Ustati prvo, odbauljati do veece, piškiti drugo i dugo, prati zube treće, odbauljati do kujine, skuhati kavu, vratiti se u krevet. Ne, ne i ne sat vremena ležati i brojati nabore na zavjesama, digni se, razreži kruh, namaži maslac, marmeladu, zalij kavom crnom bez šećera, javi se na mobitel, smij se...dalje od kreveta! istuširaj se, dugo i s vrućom vodom, nafljaskaj se nuklearnim otpadom, obuci tange i tanku trenirku, nabaci jaknu, ručnik u ruksak i sve na sebe i bježi van...što dalje od sterilnih zidova i brzo van iz hodnika koji mirišu na šugo i na dom, hodaj, brzo, hladno je u tangama i tankoj trenirci, hodaj brže, u širokom luku zaobiđi paradu i ganute roditelje koji za ruku vuku svoje potomke obučene u banane, lubenice i nešto nedefinirano, jednom su me u vrtiću obukli u bubamaru, božemesačuvaj, sve je na ovom svijetu naopačke, ljudi se skrivaju iza maski da bi tek onda mogli biti ono što jesu, a na sav glas viču kako im karneval služi da bi mogli glumit da su nešto drugo, nikad ne vjeruj jako našminkanoj i namirisanoj ženi, otključaj radnju, zakjučaj za sobom, sakrij se iza pulta da nitko ne pokuša ući, odbij Kumpanjonov poziv na kavu, njemu je dovoljna nanosekunda da ti čuje glas i već zna - opet si u kurcu, spoji kablove, otvori fajl i printaj i printaj i ubi ta četiri usrana sata, dan je još živ, kud sad, pravac teretana, tamo nema nikog subotom, popni se na traku i trči i trči, možda pobjegneš mislima ako upreš dovoljno jako, da, traka je prava preslika situacije, možeš upinjat, znojit i crvenit, ali cijelo vrijeme stojiš u mjestu, barem si iscijedila nuklearni otpad iz kože, noć je pala, treba ti sat vremena pjehe do kuće, u širokom luku zaobiđi mlade, nasmijane i razdragane, nemoj zastati kraj plakata za kino, da, festival filmova iz Cannesa...jebiga, gledat ću, vuci se doma, teško je po tim stubama, zaboravila sam danas jesti, jedi nešto, jela sam, što sad, peri suđe, peri pod, uzmi škare i rašij rubove trenirke, sve su mi trenirke kratke, duge su mi noge i umjesto da se njima dičim, pokušavam ih sakrit da ne izazivaju požudu, zavist, jal, glupost, ali još gluplje je izgledati smišno u prekratkoj trenirci, ubaci je u mašinu onako rašivenu, upali mašinu neka se raduje sitnim noćnim satima, što sad, peglaj krpe, majice, gaće, čarape, grudnjake, što sad, televizija je crkla, što saaaad, jebiga, operi zube, ugasi svjetlo, lezi, razmakni zavjese, vani je svijet, tamo u onom neboderu prekoputa gori još samo ono svjetlo na dvanaestom katu, tko zna tko tamo živi i zašto se boji mraka....spavaj.