Došla doma roditeljima na more. Zajedno sa mnom došli su i oblaci i nizak tlak.
Majka je rekla da joj ne moram pomagati čistiti apartman, jer da se ona osjeća kao zmaj. I da će to fino polako. Pa je onda nisam ometala. Ona je prvakinja svijeta u čišćenju. Isto tako je i prvakinja svijeta u ne bacanju hrane prethodno uništene u express loncu. Imali smo nešto nejestivo za ručak. Od jučer. Nije se pokvarilo, ali se isto tako nije ni popravilo. No, kako sam već neko vrijeme odrasla jedinka koja sama zarađuje za svoj kruh, stanarinu, struju, vodu, telefon, mobitel, benzin, porez na auto, porez na propalu državu i sve ostale nametnike, došlo je vrijeme i da me više ne tuku kad odbijam jesti neukusnu hranu. Shvatila sam danas koliko je uzaludno i nepravedno bilo ono trošenje energije na lomljenje otpora prema hrani koja mi se ne sviđa. I bez imalo emocija povukla vodu. Progutala je školjka preslani ćušpajz. Bez pogovora.
Veselim se svojem silnom uspjehu odrastanja i preživljavanja u ovom okrutnom svijetu. Čak su se i oblaci pridružili mojem veselju. Razbježali se kud koji. Izgleda da ću se danas ipak toćat u moru.
Sve je super i sve je najbolje što može biti...