stefica cvek u raljama nyc

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (6)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (5)
Travanj 2006 (6)
Ožujak 2006 (8)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (11)
Prosinac 2005 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Ako ste zeljni znanja, gladni informacija, novih spoznaja,i iznad svega volite ucit...ovde ce vam bit dosadno.


"There are many things to think about,
but nothing to worry about”
MK


Rodena u Splitu, ne zivim u Splitu, a jos sam ziva
ovo sam negdi vidila,i mislim da je steta da se ne salje dalje

Linkovi
Slobodna
Radio Dalmacija
Za Split
Voice of America
Economist
NYTimes

ako ti nije dosta, emajliraj me
pazivamo@yahoo.com



Ako zelis vidit koliko si udaljen, priblizen ili povezan
sa drugim blogom klikni ovde

19.04.2007., četvrtak

Argentina u par crtica - dio sesti

Nisam dala komarcima u Argentini da me obeshrabre, i hrabro sam odlucili uzet turu koja plovi po njihovoj la Plata River..za koju je z. odma prokomentira “ma kako ovo moze bit rijeka kad je siroka 220km?”. Tura je dijelovala obecavajuce, a ukljucivala je voznju busem, vlakom i brodom,i jos je bilo napisalo da cemo vidit zivot ljudi na otocima.
- Ajmo na ovo pa cemo vidit kako njihovi domoroci zive? - logicno sam zakljucila ja.

Isli smo vlakom do grada romanticnog imena Tigre, a tamo nas je ceka brod. Lipo smo sili u brod, oni nam dali kavicu i naravno nesto slatko i avantura je pocela. Ja sam ocekivala njihove indijance Ii ljude sa strelicama, a ispalo je da su ovi njihovi boduli bogata gospoda, naime oni koji zive na otocima u delti La Plate moraju bit bogati jer jedino prevozno sredstvo im je brod. Za taj brod moraju izgradit pristaniste, a otok moraju zastitit od propadanja i izgradit rivu. Iako nije bilo to ono sta sam ja ocekivala, moram priznat da je isto bilo interesantno vidit kako su oni organizirali taj svoj zivot na otocima. Ovo kad kazem otoci nije kada govorim o Hvaru i Visu, neke od ovih njihovih rjecnih ada su razmaknute jedne od drugih toliko da ih se moze u jednom koraku preskocit. Tamo imaju ducane na brodovima, brodove umisto autobusa, bolnicu na brodu, biblioteku, pa cak i benzinsku stanicu…Skola i crkva su im na jednom vecem otoku, a dicu i ljude skuplja brod koji ide od vrata do vrata.

Posto smo ujutro radili na kulturnom uzdizanju, popodne smo rezervirali za shoping. Trebalo je kupit nesto kozno da se zna da nismo bez veze vamo dosli. Kad sam isla u Argentinu, ocekivala sam (opet krivo) da cu se naci u carstvu koznih borsi, a ispalo je da sam sve zivo obisla,a da nisam jednu postenu borsu nasla. Na kraju sam zavrsila u “Prune” ( e tribala sam odma Marisi poslusat i ne gubit vrime na ostale) i mislila se izmedu crne I smede:
- Jesi li vise?
- Cekaj..ne mogu tek tako kupit koznu borsu.
- Kako ne mozes..vidi kako ja to kupujem?
- Ma cekaj..pusti me da razmislim
- Ma sta imas razmisljat..eto ta ti je super!
- Mislis..a sta mislis o ovoj smedoj?
- I ta ti je super
- Ne pomazes mi takvim stavom!!
- Pa meni su iste…obe su dobre..
- Ali koja je vise cool..hmm kad ovu stavim na rame izgledam ka baba...
- Ajmeee poludit cu..ajmo vise nesto popit!
- Koje pice sada..vidis da kupujem borsu?!
- Pa kupujes borsu vec dvi ure..ajmo vise…!!!!!
- A dok si kupova jaketu nigdi ti se nije zurilo!!??
- Pa to je bilo ima dva sata ..U pic-mac i borse i cipele!!!!
I taman u jeku najzesce svade cujemo:
- A sta mi vas je drago cuti!!!

Za ne virovat…TEK nakon dva dana naletili smo na nekog “naseg”. Marina iz Sarajeva skice Argentinom i jos kaze da vec par miseci nije ric “nasega” cula..hmm…a nama uzelo cila dva dana u BA. Bice nije bila dovoljno glasna? E kad smo sreli jaranicu ajmo onda na pice..a i kako vise nisam imala vrimena za razmisljanje uzela sam i crnu i smedu.

Tu vecer smo isli na veceru sa tangom. Inace im je sve u znaku tanga, cak i most imaju za koji kaze da izgleda kao zenina noga u tango pozi. Ja nemam nikakvu umjetnicku moc zapazanja stvari, i nisam nikakvu nogu vidila..ali mogu rec da most izgleda lipo. U tu njihovi tangeriu smo dosli oko 9 sati. Zanimljivo je kako Argentinci kasno jedu, njima je sasvim normalno imat veceru oko 11 sati. Srica sta je u ovu veceru bija uljucen i show pa su nam dali da jedemo do 10 sati. Nismo ni poceli pit prvi koktel, a vec nas je neki par pita:
- Where are you from?
- Croatia.
- Free Croatia!
- ?!?!??
Ja i Z smo se skoro zagrcnuli sa picem kad je covik to uzjavija i to jos sa stisnutom sakom u zraku. Al' brzo nam je objasnija da je on inace iz New Orleansa di se druzija sa Hrvatima tokom 90tih od kojih je naucija sve o nasoj borbi.

Sljedece jutro smo odlucili ic do Evite Peron. Pogledala sam na mapu i zakljucila da mozemo tamo podzemnom. Kupili smo karte i cekali vlak. Podzemna im nije bolja od njujorske, ali sidala u vlakovima jesu. Oni imaju tapecirana, a mi u njujorku samo plasticna.
- Izlazimo, ovo je zadnja stanica.- rekla sam z. nakon par minuta voznje.
- Sta smo se samo dvi stanice vozili?
- E...sad cemo uzet taxi.
- Pa zasto smo uopce isli na podzemnu, mogli smo odma uzet taxi?
- Je, ali ja san tila vidit kako im podzemna izgleda.
- E jesi avanturista.. - samo je promrmlja z.

Taxisti po BA su posebna prica.Njima je dovoljno da im kazes dvi rici na spanjolskom, a oni pocnu pricat sto na sat. I nema veze sta ti njima samo SI, SI govoris...oni pricaju po svome.Jedan nas je tako pita nesto di je spomenija antilopu, i mi smo rekli SI. Mi smo mislili da nas pita jel trazimo antilopinu kozu, a on nas je vozija uru vrimena do nekog ducana koji se samo zove "Antilope". Morali smo mu platit put do tamo i nazad, a sve zbog naseg pametnog klimanja glavom.

Z. nikako nije bilo jasno kog vraga svi pusti turisti rade na groblju , a i ja moram priznat da mi nije bilo bas ugodno. Pogotovo sta kroz neke grobnice mozes vidit sanduk i kosti unutra..brrrr... Ali moralo se i to obavit, doc u Buenos Aires a ne vidit Evitin grob, je isto ka doc u Split, a ne vidit Grgura, a mogu rec da i ima neke slicnosti izmedu ovog dvoje..macke. Po Splitu macke setaju po cilom gradu, a na ovom groblju slobodno setaju okolo prijateljski raspolozene. Nisam stigla pitat nikoga, ali mislim da to ima veze sa njihovim nekim virovanje, ne vidim drugog razloga zasto bi imali na stotine macaka okolo.Mozda viruju da se svi posli pretvorimo u macke?

Na povratku u hotel prosla sam pored frizerskog salona di je na vratima pisalo “color 30”. 30 pesosa!!!
- Iden se ja opiturat!
- Ti ces se sad bojat?
- Pa vidi kako je jeftino, ovde je 10$, a u NY je 100$!

Hrabro sam krocila u salon i prstom pokazala koju boju ocu, al sam se zamislila kad sam vidila ko ce me bojat. Frajer koji me pita sta ocu je izgleda kada je dosa iz zatvora, a ne iz skole za frizere. Ono koze sta mu nije bilo pokriveno robom, bilo je pokriveno tetovazama, a i cili je izgleda da bi mu bolje pristaja pistolj nego pinel u ruci. Zakljucila sam da mi nece sisat, nego pituravat, a najgore sta mi moze napravit je iscupat par dlaka pa sam ipak sila na stolicu. Ipak je sve ispalo dobro, i Z. nije moga pobic od “mirisa” frisko opiturane kose cilim putem nazad.

PS. Znam da se pitate, nismo zakasnili na avion u povratku, i unatoc svemu moram pohvalit brazilski TAM na odlicnom izboru filmova i izvrsnoj hrani. Nisam bolje ni vise jela od kad letim.



- 23:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.04.2007., četvrtak

Argentina u par crtica - peti dio

Naravno da avion nije isa ranije, ali lako sta nije isa ranije, nego nije isa ni po originalnom vrimenu. Srica sta je na istom terminalu bia Duty Free pa sam imala di ubit vrime, doduse ne znam jel i Z. to isto zove sricom. U Buenos Aires smo ipak dosli to popodne, ne u 2 kako smo planirali, nego u 5, taman za veceru.
Hotel je djelova obecavajuce, a cak ni Z. nije pocea grintat na ulasku.
Ovaj put sam isla oprezno prema prozoru jer sam vec naucila lekciju, ako su zavijese navucene, postoji razlog za to. Zavijese jesu bile navucene, ali ovaj put je ipak bija neki pogled. Na drugu zgradu. Hotal nam je bija u samom centru grada, cak je ulica u kojoj smo bili pjesacka zona i mogu reci da je bilo prilicno zivahno. Hotel nije bija los, ali nas to nije puno ni zanimalo, imali smo pametnija posla, a i razlog zbog kojeg smo isli u Argentinu nas je ceka.
Meso.
Malo smo prosetali okolo, I zakljucili da je Buenos Aires ko Osijek sa palmama (ovo je Z. zakljucija, ja bi rekla da je ko Zagreb, ali nek mu bude) i nasli misto di cemo vecerat.
- Sta cemo pit ? – odma je Z. presa na bitno.
- Pa argentinsko vino, moramo to pit ovde, sta drugo?
- Aj kad moramo… - mudro ce Z. i pita konobara koje vino on preporuca. Ja sam mu odma poslala pogled broj 16. “jesi li ti normalan, znas da oni uvik preporuce najskuplje!! “
Naravno da sam bila u pravu jer je konobar preporucija najskuplje vino na meniju. 78 pesosa je bila boca!!! Odma sam odahnula, pa 78 pezosa nije ni 10 dolara…ala sta cemo pit ovde.

Donili su nam hranu,i iako smo bili nauceni na brazilske porcije, ova argentinska nam se ucinila jos veca. Ja sam jela rebra koja su izgledala kada su dinosaurusova, a od Z.vog stejka moga se najest omanji tigar.
Posli puste hrane smo morali malo prosetat, eh koliko god se cudili porcijama sve smo jeli. Za ovo uvik krivim moje doma da su me krivo odgojili, kad sam bila mala uvik su mi govorili da se mora pojest sve sta je na pijatu. Ja ko prava cer i dan danas slusam sta roditelji kazu.

Argentinci imaju super kafice i dobar nocni zivot, u stvari bas imaju neki europski dir, da ne kazem opet, nas dir..svi vise po kaficima po cili dan i setaju po gradu. I ja sam se pitala ono sta se svi pitaju kad dodu u ST “ jel ovde iko radi”? I jos jedno pitanje me mucilo tu vecer; Nije mi bilo jasno kako u gradu od 12 milijuna ljudi masu komaraca prezivi???
Prvu vecer u BA izili su me komarci!



- 23:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

10.04.2007., utorak

Brazil u par slika - cetvrti dio

Treci dan nam je bija i zadnji u Riu. U hotelu su nam rekli da ce sofer doc u 10 ujutro da nas odveze na aerodrom. Ajme di tako rano, pa avion je tek u 1.30, sta cu radit na aerodromu tri i po ure??
Kad smo vec morali ic ca u 10, nisan tila to jutro propustit Copacabanu i navila sam sat vec u 7. Dorucak pa plaza je bija plan za taj dan. Mislila sam da cemo bit jedini i u restoranu i na plazi, ali vraga…nismo mogli niti misto kraj prozora uvatit da gledam Copacabanu koliko ih je vec bilo na dorucku. Hm…sve starcici, nije ni cudo, ti ne spavaju ni doma, a kamoli na odmoru. Ma pogledaj ih samo kako su vitalni, Svedani, sigurno imaju i preko 70 godina, a nije im problem potegnit do Ria.

Ako nisan imala pogled na plazu, imala sam na druge atrakcije Ria. Prozor nam je bija odma nasuprot favela . Kad sam se spremala u Rio mislila sam da bi bilo dobro uzet turu pa vidit kako to izgleda, a vidi ovo, ne triba mi tura, dovoljno je da okrenem glavu od plaze i pogledam malo na drugu stranu. Favele su naselja di zivi brazilska sirotinja, kazu da ih ima oko svakog veceg grada, a u Riu su specificne jer su prakticno u sred grada. E nisu oni bili ludi, gradili su po brdima oko Ria, tako da sad sirotinja ima najbolji pogled na grad i more. Rio zivi pravi paradoks, sirotinja gleda na bogatase sa visoka.
Zanimljiva je arhitektura tih njihovih favela. Kako je ko dolazija tu zivit tako je sebi gradija nesto,a gradilo se onim cega je bilo u blizini, tako ima i limenih i drvenih kucica, a cini mi se najvise onih od crvene cigle. Ma favela ustvari izgleda ka Barutana (op.a. stanovinici Splita ce znat o cemu pricam, ostali neka nedu primjere u svojoj okolici) puna neokartanih kuca. A te kucice izgledaju kada ce se svakog trene srusit, kazu da se to najcesce I desava kad padne kisa, i malo jaca bujica krene od vrha, kuce padaju po domino efetku. Struja, voda i ostale gluposti se ne placaju, ali zato sam na svakoj kuci vidila satelit i malo jace antene, doduse vidila sam i jednu kucicu skroz sredenu, inkartanu I opituranu u rozo, bice tu zivi kralj favele.
Citala sam ovih dana po novinama da im je njihov predsjednik reka da ce im dat da se to legalizira i da napokon postanu vlasnici tih svojih petletusica. E volila bi vidit i taj vlasnicki list, jer mi se cini da se tamo zidalo jedan na drugome bez da se pratilo zakone fizike, i ne znam kako bi se to moglo podilit da svak bude vlasnik svoga?

Posli dorucka smo se otkotrljali do plaze, a tamo je vec bilo milijun ljudi. Garant sve turisti, ne mogu virovat da se domaci ovako rano dizu. E tako je i meni pokojni dida govorija da se samo Cesi kupaju u podne, ko je vidija ic na more prije 3 ure. Bice smo sad mi Brazilcima njihovi Cesi?

U 10 je zbilja sofer dosa po nas i napokon sam ga mogla pitat zasto idemo tako rano. A on kaze; da je to zato jer mi imamo internacionalni let i moramo bit na aerodromu ranije. Aj dobro, ali bas toliko rano...
Na aerodromu smo se tili odma rijesit borsi i sredit sve pa da mozemo malo setat okolo, a i Z je vec pocea grintat da je zedan. Dodemo do saltera, damo karte, momak nam lipo sve sredi, smjeska se i zaokruzi boarding time 11:15!! STA!! pa sad je 11!! Od kada nam je let u 12!?!?
- Pa kad ste prominili let, triba je bit u 1.30??
- It is changed now?
Ahhh…I to je bilo cilo objasnjenje!! Za nevirovat…svaki put kad dodem na aerodrom kada upadnem u neki twilight zone.

- Trci!!



- 17:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

Brazil u par slika - treci dio

Drugo jutro smo isli povirit Isusa . Digli smo se najranije ujutro da se ne penjemo gore po zvizdanu, ali nemos’ ti..dok se izvuces po gradu, pa sa vlakicem dodes do pola puta..opet se nekako navuce jedanaest uru, kako ce bit u Riu nego vruce u tu uru. Mora da onaj gore bas oce da nam taj dolazak bude prava pokora. Dok smo cekali vlakic meni vrag nije da mira pa san isla vidit sta ima u nekom ducanicu sa suvenirima. A unutra..ma jel moguce..neko prica hrvatski..jel bas hrvatski, da nije opet neki od bratskih naroda i jezika? Nije, bas je hrvatski.
- Dobar dan, izvinite jeste vi mozda iz Hrvatske? – kako cu dukcije upast u razgovor nego pitat ono sta je logicno.
- Jesam…a odakle ste vi?
- Iz Splita.
- A ja sam sa Hvara ..i hahahaha i blablabbla..- i naravno da ce odma dvi dalmatinke upast u pricu i u pet minuta saznat sve. Nit' sam ja dosla iz Splita, nit' je ona dosla sa Hvara. Ja zivim u NYC, a ona u Portugalu, ali vidi sta je svit mal’ kad se sretnemo u Riju.
I fala Bogu da smo brbljale cilim putem do Isusa, a kad smo vidili hrvatsku zastavu u prvom redu (a zastave nisu isle po abecedi) nasoj sreci nije bilo kraja. Dosli smo do Isusa, slikali se, malo ga pogledali, sili u kafic ispod njega i poceli se dogovarat di bi mogli tu vecer na ice i pice.
Kazu da je obicno oko Isusove glave po danu oblak da on ne vidi jad i gluposti koje mu se desavaju u gradu, a taj dan nebo plavo bez oblaka, mora bit da mu nije bilo mrsko to sta je vidija. Inace Isusa su poceli gradit 1921, i kontali da ce ga napravit za godinu dana, ali su ga zavrsili tek 1931. Jesan vec spomenula da su brazilici narod vrlooo slican nama?

Popodne smo se isli kupat. Napokon da se i ja okupam u Riu. Je da svi kazu ne idi na Copacabanu sporka je, tamo idu samo turisti, imas lipsih plaza..ali ja sam zapela bas za Copu. Ma di cu se vratit iz Ria i rec da se nisam na slavnoj Copi okupala?!?
Plaza je bila odma isprid hotela i imali smo samo proc priko ceste. Ala gusta, na plazu ides samo zamotan u pareo, sugaman priko ramena i slape na nogama, u mom slucaju, Z je isa samo u kupacima i sugamanu preko ramena. Ne znam samo di je stavija novce za pivu?? Strah me i pomislit.

Ahhh… Copacabana …4 kilometra cistog pijeska, milijun ljudi, prodavaca svega i svacega, oces pivo, oces kokos, oces sladoled, skampe nabodene na stapu, pa nesto sta peku, a mali spaher nose sa sobom, pa ti oce plest pletenice, pa radit tetovazu (ovo ne znan kako bi izveli na pijesku, ali cini mi se da sam dobro razumila jer to izgovaraju isto ka i mi), pa prodaju bizuteriju, pa dreseve, i naravno zenskih koje nose tange. Svaka zenska brazilka nosi tange. Svaka! A kad kazem svaka to znaci i one kojima bi to tribalo bit zakonom zabranjeno do onih koje je milina gledat.

A bas svaki od tih prodavaca je nama dolazija nudit svoje gluposti.
- Ma kako samo zna da smo mi turisti? – grintala sam Z-u.
- A ne..pa pogledaj nas samo – kaze moj bijeli covjek.

- 03:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.04.2007., subota

Brazil u par slika - drugi dio

Taxi nas je ostavija ispred hotela.
- Jesan ti rekla da je hotel na Copacabani! – pobjedonosno sam rekla Z-u.
- Vidit ces sad kad nam je soba u podrumu! - Nije se da moj nevjerni Toma.
Na recepciju smo dosli ko pokisli misevi, I rekli:
- Mi smo oni sta smo tribali bit ovde jucer.
- Pa sta se desilo?
- Ne pitajte.
Nije bilo nikakvih problema zbog naseg promasenog dana, ma sta ce I bit kad im je sve placeno, samo su nam tuzno rekli da smo izgubili dan u Riu. E to nam je bija najmanji problem sada, dobro smo uopce dosli. Odvelo nas u sobu, treci kat! a ja se puna entuzijazma zaletila do prozora da rastvorim zavijese, (ma kog vraga su zavijese navukli a podne je), zamahnem zavijesom i viknem “View” kad ono zid??!? Ahhh….nista od pogleda.

Izasli smo ispred hotela i mislili; Tu smo, a sta sad? Ja sam bila odma za akciju dok je Z. vise bija za ice i pice. Nasli smo solomunsko rijesenje, prvo cemo jest pa cemo ic okolo. Sili smo u prvi restoran koji je ima stekat sa pogledom na Copacabanu, doduse skoro svi imaju i stekat i gledaju na Copacabanu. Ma kada sidim na Rivi, a umisto Jadrana gledam Atlantik, i umisto Splita sidim u Riu.Naravno da konobar nije zna engleski, a meni je bija na portugalski…hmmm..sta sad jest? Carne je meso, aj to je lako, Z je narucija odma komad mesa u necemu, a ja sam mislila pocet lagano jer tek je bilo podne pa sam rekla probat njihovu pizzu. A da ne budem glupi turista, rekla sam da cu onu sa domacim sirom i nekim njihovim ribicama. Z je pia neko njihovo pivo, kaze da nije lose, ali im baca malo na slatko,nevjerovatni su, i pivo im je slatko! A ja sam se tila osijecat egzoticno pa sam pila sok od ananasa.

Prvo nam je konobar donija tecu na stol. Pravu pravcatu tecu koja bi bila dovoljna za cetveroclanu familiju. Pa je onda otvorija tecu, a unutra komad mesa, e sad ne znam koja pozicija, ali znam kad moja mater doma kupi tako nesto, ona od toga napravi par snicela. Konobar je lipo komad izriza, pa jos doda pustog povrca koje se kuvalo s tim i sve lipo servia na pijat, pola od tog zelenja nisam ni prepoznala, a cini mi se da sam vidila dijelove palme I neke gljive. E onda je donija moju pizzu, na nekom velikom pijatu, a ja sam narucila malu. Da mi je onda vidit kakve su im velike, ako se ovo zove mala?? Pizza mi nije bila nesto jer taj njihov domaci sir je malo na pikantniju stranu, a ja nisam prava osoba za to, ali je zato Z. dovrsija i kaze da je dobra. Ja sam njemu pomogla dovrsit ono sta je ostalo u teci. Nemam pojma kako se to jelo zove ni kako se pravi, doduse izgleda jednostavno, komad mesa i povrce okolo, ali je to bilo tako ukusno, a meso mekano da mi nismo sebi mogli doc da postoji negdi meso bolje nego sta ga mi jedemo u Cro.
Nakon slasnog jela odlucili smo vidit Glavu secera! Vidili smo da neki bus kupi ekipu po hotelima, pa smo i mi rekli da cemo tamo. Ma nismo se odmakli ni par metara od hotela cujemo neko prica nesto sta razumimo. Ajme ne mozes se maknut nigdi da ne naletis na njih. Srbi! Z. se odma nakostrijesija i odrijesito reka “necu imat posla s njima”, a ja sam rekla OK. A Srbi su bili neka dica od bice 20tak godina, al' su im zenske izgledale kada imaju 30, I majke mi mile sve su izgledale ko Ceca. Sad ne znam jel to znaci da Ceca izgleda ko prosjecna zena tamo,ili se sve tamo preko trude da izgledaju ko turbo folk?
Dokotrljali smo se do Glave secera, ali sad je tribalo ic na zicaru. Ne samo da se bojim visine nego se bojim i zatvorenog prostora…ko ce izdrzat do gore. Sa strahom sam razgledavala tu uspinjacu misleci se “ako dole padnemo nema sanse da nas nadu u toj sumetini”.
Ali cim smo izasli vanka I kad sam skuzila di sam, oprostila sam uspinjaci sve ono ljuljanje.

Ebate ja san u Riu!!!

Rio je raj na zemlji!! Tek kad se popnes gore vidis koja je to lipota, grad s jedne strane, ocean se lagano ljuljuska, sunce sija ko tepsija…e to je zivot. Ma pogledaj ovo; imaju plaze oko cilog grada.Eh sta bi bilo dobro da su Split tako napravili, Bacvice od Znjana do Luke, a od Marjana do Kopilice da se protezu Kasjuni, I svugdi se mozes kupat!
Ma kako su samo maksimalno iskoristili to svoje more, svaka in cast. Masu zgrada im je na tim njihovim plazama, ili dva bloka od plaze, tako da vecina ljudi u Riu moze rec da zivi na plazi. Ako ne zivi na plazi, onda zivi na jezeru, nisan ni znala da Rio ima veliko slano jezero u sred grada??
Dok smo se ja I Z. prepirali di je Copacabana, dosa je vodic I pocea objasnjavat da mi sad vidimo Zaliv Guanabara, a da ja Copacabana na drugu stranu, koja se i ne vidi sa mista di smo mi.

Za uru vrimena ja bija pokret I dok smo se tako ukrcavali u uspinjacu (kako se zove kad ide dole?) dode jedan od Srba do nas I pita:
- Jel pricate vi srpski?
- Ne pricamo – u glas cemo I ja I Z.
- Ali, ali..ja vas razumem
- Pa pricamo hrvatski…
- Aj dobro, onda i ja pricam crnogorski – mali ce I odma nam objasni da je on u stvari “nas”, jer mu je mama sa Visa, njegovi inace zive u Budvi, a on studira u Beogradu, pa su evo dosli na akademsko putovanje. Zamisli ti njih, a mi cilo vrime mislimo kako se tamo lose zivi, a vidi standarda.

Kad smo dosli dole skuzila sam u stvari da je ta Glava secera nas Marjan. Dodes gore, vidis grad,a oni ti to naplate. Sta ti je turizam!



- 15:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.04.2007., petak

Brazil u par slika - Prvi dio

Od kad znam za sebe Brazil mi je bila zemlja u koju sam tila ic. Mozda sad to ne izgleda tako smisno, ali kad imas samo 12-13 godina i kazes da ces u Brazil, sta drugo mozes ocekivat nego da ti se smiju.I dok sam bila tako mlada i zamisljala svoj put u Brazil kao nesto veliko I nedostizno..taj put mi se cinija tako filmski. A tako nekako je i bilo.

Cetvrtak navecer, avion polijece u 7.45, ja otisla sa posla vec u 4 da se stignem nac sa Z-om jer da nebi slucajno zakasnili. U 5 smo vec bili u redu I mislili se koliko mililitara sampona imamo i jeli nam grickalica za nokte u neseseru ili nije da ne ispadnemo jos teroristi.
Dosli smo na salter, skupa nego kako, dali karte I smijeseci gledamo zensku kako se muci prvo da speluje nasa imena, a onda da nade Croatiu u kompjuteru..ajme je smotana. Hmmm…a i nesto nas cudno gleda,malo blido, sta joj je? ne budi lina pitam ja nju;
- Jel sve u redu?
- Pa......vas let je bija jucer – odgovori ona.
- KAKO!!!!!
Ne mogu virovat, gledam u kartu, gledam u nju…jel moguce!!..let je u 7:45 ali u Sridu navecer, a ne Cetvrtak!! Pas mater!!
Drhtavog glasa pitam zenu:
- Is there any way we can be on this fligh tonight?
A zena izgovori recenicu zbog kojeg sam momentalno zavolila cili brazilski narod;
- We are brazilians, there is always a way!

Stavila nas na stand by, I rekla dodite ovde u 6.45 pa cemo vidit jel ima mista u avionu.
Aj dobro,neka nada je bolja nego nikakva…a nije ni tako strasno, vec je 6, za 45 minuta cemo znat di smo ujutro.
Z je samo reka: “ajmo nesto popit”
- Ma di ces sad ic nesto popit, ovo je kriza!
- E kakav god odgovor bija bolje da nesto popijemo kad ga cujemo – pragmaticno ce Z. - ajmo dole do bara, imamo jos uru i 45 minuta!
- Kako mislis uru i 45?!? Jeli ovo zona sumraka, prvo falijem dan, sad mi sat ne radi?
- Daj da vidim tvoj sat? Pa ti ga nisi prebacija na novo vrime sad je 6 sati!!Ahh.. jesmo par, ja ne znam koj je dan, ti nemas pojma koje je vrime!!


Nakon 45 minuta vracamo se nazad, a zena na salteru nas pogleda i kaze:
- One
- Sta! Samo jedno misto imate?
- No one.
- Not even one! – histericno cu ja.
- Ma no..are you Juan!! – za one koji ne pricaju spanjoski Juan se izgovara ko Huan, sta meni ispadne ko one.
- Ah to! Nisan..a jel ima mista.
- Ima!!
- Yes!!! - Vezite se polijecemo!!

Brazilci su inace smisan narod, prodaju ti kartu na kojoj pise NY-RIO, I onda malim slovima kazu “Iako karta kaze NY-RIO, mozete imat jedno stajanje”. Sta im sad znaci to jedno stajanje? Jel izlazimo iz aviona ili ne izlazimo? Jel drugi ulaze u nas? Jel ovo karta za bus ili avion?!?
U avionu smo saznali da se ova nasa ruta inace zove NY-RIO via Sao Paulo.
Samo mi nije jasno sta to ne napisu na karti nego to tretiraju ko jedan let? Smisan narod kazen vam ja.
Dosli smo u 6.30 u Sao Paulo, a vec u 7:30 smo imali let za Rio, s obzirom da let traje samo 45 minuta (ova dva grada su ko ZG I ST, u svakom pogledu, tako kazu nisan bila u SP) kontala sam da sam do 9 vec na Copacabani. Ali nisam kontala da su hrvatski I brazilski dva naroda bratska, I da im I kompanije razmisljaju istom logikom. Let je kasnija kojih dva sata, tako da smo dosli u Rio tek u podne.

Nismo ni sletili u Rio, a vec su nas poceli vabit I mamit. Inace ovo ce se pratit tokom cilog puta, stalno nego vraga nude, os’ taxi, os’ dres, os’ sugaman, os’ ananas, os’ skampe na stapu, os’ tetovazu na plazu, os’ zensku…sve za sitne novce.

Taxist nas je provoza brzinom munje, a tako nam je nekako i prica. Ma sve smo saznali u tih po ure, i kolika mu je placa, i da je on u stvari inzinjer koji je do prije par miseci ima firmu, ali mu ljudi nisu placali, pa je mora zatvorit jer nije moga placat ljude, a eto sad ima taxi koji je njegov i zaraduje vise nego dok je ima firmu, i da zna zaradit oko 1500 reala misecno, sta je oko 700$, dok je prosjecna placa u Brazilu oko 300$, i da ima cetvero dice, zenu koja ne radi, da zivi van Ria i da su skole u Brazilu lose, pa on mora placat privatne svojoj dici. Simpa covik i super prica engleski, koji kaze da je naucija gledajuci televiziju.

- 01:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>