uskoplje
29.03.2008., subota
Magdalena popravlja svijet
Kako je jedna knjiga pronašla svoju čitateljicu? Stara maksima kaže da se svaka dobra knjiga obraća upravo meni osobno, a takav osjećaj "uzajamna čitanja", koji je iznimno rijedak, neponovljiv je. On preobražava i mijenja čitatelja.O jednom takvom susretu, uzajamnom čitanju knjige i njenog čitatelja piše i prekjučerašnji Večernji list. U tekstu naslovljenom Magdalena popravlja svijet, na gotovo dvije stranice se govori o četverogodišnjoj djevojčici Magdaleni Grgona, koja je ležala u komi dvadeset pet dana, na odjelu intenzivne njege u bolnici na Rebru, i koja se prije Uskrsa vratila kući. Virus gripe tipa A i visoka temperatura, koja je povremeno prelazila četrdeset stupnjeva, prouzročili su stanje kome, a njeno preduskrsno buđenje liječnici nazivaju malim čudom. Čuvši za Magdalenu uskopaljska književnica Janja (u Večernjaku piše pogrešno: Sanja) Mikulić poslala joj je svoju knjigu “Magdalena popravlja svijet” (Hrvatska uzdanica Uskoplje, 200.). I tada se dogodio susret. Magdalena obožava knjigu, a osobito naslovnu priču za koju je uvjerena da je pisana za nju i o njoj.  – Kad odrastem, popravljat ću svijet, ali ne mogu sama. Pomozite mi, ima mjesta za sve. Što čekate! pročitala je majka Magdaleninu omiljenu rečenicu iz knjige. Knjige koja je uspješno pronašla svoju čitateljicu. Više... |
28.03.2008., petak
Iz rada Vlade ŽSB
Kratka vijestNa prekjučerašnjoj sjednici Vlada ŽSB je na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova usvojila Prijedlog mjera i nadzora nad opojnim drogama, sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga na području ŽSB, a od danih suglasnosti po prijedlogu istog ministarstva izdvajamo suglasnost za prihvaćanje kao najpovoljnije ponude nabavke etisona sa ugradnjom po Policijskim stanicama MUP-a ŽSB, ponude koju je dala tvrtka DEMUS iz G. Vakufa – Uskoplja. |
27.03.2008., četvrtak
Provjereno na djeci
Ivo Zeko: MIŠ I SLON i druge basne; Ilustracije: Ivo Zeko i Senad Muminović; Hrvatska uzdanica Uskoplje, 2008. Objavljivanjem basni Ive Zeke i njihovim pridruživanjem ranije objavljenim knjigama priča za djecu Janje Mikulić, agilni uskopaljski izdavač Hrvatska uzdanica u svojim je izdanjima nastavila otvarati prostor autorima knjiga namijenjenih djeci i njegovati inače zapostavljenu dječju književnost. Valja reći da takva izdavačka politika sama po sebi u ovom trenutku predstavlja pun pogodak, a ona je to još više kada iznjedri knjigu poput Zekine. Riječ je, naime, o knjizi u kojoj je autor sakupio sedam basni namijenjenih najmlađima, punih čistih, nepatvorenih osjećaja i dopadljivo ilustriranih ilustracijama uskopaljsko-vakufskog dvojca, pa će se budući čitatelj, dok svojim malenima bude čitao ove basne, teško oteti dojmu da je riječ o, za naše prilike, pravom izdavačkom pothvatu. Moguće je, dakako, da će i ovakvom uratku netko pronaći mane, no, najvažnije za autora i sve one koji su ga na njegovu putu do objavljivanja ove knjige podržavali, jest činjenica da je knjiga Ive Zeke MIŠ I SLON i druge basne provjerena na djeci. Upravo djeca, provjereno je, uživaju slušati ih i gledati. A to joj - da se svidi djeci (pri tome je manje važno hoće li se svidjeti i kritičarima) - i jest najvažnija zadaća. Povodom sutrašnjeg predstavljanja Zekinih basni objavljujemo jednu od njih. Uživajte! JEŽ I ZEC Jednoga dana, dok je sunce nemilice sjalo i pržilo zemlju, ispod smreke, u hladu, ljenčario je jež. Bilo mu je vruće. Nikako se nije mogao namjestiti, pa se svaki čas okretao i mrzovoljno gunđao protiv vrućine, tako da nije ni primijetio zeca koji ga je promatrao. Zecu nije bilo jasno zašto se jež stalno okreće, pa ga upita: - Što to radiš ježu, da nisi bolestan, stalno se okrećeš? Jež se naglo trgnu i tek tad ugleda svoga prijatelja. - Baš si me prepao zeko! Nisam bolestan, samo se pokušavam odmoriti, ali mi je toliko vruće da se nikako ne mogu namjestiti. Zato se stalno okrećem. - Hoćeš li sa mnom na kupanje, da se malo osvježiš? - upita ga zec. - A gdje to? U šumi nema rijeke, niti jezera, imamo samo ovaj mali potok koji je toliko presušio da se jedva možemo napiti vode – reče jež. - Blizu grada ima malo jezero, tamo dolaze šumske životinje osvježiti se. Ja sam se baš tamo uputio! Dosadno mi je samom, pa će mi biti baš drago ako mi budeš pravio društvo. - Dobro - odgovori jež - idem s tobom, ovdje mi je prevruće. Dobro će mi doći malo osvježenja. Tako krenuše prema jezeru. Usput su razgovarali, sve dok nisu stigli do kraja šume. Ispred njih se nalazila cesta kojom su stalno prolazili automobili. Tu zastadoše, a zec reče: - Još malo i stigli smo. Samo trebamo prijeći ovaj put i paziti da nas auto ne pregazi. Ja ću prvi! Zec je najprije pogledao u oba pravca ima li automobila, a potom brzo pretrčao put. Jež je oklijevao jedno vrijeme, ali se na kraju ipak odvaži, te krene. Zbunjen, nije gledao ima li automobila, samo je hodao. Kad se našao baš na sredini puta, začulo se brujanje automobila koji se približavao. Kad ga je i ugledao, znao je da mu ne može pobjeći i da će mu tu, na cesti biti kraj. Sklupčao se i uvukao glavu i noge. Izgledao je kao bodljikava lopta. Zec, koji je bio na drugoj strani i sve to promatrao, brzo je reagirao, skočio je svom snagom prema ježu i gurnuo ga s ceste. Jež se otkotrljao prema šumi, a zec je pojurio za njim. Automobil je projurio pored njih. Jež je bio spašen. No, uskoro, zec pođe zapomagati i zvati u pomoć. Jež, iako je još uvijek bio sklupčan, začu zapomaganje, brzo se otvori, ispruži noge i podiže glavu. Zec je stajao nekoliko koraka dalje. Brzo je shvatio što se dogodilo i potrči do njega. Zec je bio pun bodlji, nije ih mogao izvaditi, pa je zvao upomoć. Jež se prihvati posla i ubrzo povadi sve bodlje. Zec nakon toga reče: - Toliko sam umoran da se želim vratiti nazad, prošla me je želja za kupanjem, jedva čekam da legnem u svoj krevet. Jež se složio s njim, te krenuše natrag. Jež se neprestano zahvaljivao zecu što mu je spasio život, na što je zec odgovarao da je to sitnica. Kada su stigli do mjesta gdje su se susreli, jež se još jednom zahvali zecu i obeća mu da će ga sljedeći dan posjetiti. Kad je osvanulo jutro, jež se uputi u posjet zecu i nakon nekoliko sati stiže na brežuljak ispod kojeg je živio zec. Onako umoran, htjede sjesti odmoriti se, ali u podnožju brežuljka ugleda vuka kako pokušava ući u zekinu kuću, a ubrzo nakon toga ču i zapomaganje svoga prijatelja. Jež se malo uspaničio, jer nije odmah znao što uraditi i kako pomoći zecu. No, znao je da nešto mora brzo napraviti, jer će vuk brzo doći do zeca. Tad mu padne na um sjajna ideja: sklupča se, kao dan ranije na cesti i otisnu se niz brežuljak u pravcu vuka. Vuk je bio zaokupljen zecom, tako da nije primijetio bodljikavu loptu koja se kotrljala prema njemu. Trenutak kasnije, vuk vrisnu i potrči dalje od kuće. U njegovu stražnjicu zabio se jež sa stotinama svojih bodlji. Tek kada se vuk, obnevidio od bola, zabio u neko stablo, jež se odvojio od njega. Vuk se pridigao i bezglavo nastavio juriti šumom, ne znajući, u stvari, što mu se dogodilo. Mislio je da ga je dohvatila lovačka sačma. Sve je to iz svoje kućice promatrao zec, a kad je vuk već bio daleko odmakao, on iziđe i dođe do ježa. - Sad ja tebi trebam biti zahvalan – reče mu. - Sitnica, prijatelju – odvrati jež. Ova zgoda još više je učvrstila njihovo prijateljstvo. Jež se ubrzo nastanio blizu zečeve kućice, tako su jedan drugom u svakom trenutku mogli priskočiti u pomoć. Postali su toliko nerazdvojni, da se i dan danas u šumi priča o njihovu prijateljstvu. |
26.03.2008., srijeda
Koalicija hrvatskog jedinstva i u Uskoplju!?
Hoće li sve hrvatske stranke u Uskoplju na iduće lokalne izbore izaći s jednom listom? Zajednički izlazak stranaka s hrvatskim predznakom na lokalne izbore u Republici Srpskoj, te općinama i gradovima u Federaciji BiH u kojima su Hrvati u manjini, jedna je od rijetkih vijesti s hrvatske političke scene koja odiše ozbiljnošću, piše Večernji list.Mogući zajednički izlazak na izbore, za sada čini se bez ikakvih međustranačkih trzavica toliko svojstvenih hrvatskim stankama, ne nailazi na otpore niti jedne relevantne stranke i političara, a kojih je to deset razloga za Koaliciju hrvatskog jedinstva pročitajte ovdje... |
25.03.2008., utorak
Basne Ive Zeke Cvitića
Pozivnica... HRVATSKA UZDANICA USKOPLJEPOZIVA VAS NA PREDSTAVLJANJE KNJIGE IVE ZEKE CVITIĆA: MIŠ I SLON I DRUGE BASNE O KNJIZI ĆE GOVORITI: - LUCIJA MILUŠIĆ, - ZDENKO ANTUNOVIĆ i - IVO ZEKO Knjiga će biti predstavljena u petak, 28. ožujka 2008. godine u 19.00 sati u auli Osnovne škole Uskoplje S RADOŠĆU VAS OČEKUJEMO! HRVATSKA UZDANICA USKOPLJE |
24.03.2008., ponedjeljak
Čovik i po
Boris Dvornik nastupao je nekoliko puta pred uskopaljskom publikomOsim po ulogama u mnogobrojnim filmovima i televizijskim serijama, Uskopljani ga se sjećaju i kao rado viđenog gosta, koji je s ansamblom Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita, u kojemu su bili iJosip Genda, Špiro Guberina i dr, osamdesetih godina nekoliko puta nastupao pred uskopaljskom publikom. Više... |
23.03.2008., nedjelja
Uskrsnu kako je rekao...
 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. |
20.03.2008., četvrtak
Požutjele fotografije Rostova
Blog Olivera Jerkovića... Fotografije danas nemaju važnost koju su nekada imale, kada su bile relativno rijetke. Nekada je fotografiranju prethodila dugotrajna priprema, a trenutak u kojem se fotografiralo sam je po sebi bio važan. Ti veliki, značajni događaji i te namještene osobe s nasmiješenim ili, pak, smrtno ozbiljnim licima iz prošlih vremena kao da nam žele reći: evo, to smo mi; pokušajte zamisliti vrijeme u kojemu smo živjeli. I, doista, odjednom se pokrene priča. Čini nam se da možemo osjetiti atmosferu u kojoj su živjeli, čuti zvukove koji su ih okruživali, osjetiti mirise.... Oliver Jerković skrenuo nam je pozornost na svoj blog o Rostovu, nekadašnjem dijelu uskopaljske općine.  Pogledajte! |
17.03.2008., ponedjeljak
Melankolični predmeti
antezekokuco.blogspot.com Posjetitelj uskoplje.blog.hr-a Ante Zeko Kućo, koji trenutno živi u Italiji, pokrenuo je vlastiti blog, te na njemu postavio nekoliko fotografija iz osobnog albuma. Riječ je o crnobijelim fotografijama (što im daje dodatnu, posebnu draž!) iz Antinog djetinjstva i mladosti na kojima se vidi i Paloč kakvog više nema. Ove fotografije, ti, kako ih S. Sontag nazva, melankolični predmeti, jesu osobne prirode, ali su ujedno i dio našeg zajedničkog, uskopaljskog sjećanja, pa zato uopće ni ne sumnjamo da će veliki broj onih koji posjete Kućin blog, krenuti njegovim stopama i na internetu podijeliti s nama svoje drage fotografije.  Kliknite ovdje i ... uživajte!!! |
15.03.2008., subota
Blizanci
Sličnost "Ćorlukina ustaškog spomenika" i uskopaljskog spomenika poginulim braniteljima 'Igrač Manchester Cityja i njegov otac Jozo financirali su izgradnju spomenika ustašama iz Drugog svjetskog rata i bojovnicima HVO-a na katoličkom groblju kod Dervente!', tvrdi Press. Kako to izgleda kad od malog "u" nastane ogromno "U", pokazala je posljednjih dana medijska haranga u kojoj je glavna meta hrvatski reprezentativac Vedran Ćorluka i njegov otac Jozo. No, nas je ovdje prije svega zanimala sličnost spomenika u Modranu s onim u Uskoplju. Pogledajte!  |
13.03.2008., četvrtak
Uskrs je i siromašnima!
I ove godine Hrvatska uzdanica organizira svoju tradicionalnu humanitarnu akciju USKRS I SIROMAŠNIMA. Uopće ni ne sumnjamo da će svojim prilozima u njoj i ovoga Uskrsa sudjelovati veliki broj posjetitelja uskoplje.blog.hr:HRVATSKA UZDANICA USKOPLJE kao organizator tradicionalne humanitarne akcije U S K R S I S I R O M A Š N I M A poziva Vas i ove godine na sudjelovanje i pomoć najpotrebnijima. I prošle godine smo obradovali 11 obitelji.Uvjereni smo da ćete nas i ove godine podržati u ovoj humanitarnoj akciji. Ukoliko ste pri dobroj volji i meka srca, svoj prilog možete uplatiti u Uzdanici i na žiro račun HRVATSKE UZDANICE USKOPLJE kod Unicredit banke d.d Uskoplje broj: 338-280-22-000602-30 s naznakom “USKRS I SIROMAŠNIMA “. I ove godine primamo i POKLON BONOVE temeljem kojih će se moći kod Vas podići namirnice. Sa zahvalom i osobitim štovanjem. Uskoplje, na 4.3.2008. godine Hrvatska uzdanica Uskoplje |
11.03.2008., utorak
L. Gašpar dobitnica Napretkove potpore
Među dobitnicima Napretkovih stipendija i potpora nalazi se tek jedna uskopaljska studentica Upravni odbor Napretkovog fonda za stipendiranje Ivo Andrić - Vladimir Prelog objavio je popis dobitnika Napretkovih stipendija i potpora za akademsku 2007./2008. godinu. Stipendiju koja iznosi 1000 KM dobilo je 56, a potporu, koja iznosi 500 KM, dobilo je 38 studenata.Među stipendiranim studentima nema niti jednog iz Uskoplja, a tek će jedna potpora stizati u Uskoplje. Nju je dobila Lucija Gašpar iz našeg grada, studentica treće godine Fakulteta političkih nauka - odsjek politologija Univerziteta u Sarajevu. |
Uskopaljski pregovori Nijemaca i partizana
Dogodilo se na današnji dan: 11.3.1943.Na današnji dan 1943. godine, u vrijeme trajanja poznate Bitke na Neretvi, u Uskoplju su održani pregovori između Nijemaca i partizana, koji su u exjugoslavenskoj historiografiji poznati pod nazivom “martovski pregovori”. Partizansku delegaciju, koja je u Uskoplje došla iz pravca Prozora, predstavljali su Koča Popović, zapovjednik 1. proleterske divizije, Milovan Đilas (pod pseudonimom Miloš Marković), član Vrhovnog štaba NOVJ i Politbiroa KPJ, i dr Vladimir Velebit (pod pseudonimom Vladimir Petrović). Nijemce su predstavljali general-leitnant Benignus Dippold, zapovjednik 717. divizije, jedan mlađi časnik, te jedan predstavnik Hitlerjugenda (?!). O ovim pregovorima u bivšoj Jugoslaviji se dugo šutjelo, a četnici su ih koristili kao dokaz o suradnji partizana s Njemcima. Inače, i jugoslavenski povjesničari danas smatraju da je NOB do martovskih pregovora bio rat protiv okupatora, a nakon “martovskih” pregovora to je, prije svega, postao građanski rat i rat za vlast u zemlji nakon vjerojatnog sloma Njemaca. Do ovih pregovora došlo je nakon uhićenja od strane partizana njemačkog časnika Streckera i oko 25 vojnika, te su oni prvotno bili zamišljeni kao pregovori oko razmjene, no, iz zapisnika s tih pregovora među povjesničarima je ostala nedoumica oko točke 3 koja glasi: «a) Da u sadašnjoj situaciji nema razloga zbog kojeg bi njemački Wehrmacht vršio ratne akte protiv Oslobodilačke vojske Jugoslavije, osobito u svjetlu položaja, neprijatelja i interesa obje strane-prema tome, bilo bi u interesu obje strane kad bi neprijateljstva prestala. U vezi s tim, njemačka komanda i ova delegacija trebaju odrediti svoje prijedloge koji se tiču eventualne zone i navesti ciljeve ekonomskih i drugih interesa. b) Oslobodilačka vojska Jugoslavije smatra četnike glavnim neprijateljima» 17. ožujka 1943. godine o ovim pregovorima njemački poslanik u NDH Siegfried Kasche obavijestio je svoje ministarstvo u Berlinu . U međuvremenu su njemačkim zrakoplovom u Zagreb stigli Đilas i Velebit i nastavili pregovore sa Kascheom i generalom Glaiseom von Horstenauom, njemačkim vojnim izaslanikom u NDH. Kasche je potom Berlinu predložio sklapanje trajnijeg sporazuma sa partizanima, ali je to odbijeno od strane njegovih pretpostavljenih i čitava priča o “martovskim” pregovorima je zaključena. Ipak, zarobljenici su razmijenjeni, a razmijene su nastavljene skoro do kraja rata. |
10.03.2008., ponedjeljak
Usporeno komentiranje postova
Obavijest blog.hrMolimo korisnike za još malo strpljenja zbog povremenog usporenog unosa i uređivanja komentara postova na blogovima. Naime, u tijeku je remont baze podataka koja će donijeti niz novosti i poboljšanja. |
07.03.2008., petak
Zarobljenici gurali bačve napunjene eksplozivom na položaje HVO-a
Sa suđenja bugojanskoj četvorci Na suđenju četvorici bivših pripadnika Armije BiH i policije optuženih za zločine nad bugojanskim Hrvatima u tijeku je ispitivanje svjedoka Tužiteljstva, uglavnom bivših zatočenika logora Armije BiH u Bugojnu. Na raspravi održanoj 5. ožujka svjedoci su govorili o tome kako su zatočenici logora često morali odlaziti na kopanje rovova i druge radove na prvoj crti bojišta. O tome je govorio i svjedok Mario Franjić, koji je izjavio da je, izmešu ostaloga, "na radovima na području prema Gornjem Vakufu" proveo dvadesetak dana. “Tada su trojica zarobljenika uspjela pobjeći. Nama je naređeno da na vrh brda doguramo bure teško 500 kilograma u kojem je bio sporogoreći fitilj. To smo bure morali s brda odgurati na položaje HVO-a, uz prijetnju da ćemo nastradati ako bure ne eksplodira”, prisjetio je Franjić, dodajući da je čuo da se neki zatočenici sa radova nikada nisu vratili u logor, ali ne i oni koji su bili u njegovoj grupi.Više... |
04.03.2008., utorak
Pogled u Rostovo i Sebešić
Sela Rostovo i Sebešić nekada su bila dio uskopaljske župe, a veze između ovih sela i Uskoplja ostale su veoma jake sve do posljednjega rata, kada je muslimanska vojska protjerala svih 900 tamošnjih hrvatskih obitelji. Kako je danas u tim selima, saznajemo iz raporta Radio postaje Novi Travnik: Don Marinko Filipović u župi sv. Ilije Proroka u Rostovu, planinskom dijelu općine Novi Travnik, od početka je prošle godine. Nakon njegova dolaska završava se rad na obnovi župne kuće koja je u ratu bila do temelja uništena, dok je župna crkva obnovljena za vrijeme djelovanja njegova prethodnika. U Rostovu i Sebešiću, najvećim selima u sklopu župe, od prijeratnih 900 danas žive samo trideset i tri obitelji i uglavnom su to umirovljenici. Mladih u Rostovu i Sebešiću gotovo i nema od rata. Od don Marinka doznajemo kako će s ciljem okupljanja svih župljana, od kojih su mnogobrojni raseljeni diljem svijeta, u sklopu župne kuće biti otvoren Centar za susrete. Novi je rostovački župnik od prošle godine počeo i s organiziranjem 'Rostovačke večeri' i to uoči proslave patrona blagdana sv. Ilije. „To će postati tradicija kako bi se na taj način omogućio susret i druženje današnjih župljana i njihovih gostiju te onih koji su od rata daleko od svojih ognjišta“, kazao je don Marinko. Inače, ova župa ima i golemi posjed od 100 dunuma. Na plodnom tlu župnik i njegovi župljani siju heljdu, a i površina pod šumom redovito se čisti i održava. Veliku poteškoću pak i u ovoj kao i ostalim udaljenim povratničkim župama stvara loša ili nikakva putna infrastruktura. Doznajemo kako postoje obećanja resornog županijskog ministarstva u pružanju financijske pomoći kako bi se i taj problem riješio. |
03.03.2008., ponedjeljak
Kreševljaci najbolji ekolozi
U Uskoplju održano županijsko natjecanje iz ekologije U Uskoplju je prije nekoliko dana održano županijsko natjecanje iz ekologije na kojemu je sudjelovalo 18 osnovnih i 7 srednjih škola. Nakon pismenog dijela natjecanja, uslijedila je prezentacija autohtonih proizvoda svake sredine iz koje pojedina škola dolazi, nakon koje su se po rezultatima izdvojile ekipe iz Uskoplja, Kiseljaka, Lepenice, Kreševa i Novog Travnika. Na koncu, uslijedio je i usmeni dio natjecanja koji je pokazao da su najbolji ekolozi u našoj županiji učenici iz kreševske Osnovne škole dr Borisa Ćorića u sastavu Dario Drmać (Vc), Dario Puljić (VIb), Marina Barišić (VIIb) i Barbara Trogrlić (VIIIa).Zahvaljujući pobjedi u Uskoplju, učenici iz Kreševa predstavljat će, nadamo se uspješno, našu županiju na svehrvatskom natjecanju u ekologiji, koje će biti održano od 11. do 13. travnja u Svetom Martinu na Muri, u međimurskoj županiji. |
Predstavljanje književnog stvaralaštva Stjepana Džalte
Džaltini likovi su, kao i u životu, odreda vrlo duhoviti, inteligentno dosjetljivi, vrckasti, ali redovito i profilirani... U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak, 29. veljače u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu upriličeno je predstavljanje književnog stvaralaštva uskopaljskog književnika i vrhbosanskog svećenika Stjepana Džalte. O knjizi 45 godina književne djelatnosti Stjepana Džalte govorio je najprije dr. don Tomo Vukšić, profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. «Kad se iščitava Džaltine stranice uvjerljivo se nameće zaključak da je on osoba s natprosječnim talentom zapažanja i s još izraženijom sposobnošću da to plastično izrazi riječima. On prije svega vidi maloga čovjeka, čovjeka iz bosanskoga sela. Točno onoga i onakvoga s kojim je živio i kojemu je služio kao svećenik. On toga svoga običnoga čovjeka hvali, ali i kritizira. Čak ga nerijetko i ruži. Slika i njegove vrline i mane. No za razliku od drugih književnika, Džaltini likovi su, kao i u životu, odreda vrlo duhoviti, inteligentno dosjetljivi, vrckasti, ali redovito i profilirani. Ima i blentavih, čija je duša 'naoko gruba i siromašna' a ustvari i ona 'beskrajno je bogata i plemenita'. Džaltina riječ teče manirom odlična pripovjedača. A svaka lijepa riječ, pogotovo ako je duhovito ispripovijedana, u ova gruba vremena pravi je melem», kazao je dr. Vukšić ističući kako su Džaltine rečenice jezgrovite, kratke, često rimovane i mnogo puta pisane kao pučka mudra poslovica koja se lako pamti. Dr. Vukšić je kazao kako sveučilišne biblioteke u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Bihaću nemaju ni jednu Džaltinu knjigu dok samo Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sučić“ u Tuzli ima jednu njegovu knjigu. Profesor dr. Antun Lučić je kao profesor književnosti i hrvatskoga jezika Sveučilišta u Mostaru, govori o Džaltinim spisima pod vidom književne vrijednosti i jezičnoga izričaja. Prikazao je Džaltino spisateljstko stvaralaštvo u okviru pisaca koji su njegovi suvremenici osobito na prostorima Bosne i Hercegovine. Vlč. Stjepan Džalto je na kraju uputio svima riječi zahvalnosti. Stjepan Džalto je objavio 26 knjiga. To su sedam romana: Naricanja Frane Markanova, Zagreb 1983.; Pod Jurcanovim orahom, Zagreb 1990.; Novo selo, Zagreb 1995.; Čudna zemlja, Zagreb 1995.; Zvonimirovo, Zagreb 1996.; Drug nastavnik iz predvojničke, Zagreb 1999., drugo izdanje Zagreb 2001.; i, nakon što je obnevidio, napisao je autobiografski roman U tami svjetlost, Zagreb 2006. Objavio je dvije zbirke pjesama: Spontanosti, Mostar 1988. i Trzaji, Mostar 1995. Džalto je objavio još 15 zbirka priča, balada, drama, monodrama, komedija, putopisne proze i tragikomedija: Selo svađalovo, Zagreb 1972., bila je prva njegova knjiga, drugo dopunjeno izdanje Zagreb 1999.; Gladne i nemirne godine, Zagreb 1974.; Priče iz Pasjih Korita, Zagreb 1983.; Svečev kafić, Mostar 1998.; Mladenački sjaj i njegov raj, Đakovački Selci 1989., drugo izdanje Đakovo 1994.; Eva i ja, Zagreb 1995., drugo izdanje Zagreb 1996.; Župna kronika, Mostar 1995.; Fra Marijanova Bosna, Zagreb 1997.; Krv i suze, Zagreb 1997.; S ljudima, Zagreb 1998.; Posljednji dominikanac, Zagreb 2000.; Spaljeno ognjište, Uskoplje 2000.; Pismo, Zagreb 2002.; Bog u novcu – vrag na koncu i druge priče, Zagreb 2004.; Priče od uzdaha, Zagreb 2006. (kta/uskoplje.blog.hr)) Četrdesetpet godina knjižvenog stvaralaštva Stjepana Džalte |
02.03.2008., nedjelja
Bitka na Vilića Gumnu
Dogodilo se na današnji dan Nakon što su 1. ožujka 1943. godine Nijemci, uz snažnu podršku topništva i zrakoplovstva, obnovili napade iz pravca Uskoplja na položaje partizana ponad Rame i Prozora, te uspjeli zauzeti sjeveroistočne padine planine Raduše, ugrožavajući tako neposredno partizanski Vrhovni štab i centralnu bolnicu s velikim brojem ranjenika, 2. ožujka nastavili su napade usmjeravajući glavni udar preko Vilića Gumna i Uskoplja, s dvostrukim obuhvatnim manevrom da bi ovladali selom Draševom i Makljenom. Ako bi Nijemci u ovome napadu uspjeli, protuudar kojeg su planirali partizani bio bi doveden u pitanje još na samom početku, a ranjenici bi se našli pod neposrednim udarom, čak i vatrom iz pješačkog naoružanja. Zbog toga su, nakon usiljenog marša, iz doline Neretve, na ovo bojište stigle dvije partizanske brigade, koje su iz pokreta ušle u borbu i to: 2. proleterska brigada na pravcu Crnog Vrha, a 4. proleterska brigada na pravcu Vilića Gumna. U popodnevnim satima 2. ožujka partizani su uspjeli potisnuti Nijemce s Vilića Gumna, Karaulice i Orlovače, a istovremeno su 2. proleterska brigada i 1. dalmatinska brigada ovladale važnim položajima između ceste i rijeke Vrbas. |
Živi i mrtvi pobjednik programa "Europa izvan Europe"
Još jedna nagrada "uskopaljskom" filmuU spomenutom programu natjecalo se osam filmova, a žiri je procijenio da nagradu lista Politika zaslužuje antiratni film Kristijana Milića jer je "precizno režiran, razgovijetno glumljen i senzibilno snimljen". Na konferenciji za novinstvo Milić je istaknuo kako njemu i cijeloj ekipi ova nagrada puno znači. Na pitanje novinara hoće li će se film distribuirati u Srbiji, odgovorio je da je ta mogućnost planirana. Nagrade redatelju Miliću bit će uručena na svečanom zatvaranju festivala u nedjelju navečer. Za ukupno najbolji film FEST-a 2008., na kome je u nekoliko programskih cjelina prikazano preko sedamdeset filmova iz cijelog svijeta, filmski su kritičari proglasili "12" ruskog redatelja Nikite Mihalkova. |
01.03.2008., subota
Javni poziv za vozače instruktore
U Bugojno po uvjerenja...Udruženje autoškola i instruktora vožnje ŽSB na osnovu suglasnosti za održavanje edukativnog seminara Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta ŽSB poziva vozače instruktore koji su predali zahtjev za zamjenu vozačke dozvole za vozača instruktora u ministarstvo na obvezni eukacijskini seminar. Seminar će biti održan u srijedu, 12. ožujka u Kristalnoj sali općine Bugojno sa početkom u 15 sati. Edukacijski seminar obvezan je i u skladu Pravilnika o stjecanju zvanja vozača instruktora motornih vozila, za sve vozače instruktore koji su predali zahtjev ministarstvu za zamjenu dozvole vozača instruktora. Nakon odslušanog seminara polaznicima će biti izdano uvjerenje koje će koristiti kao dokaz u smislu Pravilnika o stjecanju zvanja vozača instruktora motornih vozila. |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage