Sve je u tajmingu...hodam kao luda, znojim se jos više, ipak, uspjevam stići pješke istovremeno kad i on autom pred zgradu. Opet nosi neke vrećice. Troši silno bogatstvo na ove svakodneve seobe i ozbiljno se namjerio obogatiti me masnim oblinicama. Zove sebe bogatim čovjekom i kaže da za novac ne mari... Iako, Paprena ga je već označila za dežurnog škrca...koliko ljudi - toliko impresija.
Govori mi da će sutra uzeti slobodan dan i da se ne vraća doma, ići će na tržnicu, radit nešto po stanu, vježbati, skuhati će nam ručak, ...za vrijeme planiranja kratke nam budućnosti, lamata namirnicama i začinima po kuhinji, već se pomalo i snalazi, ne moram govoriti gdje je što, samo namještam stol, i idem se tuširati, jer poslije hranjenja uvijek ide parenje, a tu si volimo biti čisti i mirišljavi. Jako smo si fini. :)
Gledamo još neke preostale filmove, kasno je već, skoro pola noći, gledam ga i čudim se, budan je i prisutan, a Bivši je uvijek hrkao pred televizorom, nikad nismo ništa zajedno gledali, bila sam redovno usamljena pored polumrtvog tijela nesvjesnog samog sebe i okoline. Bivši je radio i bio vani po cijele dane i onda bi se životinjski nažderavao i padao u nesvijest pred televizorom.
Amante ne pada u nesvijest kad vidi kauč u kombinaciji s teveom. Televizor ga nervira, radije ga gasi nego da bi trpio servirane mu debilane.
Bivši je uredno i gadno hrkao po cijele noći, znojio se i pentrao po meni, uvijek je pazio da me nagazi barem s jednom nogom i prekine cirkulaciju tako da ne mogu spavati, a pritom imam cjelovečernju zabavu borbe s njegovim zvukovima i težinom omlitavjelog tijela.
Bivši je patio od redovne začepljenosti koju je rješavao genijalnom metodom ispijanja litre hladnog mlijeka u šutu, jer je otkrio da ga jedino to protjera. Nakon te litre bih se obično budila negdje pred jutro misleći da sam upala u sumpornu jamu...toliko je gadno prdio prije nego bi svoju začepljenost rješio. Bježala sam iz sobe i otvarala prozore..upravo u to dragocjeno mi doba kada bih uspjevala malo bolje zaspati.
Kako bi se, u pravilu, onesvjestio negdje oko devet navečer, Bivši se je običavao i buditi oko četiri-pet ujutro, a zajedno s dolaskom svijesti, dolazila je i erekcija, koja ga je nepogrešivo usmjeravala na ciljano pentranje po meni, što bi me, nakon jedva prospavane noći i borbe s njim, dokraja izluđivalo. Onda bi ozlojađen, sad mojim, polumrtvim i nervoznim tijelom, ulovio čitati nešto, ili bi jednostavno išao pred televiziju, no ovaj put ne bi spavao.
Bivši je na poslu po cijele dane pio kave, pušio i ništa ne bi jeo. Naždravao se je navečer, a iskašljavao svako jutro. Sve sam teže i slabije podnosila njegovo jutarnje revanje iznad lavandina.. Išli smo si gadno na živce. A nismo htjeli priznat.
Zato sada silno cijenim Amanteov san...obično se samo lagano dodirujemo prije nego zaspemo, a onda odemo svaki na svoju stranu, Amante čvrsto spava, tu i tamo se okrene, negdje oko dobrih osam-devet sati polako otvara oči i kaže dobro jutro. I onda se proteže. Lagano.
Bivši se nikad nije protezao, obično bi skakao, i prije nego bi jedva stigao otvoriti oči, već bi se našao u uspaničenom trčanju po sobi i bježanju nekamo, bilokamo.... Nikad mi nije bilo jasno kako u tom bezglavom mahnitanju ne promaši vrata i ne zaleti se u zid, barem jednom...
Amante dugo doručkuje, pametuje, sve je oko njega smireno i na svojem mjestu, Bivši bi odmah zapalio cigaretu i nervozno želio što prije pobjeći nekamo van, nije podnosio biti u kući ni sekunde, kao da ga neko zlo vreba...
Gledam sad u budnog i prisutnog Amantea i lovim sebe u usporednom testu, lovim se u još gadnijim mislima o tome kako bi možda moglo biti kada bi...jednostavno ne smijem tamo ići, i to je to.
Stani, gledaj film i spavaj.
Ne budaleši.