Sicali smo se u Bistrici (Uskoplje), u izbjeglištvu...
O sicanju, odnosno tetoviranju u Uskoplju već smo pisali na ovom blogu (vidi abecedarij, S kao sicanje). Tom prilikom, ne bez ponosa, istaknuli smo riječi Ćire Truhelke o tome da je na najljepše istetovirane motive naišao upravo u Skopaljskoj dolini. Kuprešanka Tea Turalija je na tetoviranicovjek.bloger.hr napisala post o Ivi Jaman i njenim križićima. Zanimljivo!Iva Jaman, rođena Mašić 17.06. 1934 u selu Blagaj, općina Kupres, Bosna i Hercegovina Ivu su sicale kupreške žene dok su bile u izbjeglištvu u Uskoplju nakon 2. Svj. Rata. Iva se slabije sjeća procesa sicanja, ali zna da se upotrebljavala tinta i plavi papir koji bi dolazio s duhanom, koji bi se bocao te stavio na sicano mjesto kako bi tetovaža poprimila plavu boju. Iva ima istetoviran mali križ na desnoj ruci. Osim križa sicalo se ime i prezime kako bi se zauvijek zabilježio identitet, što je vjerojatno ostalo iz vremena kada su Turci otimali katoličku djecu : „Išli smo u školu tada, bilo je to 1947.godine. Sicali se dok smo bili u Bistrici (Uskoplje) u izbjeglištvu. Radile su to naše žene. Bilo nas dice pa govorili : De meni, De meni! Svi mi tili da nešto nasicamo. Moja sestra Nediljka ime sicala i ja. S tintom se sicalo i nabockat plavi papir i zamota se oko 2-3 dana.“ Sve su žene u Ivinoj obitelji imale sicane križeve. Osim sicanja križeva na rukama i prsima, sicalo se i na čelu: „Imale su i moja baba i mater. Mi smo to samo malo, a one pune ruke križeva. Zela Jukić imala i na čelu križ. Imale su i na prsima u našem selu. Malo ko da to nije imo. Ja nisam muško nijedno vidila, a žene jesu sve starije, a mlađe više nisu.“ Iako su mnogi krili svoje križeve zbog straha od komunista, Iva kaže da nikad zbog križa nije imala problema : „Ja to nisam nikad krila.“ Tekst i slike: Tea Turalija |
< | veljača, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |