Predstavljanje književnog stvaralaštva Stjepana Džalte
Džaltini likovi su, kao i u životu, odreda vrlo duhoviti, inteligentno dosjetljivi, vrckasti, ali redovito i profilirani...
U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak, 29. veljače u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu upriličeno je predstavljanje književnog stvaralaštva uskopaljskog književnika i vrhbosanskog svećenika Stjepana Džalte.
O knjizi 45 godina književne djelatnosti Stjepana Džalte govorio je najprije dr. don Tomo Vukšić, profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu.
«Kad se iščitava Džaltine stranice uvjerljivo se nameće zaključak da je on osoba s natprosječnim talentom zapažanja i s još izraženijom sposobnošću da to plastično izrazi riječima. On prije svega vidi maloga čovjeka, čovjeka iz bosanskoga sela. Točno onoga i onakvoga s kojim je živio i kojemu je služio kao svećenik. On toga svoga običnoga čovjeka hvali, ali i kritizira. Čak ga nerijetko i ruži. Slika i njegove vrline i mane. No za razliku od drugih književnika, Džaltini likovi su, kao i u životu, odreda vrlo duhoviti, inteligentno dosjetljivi, vrckasti, ali redovito i profilirani. Ima i blentavih, čija je duša 'naoko gruba i siromašna' a ustvari i ona 'beskrajno je bogata i plemenita'. Džaltina riječ teče manirom odlična pripovjedača. A svaka lijepa riječ, pogotovo ako je duhovito ispripovijedana, u ova gruba vremena pravi je melem»,
kazao je dr. Vukšić ističući kako su Džaltine rečenice jezgrovite, kratke, često rimovane i mnogo puta pisane kao pučka mudra poslovica koja se lako pamti. Dr. Vukšić je kazao kako sveučilišne biblioteke u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Bihaću nemaju ni jednu Džaltinu knjigu dok samo Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sučić“ u Tuzli ima jednu njegovu knjigu.
Profesor dr. Antun Lučić je kao profesor književnosti i hrvatskoga jezika Sveučilišta u Mostaru, govori o Džaltinim spisima pod vidom književne vrijednosti i jezičnoga izričaja. Prikazao je Džaltino spisateljstko stvaralaštvo u okviru pisaca koji su njegovi suvremenici osobito na prostorima Bosne i Hercegovine. Vlč. Stjepan Džalto je na kraju uputio svima riječi zahvalnosti.
Stjepan Džalto je objavio 26 knjiga. To su sedam romana: Naricanja Frane Markanova, Zagreb 1983.; Pod Jurcanovim orahom, Zagreb 1990.; Novo selo, Zagreb 1995.; Čudna zemlja, Zagreb 1995.; Zvonimirovo, Zagreb 1996.; Drug nastavnik iz predvojničke, Zagreb 1999., drugo izdanje Zagreb 2001.; i, nakon što je obnevidio, napisao je autobiografski roman U tami svjetlost, Zagreb 2006. Objavio je dvije zbirke pjesama: Spontanosti, Mostar 1988. i Trzaji, Mostar 1995. Džalto je objavio još 15 zbirka priča, balada, drama, monodrama, komedija, putopisne proze i tragikomedija: Selo svađalovo, Zagreb 1972., bila je prva njegova knjiga, drugo dopunjeno izdanje Zagreb 1999.; Gladne i nemirne godine, Zagreb 1974.; Priče iz Pasjih Korita, Zagreb 1983.; Svečev kafić, Mostar 1998.; Mladenački sjaj i njegov raj, Đakovački Selci 1989., drugo izdanje Đakovo 1994.; Eva i ja, Zagreb 1995., drugo izdanje Zagreb 1996.; Župna kronika, Mostar 1995.; Fra Marijanova Bosna, Zagreb 1997.; Krv i suze, Zagreb 1997.; S ljudima, Zagreb 1998.; Posljednji dominikanac, Zagreb 2000.; Spaljeno ognjište, Uskoplje 2000.; Pismo, Zagreb 2002.; Bog u novcu – vrag na koncu i druge priče, Zagreb 2004.; Priče od uzdaha, Zagreb 2006. (kta/uskoplje.blog.hr)) Četrdesetpet godina knjižvenog stvaralaštva Stjepana Džalte