stefica cvek u raljama nyc

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (6)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (5)
Travanj 2006 (6)
Ožujak 2006 (8)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (11)
Prosinac 2005 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Ako ste zeljni znanja, gladni informacija, novih spoznaja,i iznad svega volite ucit...ovde ce vam bit dosadno.


"There are many things to think about,
but nothing to worry about”
MK


Rodena u Splitu, ne zivim u Splitu, a jos sam ziva
ovo sam negdi vidila,i mislim da je steta da se ne salje dalje

Linkovi
Slobodna
Radio Dalmacija
Za Split
Voice of America
Economist
NYTimes

ako ti nije dosta, emajliraj me
pazivamo@yahoo.com



Ako zelis vidit koliko si udaljen, priblizen ili povezan
sa drugim blogom klikni ovde

06.04.2007., petak

Brazil u par slika - Prvi dio

Od kad znam za sebe Brazil mi je bila zemlja u koju sam tila ic. Mozda sad to ne izgleda tako smisno, ali kad imas samo 12-13 godina i kazes da ces u Brazil, sta drugo mozes ocekivat nego da ti se smiju.I dok sam bila tako mlada i zamisljala svoj put u Brazil kao nesto veliko I nedostizno..taj put mi se cinija tako filmski. A tako nekako je i bilo.

Cetvrtak navecer, avion polijece u 7.45, ja otisla sa posla vec u 4 da se stignem nac sa Z-om jer da nebi slucajno zakasnili. U 5 smo vec bili u redu I mislili se koliko mililitara sampona imamo i jeli nam grickalica za nokte u neseseru ili nije da ne ispadnemo jos teroristi.
Dosli smo na salter, skupa nego kako, dali karte I smijeseci gledamo zensku kako se muci prvo da speluje nasa imena, a onda da nade Croatiu u kompjuteru..ajme je smotana. Hmmm…a i nesto nas cudno gleda,malo blido, sta joj je? ne budi lina pitam ja nju;
- Jel sve u redu?
- Pa......vas let je bija jucer – odgovori ona.
- KAKO!!!!!
Ne mogu virovat, gledam u kartu, gledam u nju…jel moguce!!..let je u 7:45 ali u Sridu navecer, a ne Cetvrtak!! Pas mater!!
Drhtavog glasa pitam zenu:
- Is there any way we can be on this fligh tonight?
A zena izgovori recenicu zbog kojeg sam momentalno zavolila cili brazilski narod;
- We are brazilians, there is always a way!

Stavila nas na stand by, I rekla dodite ovde u 6.45 pa cemo vidit jel ima mista u avionu.
Aj dobro,neka nada je bolja nego nikakva…a nije ni tako strasno, vec je 6, za 45 minuta cemo znat di smo ujutro.
Z je samo reka: “ajmo nesto popit”
- Ma di ces sad ic nesto popit, ovo je kriza!
- E kakav god odgovor bija bolje da nesto popijemo kad ga cujemo – pragmaticno ce Z. - ajmo dole do bara, imamo jos uru i 45 minuta!
- Kako mislis uru i 45?!? Jeli ovo zona sumraka, prvo falijem dan, sad mi sat ne radi?
- Daj da vidim tvoj sat? Pa ti ga nisi prebacija na novo vrime sad je 6 sati!!Ahh.. jesmo par, ja ne znam koj je dan, ti nemas pojma koje je vrime!!


Nakon 45 minuta vracamo se nazad, a zena na salteru nas pogleda i kaze:
- One
- Sta! Samo jedno misto imate?
- No one.
- Not even one! – histericno cu ja.
- Ma no..are you Juan!! – za one koji ne pricaju spanjoski Juan se izgovara ko Huan, sta meni ispadne ko one.
- Ah to! Nisan..a jel ima mista.
- Ima!!
- Yes!!! - Vezite se polijecemo!!

Brazilci su inace smisan narod, prodaju ti kartu na kojoj pise NY-RIO, I onda malim slovima kazu “Iako karta kaze NY-RIO, mozete imat jedno stajanje”. Sta im sad znaci to jedno stajanje? Jel izlazimo iz aviona ili ne izlazimo? Jel drugi ulaze u nas? Jel ovo karta za bus ili avion?!?
U avionu smo saznali da se ova nasa ruta inace zove NY-RIO via Sao Paulo.
Samo mi nije jasno sta to ne napisu na karti nego to tretiraju ko jedan let? Smisan narod kazen vam ja.
Dosli smo u 6.30 u Sao Paulo, a vec u 7:30 smo imali let za Rio, s obzirom da let traje samo 45 minuta (ova dva grada su ko ZG I ST, u svakom pogledu, tako kazu nisan bila u SP) kontala sam da sam do 9 vec na Copacabani. Ali nisam kontala da su hrvatski I brazilski dva naroda bratska, I da im I kompanije razmisljaju istom logikom. Let je kasnija kojih dva sata, tako da smo dosli u Rio tek u podne.

Nismo ni sletili u Rio, a vec su nas poceli vabit I mamit. Inace ovo ce se pratit tokom cilog puta, stalno nego vraga nude, os’ taxi, os’ dres, os’ sugaman, os’ ananas, os’ skampe na stapu, os’ tetovazu na plazu, os’ zensku…sve za sitne novce.

Taxist nas je provoza brzinom munje, a tako nam je nekako i prica. Ma sve smo saznali u tih po ure, i kolika mu je placa, i da je on u stvari inzinjer koji je do prije par miseci ima firmu, ali mu ljudi nisu placali, pa je mora zatvorit jer nije moga placat ljude, a eto sad ima taxi koji je njegov i zaraduje vise nego dok je ima firmu, i da zna zaradit oko 1500 reala misecno, sta je oko 700$, dok je prosjecna placa u Brazilu oko 300$, i da ima cetvero dice, zenu koja ne radi, da zivi van Ria i da su skole u Brazilu lose, pa on mora placat privatne svojoj dici. Simpa covik i super prica engleski, koji kaze da je naucija gledajuci televiziju.

- 01:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>