ča...
i posve sama u vrućini svojoj, misli počeše da lutaju....al to se uvijek dogodi kad počnem čitati nekakvu blesavu knjigu o toltecima recimo.....
brižna sam previše ... prema ovom onom gore dole ljevo desno...nikad ne osuđujem već samo suosjećam empatiram konsenziram pričam i volim...a ipak...budim se sama...odlazim na spavanje sama....s ljudima u mislima...a misli kurca vrede...emocije su sve intenzivnije...iako osjećam da strpljivost čuda donosi....
povlače se opet neka pitanja vezana uz prošli gotov svršen život....i vidim da trebam malo podrške sa strane....jer ne mogu sve sama....i muči me pitanje jel uopće smijem opteretiti nekog ko mi je drag time svime....i ponos me isto muči...sama sama sve sama....
i bijah nabrijana jučer stvarno previše al sad zaboravih sve što željeh poručiti sama sebi....
možda kasnije...
Post je objavljen 30.01.2006. u 12:31 sati.