27
petak
srpanj
2007
...Da li znaš ovu pjesmu?...
-„Bimbo, kaj radimo u njezinoj sobi?“- upitala je umorno Kapljica Bimba spremnog da prekopa Kapinu sobu.
-„Pst. Može nas čuti.“- stavio je kažiprst na usne
-„Nema je doma.“- ljutio mu odgovori Kapljica te prekriži ruke na prsima. Bimbo je za to vrijeme, širom otvorenih očiju gledao da li Kap negdje vreba.
-„Možda ima kamere.“- sada je bojažljivo gledao po stropu.
-„Nego, ima i bombu u podrumu.“- još ljuće mu odvrati Kapljica
-„Šta stvarno?!“- sa zanimanjem ju je pogledao
-„Samo za tebe“- odmahnu Kapljica glavom
Bimbo ju je gledao neko vrijeme. Kapljica je gledala u stranu, prekriženih ruku. Znala je da ju gleda, ali mu nije htjela uzvratiti pogled. Sada je Bimbo skužio da je komp upaljen.
-„Vidi, kompjutor“- uskliknuo je kao da je prvo svjetsko čudo.-„E da, a di je Kap?“- pitao ju je kada je sjeo na stolicu.
-„Kod Aarona. Valjda.“- njena promjena je bila samo to što je svoju težinu prebacila na drugu nogu.
-„A tko je Aaron?“- upitao ju je sa nezanimanjem. Bio je udubljen u kompjutor.-„Aha, to je onaj visoki, crni.“- sada mu je sinulo. Kapljica je i dalje gledala u stranu.-„A kaj igra košarku još uvijek?“- Kapljica je slegnula ramenima. Bimbo to nije primijetio ali netko jest.
Bimbo je sada pogledao Kapljicu i vidio ju tužnu kako i dalje gleda u stranu.
Pošto se donekle, kužio u kompjutere, koliko mu je njegova sestra Antea pokazala, shvatio je da je „onaj program što svira“ bio uključen i da Kap u zadnje vrijeme sluša neke tužne pjesme, uključio je taj „program što svira“ te malo pojačao zvučnike. Svirao je, po Bimbu, neki klavir.
Sišao je sa stolice, skinuo svoju šiltericu te zalizao već previše zalizanu kosu.
Prišao je zamišljenoj Kapljici, pružio joj ispružen dlan.
-„Jeste li za ples, madame Kapljice?“
Kapljica je skrenula pogled na njega te vidjela njegovo lice koje je govorilo koliko joj je stalo do nje. Nasmijala se i stavila svoj dlan u njegov.
-„Naravno da jesam, El Bimbo“- odgovorila mu je, sada crvena Kapljica
Bimbo ju je približio k sebi, stavio ruku oko pasa, dok je ona stavila ruku na njegovo rame. Uz zvuk klavira, zaplesali su. Koliko su znali…
Očito da Bimbo nije dobar „inspektor“ kada nije primijetio grbu na Kapinom krevetu.
Pogađate li što je to bilo?
Bolje pitanje tko je to bio?
Pa naravno, Kap. Ipak je to njena soba, zar ne? ;)
Ispod podignutog popluna virile su njene oči, a malo niže, ispod popluna, bio je osmjeh…
komentiraj (11) * ispiši * #
23
ponedjeljak
srpanj
2007
...Svira: Falco-Junge Roemer...
Znate onaj osjećaj kada se probudite misleći na to kako će cijeli svijet pasti na vas?
Jednom riječju, počnete ulaziti sve dublje u ono što se naziva depresija.
Da, mislila sam da ću se još više povući u sebe i biti mrzovoljna do drugog roka. Dok se ne upišem.
Ali ali… nagli preokret.
Kap se upisuje na filozofski (Ne, nisam sa filozofskog. Samo da se zna.) u Rijeci.
Odjel: kroatistika
Da, upala sam. Nije bilo zainteresiranih kada je došlo do moga mjesta (a to je bilo pri dnu).
No, sve se više bojim da neću uspjeti.
Cijela istina je da ne želim odrasti.
Želim ostati takva kakva jesam (pa čak i zloćudna, kako me nazvao bur), dijete.
Jednom je ravnatelj moje srednje (sada bivše) rekao, u biti citirao D. Tadijanovića:
„Možeš biti dijete u duši, ali to ne znači da nisi odgovoran.“
Možda se toga trebam pridržavati… :)
.d3flex!, hvala na poruci. Dragi, bez tebe ne bi bilo ničega. 
Smutljivci, veliko vam hvala što ste me bodrili i bili uz mene.
@promatram, razmišljam
Mene dosta toga pogađa i brine. Čak i previše. Jer meni subota nije najvažniji dan u tjednu. ;)
A što se tiče ovo što drugi kažu. Crta podvučena. Ne brigam se više oko tzv. nevažnih ljudi u mom životu. Bitniji su mi oni važni. I njih se držim. :)
EDIT: Jedno veliko hvala i mojim roditeljima koji su mi sve ovo pružili...
*Osobi koje nikad nema doma*: Hvala Ti što me uvijek pitaš kako sam...
komentiraj (9) * ispiši * #
16
ponedjeljak
srpanj
2007
...Kažu da, ono što te ne ubije, ojača te...
-„Draga moja, zaljubila si se u pogrešno vrijeme.“
Nostradamus je prorekao da će se poremetiti Sunčev sustav, nastupit će glad, sukobit će se vjere i moguće je da će neka tijela pasti na Zemlju.
-„Jupi, neću umrijeti od ptičje gripe već od meteora koji će baš mene pogoditi u glavu.“ (sarkazam)
-„Razočarana sam jer nisi upala na faks.“
-„Sin ti je prošo ispit. Barem ti je on svjetla točka.“
Sve se poremetilo. Kao da sam pala na glavu. Ili kao da me pogodio meteor. Pa zašto nije? Ne bi ove gluposti sada pisala.
-„Pa zar tebe ništa ne zanima? Nisi voljna nešto novo spoznati?“
Lampica gori. Možda filozofski nije za mene.
-„E da, pisat ću Teenu ili OK-u ova ljubavne pričice. K vragu i ljubići. Moram se ja prilagoditi njima, a ne oni meni.“
Ponekad poželim da imam 70 godina i da gledam svoje unuke kako rastu.
No, nisam ja te sreće.
-„E moram ti se pohvaliti. Upala sam na željeni faks.“
-„Ma bravo. Čestitam!“
-„Da, sada idem vidjeti u petak, na prozivku.“
-„Ja nisam upala ni na jedan.“
-„Pa dobro. Imaš drugi rok.“
-„Da imam.“
Pa zašto se ne rastužiš kada se ja veselim s tobom??
Zašto mi nikada nisi čestitala na osvojenom mjestu? Prišla i dala mi ruku?
Kao da ikome išta značim.
Da, želim prekinuti sa svima. Napraviti svoju tvrđavu i ne pustiti nikoga unutra. Više nikada.
Ljudi su zlobni. A kada sam ja zlobna, onda se moram drugima ispričavati. Nikada više.
Samo čekam da puknem i kažem svima da me puste na miru, da ne želim više ništa s njima.
Da, antipatikus sam. Ne idem van, radije ostajem doma. Tako će biti i ovo ljeto, kao i prošlo. Zatvorit ću se u kuću i neću nikamo ići.
Neka budu sretni, ionako znam da će na kraju završiti skupa. Kao da nije očito.
Možda me nije ni privlačio taj fakultet. Tko zna?
Đuro, Arthur i Porthos… na prozoru. Sunčaju se…
Mislim da im je sada drago što nisam upala. Neka im bude.
Kao da nisam vidjela u ženinim očima zvijezde kada sam rekla da nisam upala.
Nema riječi utjehe za mene.
-„Imaš drugi rok, kaj sada“ Haloo, to znam i sama.
-„Razočarana sam jer se nisi upisala“ E, ovo je zaboljelo.
I onda se pitam, zašto postojim?
Zašto ljudi ne čitaju druge posteve? Nego se moraju samo njihovi?
Pa k vragu, smrtnici ste.
Da, vaga sam. Neodlučna. Pa što onda??
Nečiji problem?
Ako to još nisu znali. Ovu godinu možda nisam učila, niti su me starci tjerali na to. Ali, radila sam na dvjema stvarima koje volim. Od kojih je jedna postignuta, a na drugoj se tek brusim. I od koje tako lako ne odustajem, više ne. Ja sam se našla, a oni se tek traže.
Kao što i sam naslov (50. btw.) kaže…ono što te ne ubije, ojača te…
Javim ako je to istina.
komentiraj (15) * ispiši * #
14
subota
srpanj
2007
...Utjeha kose...
Poznat naslov?
Gledao sam te sinoć u snu. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Iz koje su Matoševe pjesme ovi stihovi:
a) Adieu
b) Utjeha kose
c) Mrtvac
d) Oproštaj
e) Srodnost
-„Heeeej, pa to su stihovi od Hladnog Piva!“- to je bilo prvo što mi je palo na um dok sam gledala pitanja za prijemni.
U sljedećem sam trenu mislila drugačije:
-„Nemoj me zezati. Pa to je Matoš napisao.“- osmijeh od uha do uha. Lampica iznad moje prazne glave svijetli.
Odmah sam upalila tu pjesmu. Naravno, zvučnici pojačani do kraja.
Sviđaju mi se one četiri riječi na kraju pjesme U smrti se sniva
Ove sam riječi udubila u neke korice bilježnica. Sa šestarom, naravno.
Koliko puta?
Ne znam.
Zar je bitno?
Gledao sam te sinoć u snu. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plakao. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Ove riječi, ne, nisu moja molitva. Predstavljaju nešto neobjašnjivo za mene.
| Utjeha kose.mp3 |
Ovo je moj hit.
Ovdje obitavam i dalje.
I ne, ne odustajem!
komentiraj (2) * ispiši * #
12
četvrtak
srpanj
2007
...X&Y...
Žao mi je... ali više neću pisati...
Hvala svima.....
btw. nisam pisala pjesme...odustala sam od njih... samo prozu... ali odustajem od svega...
Pozdrav iz kišne šume...
...kap...
komentiraj (5) * ispiši * #
