Milamajka je frigala girice za ručak. Onda, dok smo ih jeli, čeznutljivo objavila: kada sam ja bila u Beogradu u školi, pa kada bi mi tata dolazio, onda je mene i brata vodio u Dalmatinski podrum na girice. Svaki put. Na što je otac svojim posprdnim tonom dodao: a kad sam ja bio mali, onda sam glumio da sam bolestan, pa bi me tata vodio u Zadar kod doktora, ja bi malo vidio grada, a on bi kupio bilog kruva i mortadele pa smo jeli tamo na zidiću. Ja se nisam mogla sjetiti ničeg radosnog vezanog uz mamu, tatu i hranu. Osim da su me tukli jer nisam htjela jest boraniju. I da smo uvijek imali tako neku odurnu hranu. I da je varjača uvijek bila na stolu. I da nije služila kuhanju u tom trenutku.
Odnijela sam svoj prazan tanjur u kuhinju i ostavila ih same da u tišini žvaču uspomene uz girice kao prilog.