničega se u životu ne trebamo bojati. Samo trebamo razumjeti." - Marie Curie
"Učinite ono čega se bojite i strah će sigurno umrijeti." - Ralph Waldo Emerson
Na slici je Poskok – najveća i najopasnija europska zmija. Jedan ugriz može ubiti čovjeka. Čest je stanovnik naših krajeva. Radi se o vrlo opasnoj zmiji.
Tijekom godina bavljenja planinarstvom kretao sam se mnogim planinama bez bilo kakvog znanja o opasnosti od zmija. Nije me zanimalo i nisam smatrao da sam ugrožen. Povremeno bih čuo neka sporadična pitanja: «Zar se ne bojiš zmija?» ili «tamo ima poskoka, zar te nije strah?», «što ako te ugrize zmija?». S vremenom su ta upozorenja bila sve češća i pomalo su ulazila u moju podsvijest te stvarala strah od zmija za koji do tada nisam znao. Počeo sam se bojati. Što ako sretnem poskoka? A šta da me ugrize? Tko će me spasiti ako sam duboko u planini udaljen dva do tri sata od naseljenog mjesta?
Odjednom se između mene i onoga što sam volio raditi ispriječio ogroman zid kojem je ime bilo Strah. Postavio sam pitanje samome sebi: »Što mi je važnije – odustati i priznati strahu da je jači ili ga pobijediti i nastaviti raditi ono što volim?». Ljubav prema planinama bila je ipak veća.
Razmišljao sam, taj je zid postojao tu i prije samo tada nisam znao za njega i zato sam bio toliko bezbrižan. Ljudi koji nikad nisu bili u planini prenijeli su na mene jedan strah za koji nisam uopće znao da postoji. Odlučio sam ga pobijediti. Naučio sam sve o poskocima, kakva je potencijalna opasnost, kako je izbjeći i šta napraviti ako ga sretnem te kako pružiti prvu pomoć u slučaju ugriza. Naoružan tim saznanjima stekao sam novo samopouzdanje.
Strah koji su mi drugi nametnuli postoji i dalje, negdje duboko u mojoj podsvjesti, ali naučio sam kako ga savladati tako da mogu raditi sve isto što i prije unatoč tome što on postoji.
Svi mi imamo neke svoje strahove zbog kojih izbjegavamo raditi stvari koje bi nam možda donijele veću korist ili zadovoljstvo u životu. Na sreću svaki strah je puno manji od onog kakvim ga smatramo i svaki strah možemo savladati ako znamo kako. Hrabrost je djelovanje unatoč strahu a ne djelovanje bez straha.
U nastavku navodim neke vrste strahova i načine njihova savladavanja iz knjige Čarolija razmišljanja na veliko.
Postupak prevladavanja straha:
1. Izolirajte svoj strah. Točno ga odredite. Ustvrdite čega se točno bojite.
2. Zatim djelujte. Za svaku vrstu straha postoji odgovarajuće djelovanje.
1. NELAGODA ZBOG VLASTITOG IZGLEDA.
Poboljšajte ga. Pođite u brijačnicu ili salon ljepote. Ulaštite cipele. Dajte očistiti i izglačati odjeću. Općenito posvetite veću pozornost dotjerivanju. Za to nije uvijek potrebna nova odjeća.
2. STRAH OD GUBLJENJA VAŽNOG KLIJENTA.
Dvostruko se potrudite pružiti bolju uslugu. Ispravite sve ono što bi moglo dovesti do gubitka klijentova povjerenja u vas.
3. STRAH OD NEUSPJEHA NA ISPITU.
Vrijeme strahovanja iskoristite za učenje.
4. STRAH DA ĆE SITUACIJA IZMAKNUTI VAŠOJ KONTROLI.
Preusmjerite pozornost na nešto potpuno drukčije. Izađite u dvorište i plijevite korov. Poigrajte se s djecom. Pođite u kino.
5. STRAH ŠTO ĆE DRUGI LJUDI MISLITI ILI REĆI.
Uvjerite se da je ispravno ono što namjeravate učiniti. Zatim to učinite. Nitko nikada nije učinio nešto vrijedno i pritom izbjegao kritiku.
6. STRAH OD ULAGANJA ILI KUPOVINE NOVE KUĆE.
Razmotrite sve čimbenike. Zatim budite odlučni. Donesite odluku i ostanite pri njoj. Vjerujte vlastitoj prosudbi.
7. STRAH OD LJUDI.
Sagledajte ih iz pravog kuta. Sjetite se da je svaki čovjek ljudsko biće prilično nalik vama.
- Dr. David J. Schwartz, Čarolija razmišljanja na veliko
|
15.08.2004., nedjelja
Sve je u stavu
"Ništa ne može spriječiti čovjeka s ispravnim mentalnim stavom da postigne svoj cilj. I ništa na ovom svijetu ne može pomoći čovjeku s krivim stavom."
- Thomas Jefferson
"Najveće je otkriće moje generacije to da ljudska bića mogu svoj život promijeniti mijenjajući stavove uma."
- William James
"Sve je u stavu"
- Jeff Keller
"Što duže živim, jasnije shvaćam utjecaj stava na život. On je za mene važniji od samih događaja. Važniji je od prošlosti, obrazovanja, novca, okolnosti, promašaja, uspjeha, važniji od onog što drugi ljudi misle ili govore ili rade. Važniji je od našeg izgleda, nadarenosti ili vještina. Izgradit će ili srušiti poduzeće… crkvu… dom.
Jedinstvena je stvar da svaki dan imamo mogućnost izbora s obzirom na stav koji ćemo za taj dan prihvatiti. Svoju prošlost ne možemo promijeniti, a ne možemo promijeniti ni činjenicu da će se ljudi ponašati na određen, sebi svojstven način. Ne možemo promijeniti ni neizbježno. Jedina stvar koju možemo učiniti je ta da sviramo po onoj žici koju sigurno imamo, a to je naš stav.
Uvjeren sam da deset posto života čini ono što mi se događa, a ostalih devedeset moje su reakcije. Isto je tako i s vama – sami smo odgovorni za svoje stavove."
- Charles Swindoll
|
14.08.2004., subota
Kada ste uspjeli?
|
Smijati se često i mnogo;
zadobiti poštovanje inteligentnih ljudi i naklonost djece;
steći razumijevanje iskrenih kritičara i podnijeti izdaju lažnih prijatelja;
prihvaćati ljepotu;
pronaći ono najbolje u drugima;
ostaviti svijetu nešto lijepo,
bilo to zdravo dijete, njegovan vrt ili bolje društvene prilike;
znati da barem jedna osoba na ovome svijetu lakše diše jer vi živite:
to znači da ste uspjeli.
Ralph Waldo Emerson
|
13.08.2004., petak
Wilma Rudolph (1940. – 1994.) - ŽIVOTNA PRIČA
"Najvažnije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego sudjelovati, kao što najvažnija stvar u životu nije trijumf, nego borba. Nije najvažnije nadvladati, nego se dobro boriti."
- baron Pierre de Coubertin
Rođena je 1940., tri mjeseca prerano kao dvadeseto dijete u obitelji i težila je samo 2 kg. Lijeva joj je noga bila kraća od desne a cijelo je djetinjstvo bolovala od različitih bolesti. U četvrtoj je godini oboljela od obostrane upale pluća i šarlaha te ostala dvije godine vezana za invalidska kolica. Svakodnevno je trebala masažu paralizirane noge te su je vodili 45 kilometara u jednom pravcu na toplinsklu i vodenu terapiju. Unatoč svemu njena je majka vjerovala u nju i stalno joj govorila da će postati nešto posebno u životu.
U osmoj je godini dobila remenčiće za nogu što joj je omogućilo da krene u školu. Tamo su je prozvali ružnim nadimkom Limpy (Šepavko). Unatoč svemu pohađala je nastavu i otkrila da voli sport. Često je igrala košarku i u jedanaestoj je godini odbacila proteze sa bolesne noge. Pokazivala je dobre rezultate i u atletici, a njezin je trener bio posebno oduševljen njenom odlučnošću, samouvjerenošću i sposobnošću da nadvlada osobne probleme.
Svojim je trudom i upornošću dospijela na Olimpijske igre 1956. godine i u svojoj šestnaestoj godini osvojila brončanu olimpijsku medalju na štafeti 400 m. 1960. godine je postavila svjetski rekord u utrci na 200 m. Te je godine ta šepava dvadesetogodišnjakinja izabrana kao članica američke reprezentacije za Olimpijadu u Rimu. Otišla je tamo unatoč nekim novinarima koji su prigovarali da šepava atletičarka ide na Olimpijske igre.
U utrci na 100 m osvojila je zlatnu medalju. Publika je eksplodirala! Oduševljeno su pljeskali, skakali, vikali i pozdravljali mladu, crnu, šepavu atletičarku koja je upravo osvojila zlatnu medalju. Nitko to nije očekivao.
Slijedila je utrka na 200 m, a suparnica joj je bila vrlo uspješna atletičarka Jutta Hein. Međutim, Limpy je osvojila i drugu zlatnu medalju.
Slijedila je još štafeta na 400 m i prilika da amerikanci osvoje i treće zlato što bi bio velik uspjeh za njih. Limpy je trčala zadnja i zbog loše primopredaje štafete izgubila je dragocjenu prednost. U takvim trenucima stotinke su vrlo bitne i odlučuju o pobjedi i porazu. Oblio ju je hladan znoj, publika je zanijemila. Propuštena je prilika za treće zlato! Da, možda za nekog drugog ali ne i za Limpy. Volja za uspjehom i pobjedom bila je jača. Izvukla je svaki atom snage i potrčala koliko je mogla. I ne samo da je prestigla Juttu Hein već je postavila novi olimpijski rekord. Osvojila je i treće zlato.
Ta šepava trkačica koja je preboljela opaku bolest i postala olimpijska pobjednica proglašena je 1960. i 1961. sportašicom godine. Osvojila je još brojne svjetske nagrade i bila štovana kasnijih godina kao vrhunski sportski stručnjak. Snimljen je i film o njezinu životu.
Ako je ona mogla ostvariti ovakve rezultate unatoč svim izazovima s kojima se suočavala tijekom djetinjstva, onda mislim da nitko od nas koji smo fizički zdravi ne bi smio imati bilo kakve izgovore u životu. Ili još mislite da je «rođena za uspjeh» i da je «imala sreću» ili da je to bilo sve samo puka slučajnost.
Počinju Olimpijske igre u Ateni. Past će novi rekordi, pojavit će se novi šampioni, neki će ljudi nadmašiti mnoga očekivanja i stvorit će se još neke priče o uspjehu. Vjerujem da će svatko od njih posvjedočiti da je do uspjeha došao marljivim, discipliniranim i upornim radom i da sreća postoji jedino ako je privučemo iskorištavanjem prilika koje nam se nude. Nadam se da ćete pronaći nekog s kime se možete poistovjetiti i da ćete reći: «Ako je mogao on, i ja ću.» Možda nećete osvojiti olimpijsko zlato ali možete napraviti barem neki mali pomak u životu zbog kojeg ćete vi i vaša djeca živjeti ljepše, sretnije i ugodnije. Svatko može biti pobjednik. Svatko može postati uspješan.
“Kad sam prolazila kroz to najslavnije razdoblje mog života, znala sam često Boga pitati zašto sam ovdje i koja je to moja svrha. To sigurno nisu mogla biti samo ona tri zlata. Moralo je, za moj život, biti i nekog drugog razloga.”
Wilma Rudolph
|
12.08.2004., četvrtak
Znate li prepoznati priliku?
|
"Sposobnost ne znači ništa, ako nema prilike!"
- Napoleon
"Ako ste činili greške, čak i ozbiljne greške, uvijek postoji još jedna prilika."
-Mary Pickford
Jučer sam napisao priču i ostavio je bez komentara. Čini mi se da sam ipak trebao napisati par riječi na tu temu.
Prema svemu u životu čovjek zauzima svoj stav, ima svoje mišljenje i način reagiranja. To ovisi o mnogim okolnostima i uglavnom odluke donosimo na osnovu svojeg iskustva, vrijednosti, onoga u što vjerujemo ili ne vjerujemo. Poanta priča bila je da prave prilike u životu dolaze na mala vrata a većina ljudi ih uglavnom ne prepoznaje. Iveku iz priče je prilika da spasi vlastiti život dolazila tri puta u obliku njegovih prijatelja a on je očekivao nešto drugo, bolje, vrijednije. Očekivao je božju pomoć umotanu u celofan sa zlatnom trakom.
Ponekad gledam svoje prijatelje kako rade uvijek na istom poslu i žale se da im je loše i da su nezadovoljni. I uvijek govore da će doći bolje vrijeme te da će dobiti posao snova koji će riješiti sve njihove probleme a pritom ništa ne poduzimaju da se to dogodi. Nedavno je jedan prijatelj rekao da kad bi on imao malo veću plaću i žena kad bi barem bila zaposlena mogli bi idealno živjeti. Ono što nije rekao je to da žena nije nikad poslala ni jednu molbu, da on nije nikad probao naći bolji posao jer unaprijed vjeruje da takvog posla nema. Ali ipak on čeka da bolji posao, plaća, stan, auto dođu sami od sebe jer misli da to zaslužuje. Ali nikad ne traži priliku za to i nikad ništa ne poduzima. On čeka “božju pomoć” koja ne dolazi. Takvi ljudi tada krive vladu, državu, kapitalizam, šefa – svi su im krivi osim njih samih. Ja sam pak shvatio da u životu moram sam preuzeti odgovornost za sebe i da mi nijedan šef, vlada niti predsjednik neće kupiti auto kakav želim, sagraditi kuću o kojoj maštam, platiti putovanja na koja želim ići...
Uvijek sam tragao za novim idejama i još uvijek u svemu vidim priliku za nešto. Na tom putu bitno je da čovjek nikad ne stane i bude zadovoljan sa onim što trenutno ima. Treba težiti onome što duboko u sebi osjeća da zaslužuje bez obzira na to što drugi misle. Najvažnije je ostvariti svoje snove. Svaki je dan prepun novih mogućnosti. Ne dozvoljavam da išta prođe pored mene a da ne razmislim o tome. Jer možda baš u slijedećem trenutku pojavit će se netko ili nešto što može zauvijek promijeniti moj život. Ivek nije znao prepoznati božju pomoć jer nije živio otvorena uma. Ja sam otvoren za svaku novu ideju i spreman sam razmisliti o svemu što mi život nudi, a kad prilika dođe znat ću je prepoznati. A kako je s vama?
|
11.08.2004., srijeda
Poplava
Jednom je rijeka poplavila neko selo. Ljudi su bježali i napuštali svoje domove. Samo je Ivek odbijao napustiti svoju kuću. Došli su njegovi susjedi i rekli mu neka ide s njima dok se još može pobjeći pred nabujalom rijekom. On ih je odbio i rekao da će njega Bog spasiti. Zato se samo molio Bogu i odbio je poći s njima.
Kad je rijeka još malo porasla došli su susjedi po drugi put i zvali ga da ide s njima dok se još može. Opet ih je odbio i rekao je da će njega Bog spasiti. Zato se molio Bogu i odbio je poći s njima.
Rijeka je i dalje rasla i Ivek je sada već sjedio na krovu svoje kuće kad su došli njegovi susjedi u čamcu i zvali ga da pođe s njima. Odbio ih je i rekao da će njega Bog spasiti. Zato je ostao na krovu, molio se Bogu i odbio je poći s njima.
Rijeka ga je odnijela i završio je u Raju kod Boga. Tamo se požalio i rekao mu: "Dragi Bože, toliko sam ti vjerovao i molio se, a ti me nisi spasio od nabujale rijeke. Zašto si mi to učinio? Zašto mi nisi pomogao?"
A Bog mu je odgovorio: "Kako možeš reći da ti nisam pomogao kad sam tri puta slao ljude da te spase, a ti si ih svaki puta odbio i nisi htio poći s njima."
|
21:00 (::)
Komentari (3) :
On/Off :
Print (::)
Poplava (::)
vrh
10.08.2004., utorak
Utjecaj!
Jeste li ikada razmišljali kako utječete na druge ljude? Jeste li možda razmišljali kako bi svijet izgledao da vas nema? Kažu da je utjecajna osoba svatko tko dolazi u dodir s drugim ljudima. Svaki dan imamo priliku utjecati na druge bilo pozitvno ili negativno. Možda smo danas rekli nešto što je povrijedilo dobrog prijatelja, možda smo napravili nešto što je usrećilo nekog stranca, a možda je neko naše ponašanje napravilo trajnu promjenu u životu drugog čovjeka a mi to nikada nećemo saznati.
Razmislite malo kako se ponašate prema svojoj djeci - ona trebaju vaše ohrabrenje i pohvalu, razmislite kako se ponašate prema svojim roditeljima - oni trebaju vašu ljubav i osjećaj da brinete, razmislite kako se ponašate prema vašim prijateljima - oni trebaju vaše razumijevanje i prijateljsku ruku.
Prilika za pozitivni utjecaj na druge ljude ima beskonačno mnogo - neka dobra riječ, pohvala, gesta, znak pažnje, možda samo provedeno vrijeme ili to da ih slušate. Ako ste učitelj ili učiteljica možda pronađete inspiraciju u slijedećoj priči. Meni je to jedna od najdražih priča. Istinita je, a ispričala ju je Helen P. Mrosla koja je podučavala matematiku u jednoj američkoj srednjoj školi...
Učiteljica
"Jednog petka nastava je neprestano zastajkivala. Cijeli smo dan naporno radili na novom gradivu a ja sam osjetila da su studenti loše volje, siti svega i razdražljivi. Zamolila sam učenike da na dva lista papira napišu imena svojih školskih prijatelja i između njih ostave nešto mjesta. Zatim sam im rekla da se prisjete što bi lijepog mogli reći svojim prijateljima i da to zapišu.
Do kraja sata su obavili zadatak. Prilikom odlaska iz razreda predali su mi papire. Te sam subote napisala ime svakog učenika na poseban list i napisala što je o njemu rekao svaki pojedinac.
U ponedjeljak sam svakom učeniku dala njegov list. Nije prošlo puno vremena i cijeli se je razred smješkao. Čula sam šapat: "Doista?" "Nikad ne bih pomislila da nekome toliko značim!" "Nisam imao pojma da me toliko vole." Nitko u razredu nije nikad više spomenuo te papire. Nikada nisam saznala jesu li o njima govorili međusobno ili sa svojim roditeljima, ali mi nije bilo važno. Vježba je postigla svoj cilj. Učenici su ponovo bili zadovoljni sami sa sobom i drugima. Ta grupa je napredovala.
Nakon mnogih godina vraćala sam se sa godišnjeg odmora. Roditelji su me sačekali u zračnoj luci. Na putu kući majka me pitala obična pitanja o putovanju, o vremenu, o utiscima. Razgovor je zastajkivao.
Majka je sa strane pogledala oca i samo rekla: "Tata?" Moj je otac pročistio grlo kao uvijek prije nego što će reći nešto važno. "Sinoć su nazvali Eklundovi, " počeo je. "Zaista?" rekla sam. "Godinama nisam čula za njih. Tko zna što je s Markom?". Tata je tiho odgovorio: "Mark je ubijen u Vijetnamu. Sutra je sprovod i njegovi su roditelji željeli da i ti budeš tamo." Još i danas znam na kojoj dionici ceste mi je tata rekao za Marka.
Crkva je bila prepuna Markovih prijatelja. Svečenik je izmolio uobičajene molitve: Trubač je odsvirao svoju pjesmu. Oni koji su voljeli Marka još su posljednji put prošli uz kovčeg i prekrižili se blagoslovljenom vodom. Ja sam posljednja blagoslovila kovčeg.
Nakon sprovoda većina Markovih razrednih prijatelja uputila se na Chuckovo seosko imanje na ručak. Markovi su roditelji bili tamo. Očito su me čekali.
"Želimo vam nešto pokazati," rekao je njegov otac i izvukao novčanik iz džepa. "Ovo su našli kod Marka kad je ubijen. Mislili smo da biste to prepoznali."
Otvorio je novčanik i pažljivo izvukao dva oguljena komada papira na kojima se vidjelo da ih se često slagalo i ponovo otvaralo. Nisam ih morala pogledati izbliza. Znala sam da je to papir na koji sam napisala sve ono što su Markovi školski prijatelji lijepoga napisali o njemu."
"Puno vam hvala za ovo," rekla je Markova majka. " Kao što vidite, Mark je to čuvao poput blaga. Markovi prijatelji su se počeli okupljati oko nas. Charlie se je pomalo plašljivo osmjehnuo i rekao: "Ja još uvijek čuvam taj papir. Držim ga u gornjoj ladici mog pisačeg stola." Chuckova je supruga rekla: "Charlie me je zamolio da ga stavim u naš vjenčani album." "I ja imam svoj," rekla je Marilyn. "Držim ga u dnevniku." Zatim je Vicki, još jedna djevojka iz razreda, izvukla svoj novčanik i svima pokazala svoj oguljeni i poderani papir. "Ja to uvijek nosim sa sobom," rekla je Vicki bez oklijevanja. "Mislim da su svi sačuvali svoje papire."
Tada sam sjela i rasplakala se. Plakala sam zbog Marka i svih njegovih prijatelja koji ga nikad više neće vidjeti.
Naše je društvo tako brojno da zaboravljamo da će život jednog dana završiti. I ne znamo koji će to dan biti. Zato vas molim, recite ljudima koje volite i o kojima se brinete da su vam dragi i važni. Recite im dok još nije kasno."
***Ova je priča posvećena svima koji čitaju blog o uspjehu i svojim komentarima, pohvalama i riječima ohrabrenja pozitivno utječu na mene. Hvala Vam!
|
21:00 (::)
Komentari (9) :
On/Off :
Print (::)
Utjecaj! (::)
vrh
09.08.2004., ponedjeljak
|
"Ako čovjek ne ide u korak zajedno sa svojim prijateljima, možda je to zato jer sluša drugi bubanj. Pustite mu ići u korak sa glazbom koju sluša, bez obzira na to koliko je udaljena."
Henry David Thoreau
|
21:00 (::)
Komentari (3) :
On/Off :
Print (::)
(::)
vrh
08.08.2004., nedjelja
Sokrate, zašto učiš svirati liru kad ćeš ionako umrijeti?
U našem životu postoje neki događaji, knjige, ljudi, filmovi pa čak i blogovi koji ostavljaju tragove zbog kojih više nismo isti. Jedan od takvih filmova je i Pad Crnog Jastreba (Black Hawk Down). U tom sam filmu čuo nekoliko jako dobrih rečenica koje za mene imaju posebnu vrijednost.
Radnja filma događa se u Somaliji, a radi se o istinitom događaju iz 1993. godine. Elitne američke postrojbe dobivaju zadatak da uhvate neke od neprijateljskih vođa. Cijela akcija trebala je biti vrlo kratka no pretvara se u petnaestosatnu krvavu bitku za goli život. Puca se cijelu noć i mnogi ljudi umiru. U gradu vlada pravi pakao. Na kraju se amerikanci uspijevaju povući na sigurno. Međutim, još je nekoliko ljudi u okruženju i treba se vratiti po njih.
Jedan od glavnih junaka, još uvijek krvav i znojan po licu od noćašnje bitke, priprema oružje i kreće natrag u borbu. Prilazi mu jedan od suboraca i postavlja pitanje:"Vraćaš se u borbu?" Ovaj mu odgovara: "Naših još ima vani", i dodaje: "Kada odem kući, i kad me pitaju: Hoot, zašto si išao? Zašto? Ovisnik si o ratu? Neću reći ni riječi. Zašto? Ne bi shvatili. Ne bi shvatili zašto smo vojnici. Ne bi shvatili da se borimo samo zbog svojih suboraca. I ništa više. To je sve."
U životu ljudi često rade stvari koje vole i koje ih ispunjavaju. Nažalost drugi ih ne razumiju. Ne razumiju zašto netko odlazi u planine, zašto je netko toliko predan nogometu, drugi pak računalima ili glazbi a zašto netko želi biti vojnik. Vrlo često ne možemo shvatiti ponašanje druge osobe jer gledamo tuđi život iz vlastite perspektive. I zato nam se čini da je jedino naš put ispravan a drugi da griješe. Trebalo bi svakog čovjeka pustiti da radi ono što voli.
Započeo sam pisati blog o uspjehu i mnogi me pitaju zašto to radiš? Čemu sve to? Što time želiš postići? Ništa, glasi moj odgovor. Pišem to jer sam to ja, pišem to, jer to je moj život i vjerojatno ja ne bih bio ja kad to ne bi radio. Vjerujem da ništa na ovom svijetu nije slučajno i da sve ima svoju svrhu i smisao. Na nama je da ga pronađemo.
Sokrate, zašto učiš svirati liru kad ćeš ionako umrijeti?
Zato da bih mogao svirati prije nego umrem.
Kad me budu pitali zašto pišeš blog o uspjehu. Zašto? Ovisnik si o uspjehu? Neću reći ni riječi. Zašto? Ne bi shvatili. Ne bi shvatili zašto to radim. Ne bi shvatili da pišem radi onih koji to žele čitati, koji žele postati uspješni. Pišem ovo radi onih koji imaju snove poput mene i kojima pozitivne misli daju nadu da će te snove i ostvariti. I ništa više. To je sve.
|
07.08.2004., subota
Pravila za ljudska bića
|
No. 1. Učit ćete lekcije.
No. 2. Greške ne postoje - samo lekcije.
No. 3. Lekcija se ponavlja sve dok se ne nauči.
No. 4. One lagane lekcije, ako ih ne naučite, postaju sve teže. (Bol je jedan od načina na koji univerzum zadobiva našu pažnju.)
No. 5. Znat ćete da ste lekciju naučili kad se vaše ponašanje promijeni.
|
06.08.2004., petak
Ustrajnost!
|
"Ustrajat ću, sve dok ne uspijem.
Nisam dospio na ovaj svijet da budem poražen,
niti da neuspjesi upravljaju mojim raspoloženjem.
Nisam ovca koja će čekati da je pastir podbode.
Ja sam lav i odbijam govoriti, šetati i spavati s ovcama.
Klaonice neuspjeha ne spadaju u moju sudbinu. "
Og Mandino, Najveći trgovac na svijetu
"I dokle bude daha u meni toliko ću dugo ustrajati."
"Ništa na svijetu ne može zamijeniti ustrajnost.
Nadarenost ne - često ćemo susresti nadarene, a neuspješne ljude.
Genijalnost ne - nenagrađeni genijalci gotovo su svakodnevna pojava.
Obrazovanje ne - svijet je prepun obrazovanih propalica.
Ustrajnost i odlučnost svemoćni su."
Calvin Coolidge
|
05.08.2004., četvrtak
Og Mandino (1923-1996) - ŽIVOTNA PRIČA
Ovo je priča o ostvarenom snu. To je priča o čovjeku koji je dotaknuo dno života, čovjeku koji je u svom očaju razmišljao o samoubojstvu. Međutim, izvukao se i postao jedan od najvećih i najprodavanijih autora knjiga o samopomoći i nadahnuću. Napisao je četrnaest knjiga koje su prodane u više od dvadeset pet milijuna primjeraka na osamnaest jezika. Ljudi širom svijeta zahvalni su mu na riječima nade koje im upućuje kroz svoje knjige. Najveći uspjeh postigla je knjiga pod naslov Najveći trgovac na svijetu o kojoj će još biti riječi na ovom blogu. Ovo je životna priča Og Mandina ispričana njegovim riječima. To je priča o uspjehu čovjeka koji je pobijedio svoja vlastita ograničenja i okolnosti života te iskoristio svoj puni potencijal.
"Neka sjećanja mog davnog djetinstva još su uvijek jako svježa, posebno kada se sjetim te posebne crvenokose irske dame, moje voljene majke. Jednog dana, govorila bi mi neprestano, jednog dana postat ćeš pisac, ne samo pisac nego odličan pisac. Meni se sviđala ta ideja. Poznati pisac. To je ono pravo.
Šest tjedana nakon što sam maturirao moja majka se srušila dok je kuhala ručak i umrla. Užasno sam se borio pokušavajući preboljeti njenu smrt. Umjesto odlaska na studij zaposlio sam se u tvornici papira, a 1942. pridružio sam se ratnom zrakoplovstvu. Letio sam u trideset bombaških misija iznad Njemačke u Spasitelju B-24.
Vratio sam se kući nakon što je rat završio i ubrzo sam otkrio kako na tržištu zaposlenja nije velika potražnja za bacačem bombi sa završenom srednjom školom. Nakon mnogo mjeseci bolnog traženja, napokon sam našao posao u prodaji životnog osiguranja i oženio se djevojkom s kojom sam hodao još prije rata.
Slijedećih deset godina bile su pravi pakao za sve nas. Činilo se da bez obzira koliko sati dnevno radio ulazimo sve dublje i dublje u dugove te sam počeo raditi ono što mnogi frustrirani pojedinci još i danas čine - skrivati se od svojih problema.
Na putu kući nakon posla stao bih u cafeu na piće. Ali uskoro je jedno piće postalo dva, dva su postala četiri, četiri su postala šest i napokon moja žena i kćer su otišle od mene kada više nisu mogli podnijeti moje ponašanje.
Slijedeće dvije godine putovao sam zemljom u svom starom Fordu radeći razno razne usputne poslove u namjeri da zaradim dovoljno za još jednu bocu jeftinog vina. Proveo sam bezbrojne pijane noći u jarku.
A onda, jednog hladnog jutra u Clevelandu, kojeg nikada neću zaboravit, skoro sam si oduzeo život. Zaustavio sam se ispred prozora prljave zalagaonice vidjevši unutra na polici mali pištolj. Posegnuo sam u svoj džep i izvadio trideset dolara - sve što sam na svijetu imao i pomislio - evo odgovora na moje probleme. Kupit ću pištolj i nekoliko metaka, napuniti ga, prisloniti na glavu i povući okidač - i više nikada neću morati gledati ovaj bijedni promašaj u ogledalu.
Ne znam što se zatim dogodilo. Sada se šalim na račun toga i kažem da sam tada bio kukavica i da nisam mogao sakupiti snage niti da se ubijem. Snijeg je padao, a ja sam se odmaknuo od zalagaonice i počeo hodati sve dok se naposlijetku nisam našao u gradskoj knjižnici. Za razliku od vanjske hladnoće unutra je bilo jako toplo.
Lutao sam između tisuće knjiga sve dok se nisam našao ispred polica s knjigama o samopomoći, uspjehu i motivaciji. Izabrao sam nekoliko njih i počeo čitati tražeći odgovore na neka pitanja. Gdje sam otišao krivo? Mogu li uspjeti samo sa srednjom školom? Da li još ima nade za mene? Što je sa mojim problemom opijanja? Da li je prekasno za mene? Da li sam sada osuđen na život razočaranja, neuspjeha i suza?
Taj posjet knjižnici bio je prvi od mnogih koje sam napravio na svom putovanju tražeći Og Mandina. Pročitao sam na stotine knjiga koje govore o uspjehu i moj problem s alkoholom je postepeno splasnuo. A onda u knjižnici u Concordu, otkrio sam veliki klasik W. Clement Stonea, Success Trough a Positive Mental Attitude - i moj se život promijenio.
Bio sam toliko impresioniran Stoneovom filozofijom uspjeha po kojoj čovjek mora biti spreman platiti cijenu ako želi ostvariti vrijedan cilj da sam poželio raditi za njega. U isto vrijeme upoznao sam dražesnu damu koja je imala više vjere u mene od mene samog, a nakon što je osiguravajuća tvrtka gospodina Stonea zaposlila ovog 32-godišnjeg gubitnika, oženili smo se.
U roku godine dana postao sam direktor prodaje. Unajmio sam nekoliko mladih uzgajivača krumpira, naučio ih prodavati primjenjujući Stoneovu filozofiju pozitivnog stava i uskoro smo obarali sve rekorde tvrtke.
Zatim sam uzeo nekoliko slobodnih tjedana i unajmio pisaću mašinu. San da postanem pisac nije ustvari nikada izblijedio iz mog srca. Napisao sam priručnik o prodaji osiguranja i poslao ga u ured Combined Insurance u Chichago, nadajući se da će netko prepoznati veliki talent. Netko ga je prepoznao! Slijedeće što znam, Bette i ja i naš sin Dana selili smo se u Chichago sa svom našom imovinom natovarenom na krov auta.
Radio sam u kućnom uredu nekoliko mjeseci i postao sam prijatelj gospodina Stonea. Hrabro sam se prijavio za mjesto urednika iako nisam ništa znao o uređenju magazina, a on ne samo da mi je dao posao nego mi je povjerio i misiju. Morao sam pretvoriti njegova izdanja domaćih novina u nacionalni magazin i dao mi je prazan ček za sve potrebne korake kako bi postigli svoj cilj. U narednih deset godina osoblje magazina se povećalo sa dvoje na šezdeset dvoje i postigli smo prodajnu nakladu od 1/4 milijuna.
Nekoliko mjeseci kasnije bio mi je potreban još jedan članak za popuniti slijedeći broj časopisa koji se trebao tiskati za nekoliko dana. Otišao sam kući i radio cijelu noć. Pisao sam o Benu Hoganu i njegovoj teškoj automobilskoj nesreći kada su mu rekli da više nikada neće prohodati. Taj veliki čovjek, ne samo da je prohodao, nego je i ponovo pobijedio na National Openu.
Stavio sam članak u Success Unlimited, a zatim je sudbina uzela stvar u svoje ruke. Dobio sam pismo od izdavača iz New Yorka. Svidio mu se članak o Hoganu i vjerovao je da imam mnogo talenta. Osamnaest mjeseci kasnije izdali smo knjigu Najveći trgovac na svijetu.
Naravno, kako još nitko do sada nije čuo za Og Mandina, prvo izdanje je bilo malo. No ponovo se umiješala sudbina. Rich DeVos, suosnivač Amway Corp., na Amway-ovoj skupštini se obratio svojim ljudima i rekao im za novo izdanu knjigu za koju vjeruje da će im svima pomoći u poslu. Rekao im je da ju je napisao čovjek smiješna imena Og Mandino i da se knjiga zove Najveći trgovac na svijetu.
Rich DeVosovo svjedočenje je pokrenulo nevjerojatnu prodaju knjige. Prodaja knjige nikada nije oslabila. Još i danas svako izdanje dosiže brojku od 100 000 primjeraka. Dobivao sam prosječno 80 do 120 pisama tjedno od zahvalnih čitatelja koji mi zahvaljuju na Najvećem trgovcu na svijetu.
Kako sam ja sretan čovjek! Moje voljene majke nema sada već više od pola stoljeća. Ako postoji raj, pitam se da li sada gleda svoga sina i dali je ponosna na sve što je ostvario."
|
04.08.2004., srijeda
Predanost!
|
Nakon dugog razmišljanja došao sam do uvjerenja da će čovjek koji ima dubok cilj taj cilj i ostvariti, te da se ništa ne može suprotstaviti volji koja je spremna za njegovo ostvarenje položiti čak i život.
Benjamin Disraeli
|
21:00 (::)
Komentari (3) :
On/Off :
Print (::)
Predanost! (::)
vrh
03.08.2004., utorak
JUST DO IT!
Postoje li u vašem životu trenuci kad ste neodlučni? Da li vam se ikad događa da biste nešto htjeli napraviti a bojite se krenuti? Jeste li možda propustili neku priliku radi koje vam je kasnije bilo žao?
Ne znam za Vas ali meni su se takve stvari dogodile puno puta i još se ponekad dogode. Međutim, postoji lijek i za to. Jednostavno primjenite filozofiju Nike-a koja kaže: Just do it! Samo napravite to! I gotovo! Napravite to što ste oduvijek željeli i pustite brigu na stranu. Dajte otkaz na tom poslu što već dugo planirate. Pronaći ćete bolji. Prekinite tu vezu koja nije ono što ste očekivali. Doći će netko ljepši. Priđite toj djevojci o kojoj danima maštate. Neka vas odbije, pa šta!
Jedan je od najvećih strahova dignuti slušalicu i nazvati nekoga. Ne vjerujete! Dogodit će vam se to prije ili poslije. Samo napravite to!
Skočite padobranom ako o tome sanjate, započnite vlastiti posao ako mislite da će on riješiti vaše probleme. Kupite novu kuću. Prodajte tu staru kantu koja ujutro neće upaliti. Počnite trčati, planinariti ili vježbati karate. Prijavite se na tečaj glume ili zaplešite latinoameričke plesove. Kupite perzijsku mačku ili bengalskog tigra ako baš želite. Šutnite nogom susjedovu pudlicu koja vam ide na živce. Prijavite se za posao foto modela ili otiđite na safari u Afriku. Ma šta vas briga što ste predebeli, mršavi, bez kose ili sa puno kose, što nemate novaca ili spavate na novcu, baš vas briga što će susjedi reći a najmanje što će neznanci misliti o vama kad zaplešete rock & roll u disku i napravite budalu od sebe. Napravite to! Napravite to što ste oduvijek željeli i ne razmišljajte o posljedicama. Jer to je jedini način da osjetite život u punom sjaju. Na taj ćete se način osjetiti živima. Just do it!
Zašto su ljudi toliko neodlučni? Zašto ne izađu iz vlastitih samonametnutih granica i naprave stvari koje su izvan njihove zone komforta? Zašto ne bi baš sad napravili nešto što već dugo odgađate. Možda vas ovaj post potakne na to. Ostavite računalo, pustite nepročitane blogove i napravite to! Just do it! Napravite to čega se bojite ili o čemu sanjate i nikako da se odlučite. Napravite to i strah će se raspršiti. Ne vjerujete? Probajte! Napravite to i gledajte kako vam se život mijenja! Just do it!
|
02.08.2004., ponedjeljak
Životne mudrosti španjolskog jezuita
|
UPOZNAJTE SVOJE NAJBOLJE STRANE
Njegujete svoj izvanredan dar, ali ne zanemarujte i druge. Svaki bi čovjek mogao dosegnuti vrh samo kada bi znao u čemu se ističe.
NE BUDITE ZAMORNI
Kratkoća je ugodna i laskava, a i više postižete. Dobre stvari, ako su kratke, dvostruko su dobre. Loše, ako su kratke, nisu toliko loše. Dobro rečeno je brzo rečeno.
NE GOVORITE O SEBI
Ne smijete ni hvaliti sebe, što je taština, ni kritizirati, što je potcjenjivanje. Pokažite pomanjkanje dobrog prosuđivanja i postat ćete smetnja drugima.
NASTAVITE I DO POBJEDE
Neki ljudi čine sve da započnu a ništa da dovrše. Prevrtljivi karakteri počnu ali ne ustraju. To pokazuje njihovu nepostojanost ili nepromišljen pokušaj da se posjeduje nemoguće. Ono što je vrijedno činiti, vrijedno je i završiti. Ako nije vrijedno završavanja, zašto uopće započinjati? Mudar čovjek se ne pokorava divljači, on je ubija.
POVUCITE SE DOK STE NA VRHUNCU
Nije bitno da vam plješću kad ulazite, već da im nedostajete kad odlazite.
|
|
ZAŠTO? 
