ponedjeljak, 25.10.2010.
tu i tamo
Ponekad tako, kad je hladno i kad je kiša i kad sam doma, baš doma doma i jer nema veće tišine od one na moru po zimi i zima je tu hladnija jer je tiha i mrtva, najtiša na svijetu, ponekad tako, baš mi onako, neću si priznati koliko, fali njegovo tijelo i pogled i dodir i miris i ritam disanja dok spava.
I baš sam si onda ono, uh, eh, uf...
Ma, bah.
