Sumorna je ova. Siva i hladna. I nikoga nema. Reklo mi da je danas dan života i da uživam u njem. Ne razumijem tu potrebu oglašavanja nekih dana baš upravo danom toga nečega. Dan vode, dan planete, dan žena, dan borbe ove one....čemu to? Danas je samo jedan prazan, tih i siv dan.
I baš mi danas ovako svira...
Dosta sam dugo šarao svijetom
Samoću liječio kvantitetom
Na putu sreo ljude, ranjene i lude
I više put' opečene
I u strahu nedorečene
Zato ne jebem više jeftini clichč
Da se samo o onoj pravoj piše
Pa zar nijedna pjesma, nijedan stih
Za onih milijun pogrešnih koje su bile tu
Kad nisam imao nju
Kad sam vikendom staj'o na rubu
I kad je nedjelja zjapila k'o crna rupa
Meni su neprave pružile ruku
I poljupcima odvukle do jutra
Nisu bile glupe, vjeruj mi
Svaka je znala
Da šutnja je zlato i da riječi se troše
Možda to nije to ali nije ni loše
Kad nema velike ljubavi
Dovoljna je i mala!