nestašna usidjelica

petak, 10.09.2010.

A-ha!

A lijepo sam si rekla da se neću dati iznervirati. I da ću svaki dan raditi na tome.
Svojem blagostanju, sreći i veselju.
A onda opet.
Javila kolegica bivša da i ona ide na biro. A još ja nju pitam zna li za kakav posao. Jer mi se činila njena firma kao stabilni stub. Umjesto toga kaže da su šefovi u vrijeme tzv. blagostanja podemonili i onda im izgradili novu zgradu, a sebi vikendice na kat i bazene. Pa sad banke traže svoje, a kriza je, recesija je. Pa prvo radnike stavili na minimalac, a onda najavili reforme u cilju očuvanja radnog mjesta. Pa u cilju reforme i opstanka ode ona na biro.
Nabrojala sam 4 nas kolegice iz bivše firme koje imamo oko 4 banke i idemo na biro.
Od toga 2 grcaju u kreditima.
I onda mi se upalila lampica!
Znala je ona sijeda teta čistačica što nam slijedi... i nije plan da se naknade na birou prepolove bez vraga.
Znaju, svi oni nasmiješeni klaunovi što nam se cere i krevelje pred mikrofonima, svi dobro znaju da uskoro će nas na birou biti više nego na radnim mjestima....