Tražim tako neki motiv. Za što? Za ono nešto, da se pokrenem, da pokažem svima kako sam na pravom putu, da sam uspješna, da to moje izaziva zazubice, da ono nešto... Recimo, ono, da Bivši negdje vidi, čuje kako, u gradu gdje sam totalni dotepenac, vodim uspješnu firmu i radim genijalne stvari i kako je skroz bio u krivu kad me napao da sam jadna, nesposobna, mutava i božemesačuvaj. Pa da vidi sad koja sam faca, glupan jedan kratkovidni. A jebe mi se živo, ustvari, šta on sad misli. I prevelik je to napor, taj uspjeh, da bi ga se prolazilo samo nekome u inat.
Iako, može se to učinit i bez nekog pretjerivanja, napravit web stranicu, navući osmjeh na lice, napravit fejspuk reklamu i eto ti već mirisa uspjeha. Znam tako jednu rozastu curu koja svaku malo zabljesne u novinama, na televiziji kao vlasnica zanimljive firme koja radi zanimljive stvari i sve to tako super izgleda, a tek sam prije neki dan uspjela od nje naplatiti dug od ljeta prošle godine. Ne smrdi to meni baš na uspjeh, kad malo bolje primirišim. I još tako znadem neke koji izdaleka izgledaju kao sve nešto super pametni, sposobni, talentirani, uspješni, a kad zagrebeš ispod fasade, sve nešto klimavo i natrulo.
Sve to izdaleka izgleda bajno.
Nema motiva.