Stara maksima kaže da se svaka dobra knjiga obraća upravo meni osobno, a takav osjećaj "uzajamna čitanja", koji je iznimno rijedak, neponovljiv je. On preobražava i mijenja čitatelja.
O jednom takvom susretu, uzajamnom čitanju knjige i njenog čitatelja piše i prekjučerašnji Večernji list. U tekstu naslovljenom Magdalena popravlja svijet, na gotovo dvije stranice se govori o četverogodišnjoj djevojčici Magdaleni Grgona, koja je ležala u komi dvadeset pet dana, na odjelu intenzivne njege u bolnici na Rebru, i koja se prije Uskrsa vratila kući. Virus gripe tipa A i visoka temperatura, koja je povremeno prelazila četrdeset stupnjeva, prouzročili su stanje kome, a njeno preduskrsno buđenje liječnici nazivaju malim čudom.
Čuvši za Magdalenu uskopaljska književnica Janja (u Večernjaku piše pogrešno: Sanja) Mikulić poslala joj je svoju knjigu “Magdalena popravlja svijet” (Hrvatska uzdanica Uskoplje, 200.). I tada se dogodio susret. Magdalena obožava knjigu, a osobito naslovnu priču za koju je uvjerena da je pisana za nju i o njoj.
– Kad odrastem, popravljat ću svijet, ali ne mogu sama. Pomozite mi, ima mjesta za sve. Što čekate!
pročitala je majka Magdaleninu omiljenu rečenicu iz knjige. Knjige koja je uspješno pronašla svoju čitateljicu. Više...