Uskopaljski abecedarij (13): P kao prakaratur
Izraz prakaratur nije nikakva uskopaljska osobitost, ali uskopaljski prakaraturi svakako to jesu. Iako će rječnici prakarature (lat. procurator) najčešće definirati kao crkvene poslužitelje koji brinu za čistoću i otvaranje crkve, zvonjenje, pripremu liturgijske odjeće i dr., u Uskoplju su to, barem ih narod tako percipira, ljudi koji samo skupljaju lemuzinu za vrijeme mise. Nekako pred podizanje, kada je potreban najveći mir i sabranost, oni se razmile među misarima uzvikujući glasno namjenu za koju pojedini od njih skuplja milodare u svoje, obično platnene vrećice na poduljem štapu (nekad su skupljali novac u svoje, iako “misne”, obično umašćene kape): “za pokojne”, “za gradnju”, “za sjemenište” “u kru svetom Anti”… , i pri tom zahvaljujući misarima na udjeljenim milodarima.
Iako je riječ obično o samozatajnim ljudima, koji i samom činjenicom da su prakaratori, pokazuju da znaju raditi za zajedničko dobro, njihov dodir s novcem s jedne, i ljudima s druge strane, oduvijek ih je činio i pogodnom metom za šegačenje. Ljude pri tome, kako je to i Marx rekao, najviše interesira što prakaraturi rade sa sakupljenim novcem i gdje on završava. Na to pitanje odgovorio je, navodno, jedan prakaratur, e da bi ga se pustilo na miru: Skupljenu lemuzinu uzmemo u pregršt, te ju bacimo u zrak (ka nebu) izgovarajući pri tome riječi: Uzmi Bože što je tvoje, što se vrati naše je. Ovakav odgovor, naravno, nije u skladu s vjerskim pravilima, ali je, hoćeš-nećeš, bilo potrebno puno vjere da bi ga se, kao takvoga, uopće moglo smisliti. |
< | veljača, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |