"Neka sjećanja mog davnog djetinstva još su uvijek jako svježa, posebno kada se sjetim te posebne crvenokose irske dame, moje voljene majke. Jednog dana, govorila bi mi neprestano, jednog dana postat ćeš pisac, ne samo pisac nego odličan pisac. Meni se sviđala ta ideja. Poznati pisac. To je ono pravo.

Šest tjedana nakon što sam maturirao moja majka se srušila dok je kuhala ručak i umrla. Užasno sam se borio pokušavajući preboljeti njenu smrt. Umjesto odlaska na studij zaposlio sam se u tvornici papira, a 1942. pridružio sam se ratnom zrakoplovstvu. Letio sam u trideset bombaških misija iznad Njemačke u Spasitelju B-24.

Vratio sam se kući nakon što je rat završio i ubrzo sam otkrio kako na tržištu zaposlenja nije velika potražnja za bacačem bombi sa završenom srednjom školom. Nakon mnogo mjeseci bolnog traženja, napokon sam našao posao u prodaji životnog osiguranja i oženio se djevojkom s kojom sam hodao još prije rata.

Slijedećih deset godina bile su pravi pakao za sve nas. Činilo se da bez obzira koliko sati dnevno radio ulazimo sve dublje i dublje u dugove te sam počeo raditi ono što mnogi frustrirani pojedinci još i danas čine - skrivati se od svojih problema.

Na putu kući nakon posla stao bih u cafeu na piće. Ali uskoro je jedno piće postalo dva, dva su postala četiri, četiri su postala šest i napokon moja žena i kćer su otišle od mene kada više nisu mogli podnijeti moje ponašanje.

Slijedeće dvije godine putovao sam zemljom u svom starom Fordu radeći razno razne usputne poslove u namjeri da zaradim dovoljno za još jednu bocu jeftinog vina. Proveo sam bezbrojne pijane noći u jarku.

A onda, jednog hladnog jutra u Clevelandu, kojeg nikada neću zaboravit, skoro sam si oduzeo život. Zaustavio sam se ispred prozora prljave zalagaonice vidjevši unutra na polici mali pištolj. Posegnuo sam u svoj džep i izvadio trideset dolara - sve što sam na svijetu imao i pomislio - evo odgovora na moje probleme. Kupit ću pištolj i nekoliko metaka, napuniti ga, prisloniti na glavu i povući okidač - i više nikada neću morati gledati ovaj bijedni promašaj u ogledalu.

Ne znam što se zatim dogodilo. Sada se šalim na račun toga i kažem da sam tada bio kukavica i da nisam mogao sakupiti snage niti da se ubijem. Snijeg je padao, a ja sam se odmaknuo od zalagaonice i počeo hodati sve dok se naposlijetku nisam našao u gradskoj knjižnici. Za razliku od vanjske hladnoće unutra je bilo jako toplo.

Lutao sam između tisuće knjiga sve dok se nisam našao ispred polica s knjigama o samopomoći, uspjehu i motivaciji. Izabrao sam nekoliko njih i počeo čitati tražeći odgovore na neka pitanja. Gdje sam otišao krivo? Mogu li uspjeti samo sa srednjom školom? Da li još ima nade za mene? Što je sa mojim problemom opijanja? Da li je prekasno za mene? Da li sam sada osuđen na život razočaranja, neuspjeha i suza?

Taj posjet knjižnici bio je prvi od mnogih koje sam napravio na svom putovanju tražeći Og Mandina. Pročitao sam na stotine knjiga koje govore o uspjehu i moj problem s alkoholom je postepeno splasnuo. A onda u knjižnici u Concordu, otkrio sam veliki klasik W. Clement Stonea, Success Trough a Positive Mental Attitude - i moj se život promijenio.

Bio sam toliko impresioniran Stoneovom filozofijom uspjeha po kojoj čovjek mora biti spreman platiti cijenu ako želi ostvariti vrijedan cilj da sam poželio raditi za njega. U isto vrijeme upoznao sam dražesnu damu koja je imala više vjere u mene od mene samog, a nakon što je osiguravajuća tvrtka gospodina Stonea zaposlila ovog 32-godišnjeg gubitnika, oženili smo se.

U roku godine dana postao sam direktor prodaje. Unajmio sam nekoliko mladih uzgajivača krumpira, naučio ih prodavati primjenjujući Stoneovu filozofiju pozitivnog stava i uskoro smo obarali sve rekorde tvrtke.

Zatim sam uzeo nekoliko slobodnih tjedana i unajmio pisaću mašinu. San da postanem pisac nije ustvari nikada izblijedio iz mog srca. Napisao sam priručnik o prodaji osiguranja i poslao ga u ured Combined Insurance u Chichago, nadajući se da će netko prepoznati veliki talent. Netko ga je prepoznao! Slijedeće što znam, Bette i ja i naš sin Dana selili smo se u Chichago sa svom našom imovinom natovarenom na krov auta.

Radio sam u kućnom uredu nekoliko mjeseci i postao sam prijatelj gospodina Stonea. Hrabro sam se prijavio za mjesto urednika iako nisam ništa znao o uređenju magazina, a on ne samo da mi je dao posao nego mi je povjerio i misiju. Morao sam pretvoriti njegova izdanja domaćih novina u nacionalni magazin i dao mi je prazan ček za sve potrebne korake kako bi postigli svoj cilj. U narednih deset godina osoblje magazina se povećalo sa dvoje na šezdeset dvoje i postigli smo prodajnu nakladu od 1/4 milijuna.

Nekoliko mjeseci kasnije bio mi je potreban još jedan članak za popuniti slijedeći broj časopisa koji se trebao tiskati za nekoliko dana. Otišao sam kući i radio cijelu noć. Pisao sam o Benu Hoganu i njegovoj teškoj automobilskoj nesreći kada su mu rekli da više nikada neće prohodati. Taj veliki čovjek, ne samo da je prohodao, nego je i ponovo pobijedio na National Openu.

Stavio sam članak u Success Unlimited, a zatim je sudbina uzela stvar u svoje ruke. Dobio sam pismo od izdavača iz New Yorka. Svidio mu se članak o Hoganu i vjerovao je da imam mnogo talenta. Osamnaest mjeseci kasnije izdali smo knjigu Najveći trgovac na svijetu.

Naravno, kako još nitko do sada nije čuo za Og Mandina, prvo izdanje je bilo malo. No ponovo se umiješala sudbina. Rich DeVos, suosnivač Amway Corp., na Amway-ovoj skupštini se obratio svojim ljudima i rekao im za novo izdanu knjigu za koju vjeruje da će im svima pomoći u poslu. Rekao im je da ju je napisao čovjek smiješna imena Og Mandino i da se knjiga zove Najveći trgovac na svijetu.

Rich DeVosovo svjedočenje je pokrenulo nevjerojatnu prodaju knjige. Prodaja knjige nikada nije oslabila. Još i danas svako izdanje dosiže brojku od 100 000 primjeraka. Dobivao sam prosječno 80 do 120 pisama tjedno od zahvalnih čitatelja koji mi zahvaljuju na Najvećem trgovcu na svijetu.

Kako sam ja sretan čovjek! Moje voljene majke nema sada već više od pola stoljeća. Ako postoji raj, pitam se da li sada gleda svoga sina i dali je ponosna na sve što je ostvario."