Svemirska plesačica

ponedjeljak, 30.01.2006.

mislim da sam vidio micu macu...jesam jesam!!! vidio sam micu macu!!!

jep šef objavio u tri rečenice u obliku odgovora meni da firma skoro da je propala i da mi moramo naći novi posao uskoro
i pitao me kak ja stojim na burzi a ja sam prešutjela da nisam na burzi jer se nakon mjesec dana nisam prijavila na nekakav sastanak pa su mi poslali obavjest da više nisam na burzi
i to mi nije bilo bitno jer je u radnu knjižicu već bilo zapisano radni odnos u toj i toj firmi
a sad
kaj ja znam
ak dobim plaću za 12 mj/pa možda još nekaj za 1 selim u svakom slučaju
pa makar morala konobariti (a fakat ne bi jer je to jako grdo ali ako budem morala budem ziher)
i jesam jesam znala sve ja to
osjećala zapravo
i nije panika
mogu jer osjećam da mogu
treba mi to
sve

i nema sunča kad odem ča....ma nema sunča kad odem ča...i nema wonder jel ću ostat...ma kakav wonder dal ću ostat...i nema sunča kad odem ča...pošto ne znam gdje sam ja...i nema sunča kad odem čaaaaaa....jerbo zemlja mi nemilaaaaa...i nema sunča kad odem

ča...
i posve sama u vrućini svojoj, misli počeše da lutaju....al to se uvijek dogodi kad počnem čitati nekakvu blesavu knjigu o toltecima recimo.....
brižna sam previše ... prema ovom onom gore dole ljevo desno...nikad ne osuđujem već samo suosjećam empatiram konsenziram pričam i volim...a ipak...budim se sama...odlazim na spavanje sama....s ljudima u mislima...a misli kurca vrede...emocije su sve intenzivnije...iako osjećam da strpljivost čuda donosi....
povlače se opet neka pitanja vezana uz prošli gotov svršen život....i vidim da trebam malo podrške sa strane....jer ne mogu sve sama....i muči me pitanje jel uopće smijem opteretiti nekog ko mi je drag time svime....i ponos me isto muči...sama sama sve sama....

i bijah nabrijana jučer stvarno previše al sad zaboravih sve što željeh poručiti sama sebi....
možda kasnije...

četvrtak, 26.01.2006.

.smrznute cjevi vodovoda ili kako nisam jučer došla na posao.

jučerašnji dan ostat će u sjećanju mom po tome što roštiljah, od ranog jutra ili ti ga od 8 ipo ujutro po našem vremenu, novinskim papirom i kartonom vodovodne cjevi ki ih mraz oladija pod ništicu pa ih smrzo...sva smrznuta također, roštiljah tako satima u izmjeni sa majkom mojom cjevi jel i pjevah sunce piči mi roštiljamo, jer mi se baš činila prigodna tematska pjesma u tom trenu, jerbo mi se nije stvarno dalo slušati majčino zanovjetanje i psovke usmjerene ka ocu mom, koji je zaboravio još prije nego je zima došla srediti te fakin cjevi i omotat ih kudeljom i staklenom vunom....mislim ko sam ja da sad nekog osuđujem...
em sam neodgovorna često prema sebi (ni nokte si ne režem više jer mi se ne da pa ih puštam da rastu, ni kosu jer je cifra kod frizera ful visoka za ono što bi se meni dopalo nositi na glavi, a bome nit voskam bikini zonu jer je u kupaoni toliko hladno da jednostavno ne želim provoditi sekundu dulje ondje nego što trebam)...
em perem zube samo 2x dnevno...
no i to je to u biti...a ja se zatjerala sad da nabrajam što sve ne radim....eh ofca....još uvijek....
no i onda kad sam završila s roštiljanjem malo sam se očedila i zapičila na posao...al prije toga sam išla na kavu (da kavu) da dođem malo k sebi i tu je počeo zajeb...
uletio u birtiju frend kojeg dvije godine ne vidjeh....nije sad da je to ne znam kakav naj naj frend ali svojevremeno mi je bio baš drag i družili smo se malo....
pa smo naravno povodom susreta morali izrakijati brdo travarice (jer je to zdravo kad je vani zima i kad virusi partijaju po zraku u masovnim skupinama)...i splavit sve s pivom...i nekako se nisam javila šefu u jednom trenu na telefon i odlučih u tom istom trenu da mi se danas baš nekako niti ne ide na posao...no svakom veselju dođe kraj...pa i našem isto tako...rastali se (ili bolje rečeno izletjela sam iz birtije, kad me Maus zvao da je on tu i tu, jer sam odlučila u tom trenu da i ja želim biti tu i tu gdje je on) i ja se zapičih letećim korakom u njegovom smjeru...da ga grlim i ljubim....
i onda smo tražili trgovinu s voćem jer obećah majci donjeti banane i naranče...a trgovine sve negdje daleko daleko...al smo zato kupili za 9 kn tri paketa čaja na sniženju i isto za 9 kn jednu čokoladicu koju sam hvastala samo trenutak pošto me na kraju dopala samo jedna kockica...
no da ne duljim...voće nismo kupili, mjesto mene uradiše to moje koleginjice (boy&boy) dok smo nas dvoje ostali u stanu kuhajući juhicu s knedlima (samo u mojoj mašti) dok smo nas dvoje dakle ostali u stanu i čekali da se oni vrate iz trgovine na drugom kraju grada...
ono što se dešavalo u vrijeme između odlaska b&b i povratka neka za sad ostane moja mala tajna....al mogu reć još samo to da je u tom stanu od b&b-a tak jako hladno da bilo kakvo skidanje jakne ili kape ili šala ne dolazi u obzir....

utorak, 24.01.2006.

meeeeemememmmeeeeheheheeehemmmeee.....

trista mu crvenonarančastih mrkvica u prahu ili tableti....
pukoh danas eto napokon...kokica..ofčica....memememhahahhahahahameeeeehahahahaaaya<....
ofčje ludilo nazvah ovo paranoično smijanje i žalost usamljenu....
nije mi se dalo na vrijeme doć na posao jer ondje ne radim apsolutno ništa i zima je još k tome jer je ofis u podrumu i vani ga pili -16....
nije mi se dalo doć na vrijeme na posao od božića već....ono dolazim i odlazim kako mi drago i milo.....ulazim prestravljena i odlazim premrznuta....
i baš danas dogovorih s šefom da se nađemo i porazgovaramo o tome što i kako fakin dalje jer ovo ne vodi nikud....
i došla ja na vrijeme u grad...i ulovila me nekakva žalost i ođoh na čaj u birc i nekako mi se nije dalo ići.......
i naravno da sam došla sat ipo prekasno.....i da šef nije ko i uvijek imao vremena za razgovor nego je otišel letećim korakom.....
i ništ ne štima....u biti ne znam kaj je s poslom...mislim posla nema plaća meni ide....al sam svjesna da ne može tako u nedogled....niti to tražim od šefa...ali bar da mi udjeli riječ dvije....da znam majkujebem kako dalje....
jest da već vodim pregovore za novi job ali to će biti realizirano tek na kraju veljače....
a ja ne mogu više stanovat s majkom...
jerbo mi je zima u kući...
i hoću vlastitu garsonjeru koja bude dovoljno topla da više ne dobivam upale maternice od hladnoće i da mogu sexat kad hoću....
jebem ti egzistencijalne probleme ja:)

i kako ne bi dobila ofčje ludilo.....meeeeemeeemememeeme....

ponedjeljak, 23.01.2006.

*kuhar Maus*svemirska plesačica Amanda*i mače posuđenog imena Behemet*na tripu*u prirodi*u autu*u selu*u brdima*

*subotnji odlazak u divljinu propao je zbog minusa od celzija i kulminirao dugim noćnim razgovorom telefonom o životu općenito*


došetao je do mene jedna mačak...velik crn...nitko ga ne pozna...nitko ne zna ništa o njemu....pa ga posvojih....perzijsko crno mače...posvojih i ime mu da bude dostojno jednog velikog mačora poput ovog dolutalog....Behemetom ga zvaše od sad nadalje sve komšije i majka:)
dala sam mu kobasu i mlijeko i tjesteninu i kruheka i piletine pečene i mlijeko....i toplo utočište za maziti....spava negdje vani na sijenu...znam jer mi miriši po sijenu i svaki put mu neka mala travka ostane zapetljana među tim silnim dlakama crnim...

a doveo se i kuhar Maus, u nedjelju, do mene...trgnuo me tel poziv kratka sadržaja "obuci se za minutu sam kod tebe idemo van"...
bemti ja to...a taman sam ručala ni zube nisam imala oprane ni ništa...plus sve to imala sam trenirku punu dlaka i malih blatnjavih šapica od Behemeta....i groznicu na ustima...i oguljenu kožu po nosu i bradi...brada je danas zacjeljena ali nos ga još uvjek nekaj guli i guli i nikako da prestane...i odveli se mi na trip mali u prirodu u šumu u planinu na brdo na đojnt...i vratili se natrag nakon pola sat jer nam se žurilo što od zime što zbog pišanja...i tak to....
dobro je bilo ali nisam bila zadovoljna nikako jer mi se u subotu naveče pokvario bojler plinski ponovno i samo je nešto zasmrdjelo po spaljenom i nije radio uopće do danas kad sam otišla na posao i kad ga je majstor ponovno popravio....i tak to...

baš spazih pravila korištenja za prosljeđivanje teksta uredništvu...znači sad više ne smijem ni to raditi jer sam potencijalni novinar i kao takav imam potencijalnu moralnu i etičku odgovornost prema potencijalnim čitateljima i potencijalnoj publici...
a kao potencijalni medijski komunikolog (jerbo to studirah 3 godine potencijalno naravno) svjesna sam potencijalnih posljedica koje bi potencijalno mogle doć ako potencijalno zajebem....e pa neću više...potencijalno pokušavat prosljedit tekst uredništvu potencijalnom...

petak, 20.01.2006.

i zaboravih:)

bemti dugu kosu ja koja je to patnja.....
ono kad sam počela puštati kosu da raste i buja i kad sam ju počela gojiti ko malu prasicu da bude gušća brža bolja maštah naime o svrsi nje same....kod sexa sa stražnjeg ulaza....da mi se drži u jednoj ljevoj ruci dok se s desnom obraća boku mom isto desnom....zato zaboga i služi duga kosa!!!! da te tip drži za nju dok se ševiteeeeee....
a što se meni dogodilo???
dredloksi su mi se dogodili eto što mi se dogodilo....
i igrom slučaja imah prvi put u povjesti svojoj četku (jer se nisam ujutro počešljala pa sam ju bacila u torbu)...
sve je dakle završilo nadasve romantično i strasno uz puno vike i nauke....
vlasek po vlasek raspetljavali smo dredle novonastale dok sam ja suzdržano zapomagala i cvilila na sve strane i otvore i pore....jerbo bemtižižu boli to sve čupanje u vuča svilenih mi glavo-bujnih niti....

neobrijani sasvim

flekići od bradnog pilinga opkolili su lica moja i namjestili žarulju crvenu na nosiću pošto je božić svršeno prošlo vrijeme i Rudolf is left the bilding....
zamjenih ga ja naravno u zaljubljenosti i s glatkom kožom na obrazima mi crvenim....
sad tek štekam onaj "free love look"...zdrav žareći blistajući rumeni....od neobrijanosti znači to sve potiče....
popih čaj od kamilice pravljen od mineralne vode (i počeh da se smijem samoj sebi - koje sam to ja nebuloze pisala o šipku....eto zna se djevojče zadovoljit i čajem od mineralne i kamilice iz vrećičice)...
neplanirano dakle (nisam brijala noge prepone one ne e već tjedan dana...) završih ipak u zagrljaju ljubavnika...
i izmjenjivah životne sokove dugo u noć u zimsku maglenu noć...
i vrištah glasno najglasnije...
smijah se isto tako....
i ljubih....oh kako samo ljubih....
i ljubih...

utorak, 17.01.2006.

mistifikacija ljepote i luđačke priče o kuharu Mausu i Dobroj Vili imenom Petra/Amanda, kako Vam drago, koja nije iz oglasa i ne oglašava zamjenu Dobre Vile za kućicu za ptice...

baš si mislim kako je to krasno kad ugledaš, nenadano, na ulici neku predivnu osobu s izrazitim preljepim detaljem, koji ju obilježava...
to mi dođe ko mistificirana ljepota...i onda se sjetim svakog Joaqima Phoenix (upam da sam prav tole tle napisala) s zečjom usnom i ožiljkom na gornjoj ljevoj usnici, malo iznad zapravo na putu prema nosu....i svih onih ljudi s malim krasnim anomalijama koje sam znala prepoznati i voljeti na njima...

o kuharu Mausu koji se malo boji jer prebrzo i preiskreno pokazujem nakolonost i simpatije dovoljno je ovo što je prethodilo...čini mi se dovoljno dezorjentirano u svetoj realnosti da sam unatoč glumatanju (bivanju još jednim plejerom za početak još jedne godine) tog istog dovoljno strpljiva, luda čak, da mi vrijeme nije problem....
unatoč novom crnom čipkastom Palmers rublju kupljenom za moje prvo pokazivanju pred njim solo u zaključanoj sobi i odbijanju od strane njega tog božanstvenog vilinskog poklona...imam vremena za pričekat još samo malo papaštrumf....

racio neracio zaljubljena sam....preko glave i okolo i u svim smjerovima svih postojećih horizonata...
...križajte me dakle u mom trudu da iskazujem samo bezuvjetnu ljubav...

ponedjeljak, 16.01.2006.

naSLAda

zujim okolo već nekoliko dana....
dnevno radim kilometre i kilometre nogama i rukama i jezikom...
u petak sam bila malo žalosna i cmizdrila prijateljima da me nitko ne voli...ali onda sam popila pola litre kuhanog vina i odmah je bilo bolje...i nisam pala u depresiju nego sam se sama namjerno bacila (al bi mogli reći i pala) u snijeg....pa depresija nije imala kuda doći....isto tako savjetujem i ostalima ako vidite da sve ide prema tome da padnete u depresiju ajde radije padnite u snijeg...ljepše je!!!
dimim i izdahujem redovito (pušim navodno za svačiji ukus previše ali imam tek 21ipo pa mogu, kad ne budem mogla neću)...
izlazak van se sastoji od toga da odem do frenda i kreveljim se na račune ostalih i sebe same....
uz beskrajno duge monologe i ponekog manjeg i kraćeg tipa "jebem ti ja pedere svuda oko mene, nije ni čudo da nemam tipa kad svi koje želim imaju tipa" u nedogled čak ponekad vučem i razvlačim riječ pedere jer su oni tako neosjetljivi na to pa im uopće ne dolazi u glavu da ja u nekom nanotrenutku istine uistinu patim i uzdišem zbog toga...
kuhara kojeg ću od sad nadalje zvati Maus (jer sam mu ja dala taj nadimak, a je l da je krasan nadimak?) nadražujem i provociram na sve strane i otvore....najviše mu volim gurati noktiće i prsteke u uho dok mota "strelu po varaždinski"...
moj mali dečko s kvarta kojemu je možda čak teško teže premostiti razliku od 11 malih kratkih godina nego priznati da nije sexa vidio dulje od mene....
a ja tako sva soft & tender & otvorena za sve, čak i strpljivost u ovom slučaju, čekam i kreveljim se (pod "kreveljiti se" razumijem i shvaćam smijanje i gromoglasno zapomaganje i pričanje pizdarija svima koji su me voljni, i onima koji to nisu, slušati) i vidim da mi stvarno dobro ide jer se smije on, i svi oko mene (mada ponekad imam osjećaj da neki ne razumiju baš najbolje sve te moje "olemibolan đesba Dobra Vila ratata" scene)....
i meni je stvarno lijepo i drago biti svjesna da još uvijek znam i mogu nasmijati ljude i makar ne kuže oni sve to znam da im je drago da postojim u njihovim životima....
Dobre Vile ne poznaju skromnost jednako kao što ne poznaju ni zlo ni ružno previše....tako da mi se nama šta zamjeriti zbog mojih izljeva ljubavi i humora....


o vikendu htjedoh pisati...
dakle jel???
proveh ovaj vikend na selu i šetah šumama i kraj gorskih potočića i zabavljah se izradom filc kuglica za jednu kapu u obliku šljema jerbo me nadahnula priroda u meni i okolo naokolo i ja u prirodi sam se isto nadahnula...
ne kao "ja u prirodi" već kao "ja kao dio prirode i priroda kao dio mene"...
i sad radim kuglice malo u vrućoj vodi i imam prekrasne bijele prste (a ne onako žute od čikeca) i još ljepše crvene nokte jer me pali pomisao da ću uskoro grebsti nekoga i natezat mu usnice tim noktima da si ih pridržim kako bih mu mogla udjeliti cjelov jedan nezaboravan....
pa on ni ne zna što ja sve znam i umjem...

bože ja oprosti sama sebi jer ponekad stvarno previše sablažnjujem druge....

bitno najbitnije je da sanjam i dalje u bojama i da sanjam brdo događaja....i da me i dalje bude bubble gum orgazmi i da si za sad još uvijek mogu priuštiti sanjarenje nakon što se probudim....
dobro mi je i sretna sam...
a volim i dalje....sebe i sve ostale...
čak sam počela voljeti i one koji mi ostavljaju komentare....
s tim da Slavenku Markovu volim jako puno jer još uvijek ne znam kako izgleda....
dušo daj mi send neki pikčr da te bolje vidim....
plizzz.....

petak, 13.01.2006.

htjela sam napisati post o kuharu novom i nepoznatim nagonima erotske prirode koji se javljaju u njegovoj blizini no pošto nemam vremena sad jer idem điniću po kontracepciju (jerbo možda opet nakon 382tristaosamdesetidva dana(do sad-i onih malo sexića između s onim tipom se ne važe jer nisu valjali nimalo bez obzira na veliku alatku) postanem aktivna na područjima sexualnog istraživanja-a bebe ne mislim imati isto kao ni spolne bolesti više nikad!!!)ništa od posta.
LJUBITE I BUDITE LJUBLJENI...
a ako ne bar se malo igrajte i nasmješite povremeno...
op.a.meeeee me meeee....ofca je malo zaljubljena...meeee...mee.mememeee...

utorak, 10.01.2006.

*šipak*

da smo u češkoj preveli bi to kao "figa"

da smo u zagorju u doba moje osnovnoškolske naobrazbe preveli bi to kao "eto napokon je karitas donio za djecu 1ookg marmelade mješane od šipka (i ostalog voća) i isto tolko čaja u vrečicama od šipka-sad budu bar deca imala kaj za jesti jedno školsko obrazovno razdoblje (((i bi tako do sljedeće pošiljke za 5 mj)))"

i tako smo mi zagorska dječica za doba rata a i nakon toga jerbo su zalihe čaja i mješane marmelade od šipka bile poveće jeli i pili šipak par godina
i mi smo osjetili posljedice rata na svojoj koži
nekima je još dan danas to super fantastično šipak naime u vrečici i namazan na kruhu ali meni nije
em sam bila gladna em sam bila žedna (((tokom tih par godina)))
em su me zajebavali zato jer sam bila mršava
em im je smetalo da se pravim fina i neću jesti isto ko i svi ostali
imam traume ozbiljno seriozne od tog čaja i marmelade
i onda me idu nudit s čajem od šipka
jebem ti čaj od šipka i tonu šećera bjelog unutra fuj
u školi nam nisu stavljali limuna u čaj
nego su ga kuhali u loncima koje koriste žene na selu za prokuhavanje krpa nakon kolinja i najbali nutra od oko kilo dve tri četri šećera i zamješali malo
onaj koji je dobio čaj s dna je najebo od dijabetesa danas
a onaj koji je dobio čaj s vrha je dobio facijalne grčeve i dan danas ima problema s govorom
a o kruhu polubjelom čak i crnom da ne pričam (((djeci su lagali da je bijeli jer su oni doma jeli samo bijeli kruh i nikakav drugi---a mi smo doma jeli samo onaj koji bi mama ispekla)))
šnita kruha s marmeladom i slatki čaj od šipka
svaki dan
neke četiri godine tako
sve dok nisam promjenila školu

opaska mene---volim ja čaj od šipka stvarno zdravo je to al je jeba u tome da je teško naći prave realne plodove šipka pa onda stavit dve litre vode i dve šake plodova i dve jušne žlice meda i dva istisnuta limuna
tak da
šipak otpada
al s druge strane možda mi ga jednom netko ko će me poznavati dovoljno da shvati moju najveću životnu želju i žudnju i napravi
toga ženim odmah bez obzira na to da se ne mislilm ženit
dakle najprije treba posaditi biljku šipak
onda ju mora par godina uzgajati da naraste velika i plodna
onda treba plodove ubrati i sušiti
onda kad su spremni za čaj napraviti čaj prema onim uputama od prije
i da ne zaboravim med isto treba sam napraviti
od uzgoja pčela do jebenog stavljanja u staklenku

jesam li možda previše zahtjevna???

pa da ne zaboravim i ovo
i limun mora sam uzgojiti od jedne sjemenke do ploda
bez ikakvih pizdarija
sve mora bit eko osvješteno (svi produkti naime) i moraju imati jako lijepe etiketice koje se budu meni sviđale i koje bude on također sam izradio u nekakvom fotošopu ili tak negde
i nesme biti previše šarenila
i čaj mora da bude decentnih okusa i boja i mirisa
inače otpada moje obećanje o ženidbi

četvrtak, 05.01.2006.

.give it up.

.sanjam leptiriće u trbuhu ko neku kvazi posljedicu dobrog dima s dobrim tipom u prehladnoj sobi.i zabijam si u glavu da me uzima odostraga i jednom mi rukom pritišće sise dok mi drugom rukom pritišće trbušćić moj francuski (specijalno uzgojen za ovakve prilike trbušnjacima, velikom lopticom hopsicom i mafinima od suhih smokvi i čokolada, te belgijskim čokoladnim bonbonima-no dobro i onim mont čokoladicama:) i prstima nadražuje klitić (mali mali moj) do besvjesti.
i završim san budeći se uz buble-gum stezanje maternice pitajući se je li on ikad uopće doživio ženski orgazam na način da ga je vagina usisala i stezala par minuta bez prestanka...

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv