31
subota
ožujak
2007
Pismo- 5.dio
-„Molim“- javio se umornim glasom. Očito sam ga prekinula u učenju.
-„Ej! Ja sam.“- rekla sam uznemireno.
-„Što ti je?“- sada je pokazao zanimanje- „Opet su te naživcirali?“- šutila sam neko vrijeme.
-„Ubila sam ih“- izletjelo je iz mene. Muk. Naslonila sam se na stup, čekajući što će reći.
-„ŠTA SI?!“- čula sam dernjavu s druge strane
-„Brate…“- izustila sam jedva. Počela sam plakati.
-„Pa ne mogu vjerovati da si to učinila!“- nisam mogla više stajati pa sam čučnula. Izgledala sam kao fetus na slaboj rasvjeti.
-„Ti nisi normalna! Kako si to mogla?“
-„Ali ja…“- jecala sam
-„Ništa ali!“- prekinuo me derući se-„Kako, ali kako si to mogla?!“- opet je ponovio
Još uvijek sam jecala. S druge sam strane čula teško disanje.
-„Ovako.“- pokušao se pribrati-„Ti ćeš me čekati..“
-„Ne..“-izustila sam tiho
-„Začepi!“-viknuo je na mene-„Prvim vlakom dolazim iz Zagreba i …“
-„NE!“- počela sam se histerično derati-„Neću te čekati! Idem!! Bježim odavde!“- dignula sam se i još sam mu ovo rekla jecajući:
-„Brate.. Volim te…“
Poklopila sam i obrisala suze. Mobitel sam, nekako, raskopala i bacila u kantu za smeće. Trčala sam do prvog bankomata. „Samo da nisu sve propili“Mislila sam u sebi dok sam ubacivala jednu karticu u bankomat. Sreća je bila na mojoj strani, barem jednom u mom prokletom životu. Pobrala sam svih 3 000 kuna koji su stigli od tate. Bacila sam kartice te stavila pare u džep. Dalje sam trčala, bolje rečeno letjela, do kolodvora. Vidjela sam da prvi vlak ide za Sarajevo. Kupila sam jednosmjernu kartu te se ukrcala. Krenuo je. Odahnula sam. Zavalila sam se i gledala kroz prozor.
Ubojica. Ta mi se riječ motala po glavi. Mojim je mukama došao kraj. Nema ih više. S jedne strane sam odahnula a s druge sam se osjećala prljavo, gadila sam se sebi. Ubila sam ljude, živa bića. Zar je moralo sve tako završiti? Nisam li mogla jednostavno otići bez pozdrava? Morala sam ih ubiti jer bi oni mene. Bio je to test izdržljivosti, u kojem sam ja gubitnik. S takvim razmišljanjem došla sam do Vas. Živjela sam s Vama a da niste ni znali tko sam. Prihvatili me kao svoju, jer djece niste imali. Iako nisam maturirala, radila sam u Vašoj trgovini. Pet godina tajila sam od Vas da sam ubojica. Nisam mogla više tako. Pošteni ste i dobri. Bježim odavde, daleko. Oprostite za sve. Molim Vas samo jednu malu uslugu. Kada se probudite ne tražite me. Ne pitajte za mene.
Hvala Vam za sve…
Vaša Klara
--THE END--
komentiraj (27) * ispiši * #
28
srijeda
ožujak
2007
Pismo- 4.dio
Bila sam maturantica i jedva sam čekala proći od njih dvoje. Sanjala sam o tome. Brat i ja smo se dogovorili da ćemo stanovati zajedno. Bez gadure. No, svi ti snovi pretvorili su se u jedan prah. Počela sam živčaniti na svaku njihovu svađu. Došla sam do ideje kako ih ubiti. Već sam počela kovati neke planove. Ali ni jedan od planova nije prošao. Sve se dogodilo spontano. To je bilo negdje prije moga 19. rođendana. Počeli su se gađati tanjurima i tu ja nastupam. Bila mi je puna kapa svega. Uzela sam nož iz sudopera. Još se sjećam kako je zablistala njegova oštrica.
-„Hoće li biti više mira u ovoj kući?!?!?“- počela sam vrištati iz svega glasa i mahati nožem pred njima. Oni su me pogledali, onako napušeni i pijani bez ikakve misli, zatim jedan drugoga i počeli se smijati. To je bila kap koja je prelila čašu. Nisam bila svjesna što sam napravila ni kako se ti zbilo. U sljedećem trenu klečala sam na podu te vidjela njihova mrtva tijela kako leže u krvi. Mama je bila izbodena po trbuhu i po vratu. Njen muž, moj očuh, imao je ubod u glavu te nekoliko po trbuhu. Odjednom, osjetila sam bol kod lijevog oka. Sigurno me stari mamlaz opalio kada sam ga ubijala. Ova me bol osvijestila. Shvatila sam što sam učinila i nisam smjela ostati više ni sekundu. Obrisala sam držač noža u krpu te ga stavila u maminu ruku. Preobukla sam se, uzela mob, osobnu i njihove kartice. Preskočila sam tijela te pazila da ne zakoračim u krv. Vani me dočekala noć. Hladan vjetar me stresao. Pošla sam do prve ulične svjetiljke da bi mogla utipkati bratov broj. Drhtale su mi ruke te sam jedva utipkala njegov broj. Zvoni.
komentiraj (6) * ispiši * #
25
nedjelja
ožujak
2007
...Game Over...
"Predajem partiju"- rekla sam te zrušila kralja.
Ustala sam sa stolice, uzela kaput koji je sjedio mirno na naslonu dok smo igrali.
Nisam te htjela pogledati. Znala sam da me gledaš bijesno i živčano, misleći koji mi je sada vrag...
Obukla sam kaput, stavila stolicu na svoje mjesto. Pogledala te, a ti si sjedio i gledao u ploču.
Okrenula sam se. Udahnula sam duboko, čekajući još trenutak, mislila sam, zaustaviti će me, ali nije.
Iza sebe nisam čula ni škripaj stolice, ni disanje. Pogledavši u tamu, osjetila sam tugu, bol, osamljenost.
Polako sam zakoračila u tamu, stavila ruke u džepove, sagnula glavu te krenula. Nisam se više okretala.
Samo sam koračala kroz tamu.
U daljini začula sam stihove Maroon 5, "She will be loved".
Nasmijala sam se i pomislila, možda, jednoga dana.
komentiraj (7) * ispiši * #
23
petak
ožujak
2007
Pismo- 3.dio
Krenuh u srednju. Prva godina za mene je bila katastrofalna. Počela sam biti na majku. Pila sam, pušila, dolazila sam kući kasno i bilo me je briga za sve. Negdje u tom pijanstvu izgubila sam nevinost. Ne sjećam se s kim. Nisam ni znala da li sam pristala ili ne. Samo sam vidjela spuštene hlače a na njima krv dok sam omamljena ležala, mrtva pijana, uz neki zid. Tata se brinuo za mene ali ništa nije poduzimao, bio je previše zaokupljen svojim poslom. Kada je gledao u mene kao da me nije ni vidio. Kao da sam duh. A mama se brinula za zalihu alkohola i cigareta. Katkad je nije bilo po cijele noći. Tata nije znao što učiniti, bojao se je. Jedini tko se brinuo za mene u tom kaosu bio je brat. Sjećam se da me jednom odalamio kada sam došla doma pijana. Skinuo je sve svece sa neba i rekao mi ako se još jednom izbijem mogu slobodno ići na ulicu ali će prije toga ubiti Boga u meni. Počela sam ga se bojati te nisam išla van. Ponovno sam se zadubila u knjige i pustila probleme da se rješavaju sami od sebe. Odlaskom brata na fakultet u Zagreb obilježila je i rastava roditelja. Stari nije mogao više tako. Htjela sam otići s njim ali gadura nije dopustila. Odnosno, sud me dodijelio mami kao neku jebenu igračku s kojom se svi poigravaju. U biti, to sam i bila za nju. Lutka kojoj je polako vadila živce sa pincetom. Tata je otišao u inozemstvo. Nisam ga više vidjela. Pisala sam mu ali odgovora nije bilo. Plaćao je račune za stan i slao mi je džeparac.
Mama je postala još gora. Čak sam vidjela na vrhu smeća iglu. Počela me jebati u mozak. Pokušala sam ostati mirna ali u meni je sve vrištalo. Brat se vraćao svaki tjedan iz Zagreba. Kako ga se bojala. Voljela sam je vidjeti ovakvu. Kao usranu grlicu. Sve je čistila po stanu. Čak se odrekla i alkohola. Kako sam je tada žalila. Ali to su za mene bili dani mira. No, onda su bratu počeli ispiti. Nije ga bilo po mjesec dana. Ova me počela još više maltretirati. Sredinom moga trećega razreda u gimnaziji, našla je dečka. Bio je mlađi godinu ili dvije od nje. To nije bilo ni bitno. Glavno da su se našli isti. U početku je samo navraćao kod nas. Poslije mjesec dana, oženili su se. I tek tada počinje pakao. Njih dvoje protiv mene. Koliko sam se ja trudila udubit u knjige to su me oni više prcali u mozak. Koliko god plakala, vrištala to je njima bilo zanimljivije i smješnije. Nisu se oni urotili samo protiv mene, vodili su i rat međusobno. Vrijeđali su se, tukli, bacali tanjure jedan u drugoga, a sve je završilo u krevetu, životinjskim navlačenjem. To sve je trajalo oko godinu dana.
komentiraj (7) * ispiši * #
22
četvrtak
ožujak
2007
...Misao A. i B. ...
Više smo cijenili kada smo imali malo...
Sada kada imamo puno, ne predstavlja nam nikakvo zadovoljstvo.
Ne cijenimo to više. Ne čuvamo to...
komentiraj (1) * ispiši * #
21
srijeda
ožujak
2007
...Previše (šah)MATe u Mojoj Glavi...
-Kap, boli te nešto? Blijeda si...
-Ne.. To je od kreme. = LAŽ
--dokaz dokazan--
komentiraj (2) * ispiši * #
19
ponedjeljak
ožujak
2007
Pismo- 2.dio
Kao što sam Vam rekla, rođena sam 4. travnja 1984. u Rijeci, kao drugo dijete. U Rijeci sam i živjela, pohađala školu. I to je bilo sve što sam rekla. Niste me pitali kako sam dospjela kod Vas, koji je bio razlog mog iznenadnog dolaska. Kao da ste znali što sam proživjela. Sada Vam stavljam cijelu moju prošlost pred Vas.
-„Već si mi tada zadala muke pri porodu. Vrpca ti se omotala oko glave.“ Ajme, koliko mi je to puta ponovila, drugačijim tonovima. Pred susjedama se hvalila, kao da se ponosi time. Kao da je ona zaslužna za to što nisam umrla pri porodu, kao da je ona rukama ušla u svoju maternicu i maknula mi prokletu vrpcu. Prvi mi je to put rekla kada sam imala 13. godina i još se sjećam njenih riječi, smrdjela je po alkoholu te mi prijetila prstom:
-„Govno jedno! Što umišljaš tko si?! Balavico! Zbog tebe sam izgubila krvi kao prasica na kolinju na onom jebenom bolesničkom krevetu!“- Sutradan, kada se otrijeznila, kajala se zbog toga. Uvijek se kajala te mi je svaki puta kupila neku krpicu ili šminku da joj oprostim. Majko moja, iako ti se činilo, nikada ali nikada ti nisam oprostila. Zbog tebe ali samo zbog tebe sam ovakva kakva jesam. Do tih riječi bilo je sve u skladnoj harmoniji.
Radila je kao medicinska sestra u bolnici, obožavala je ljude i ljudi su obožavali nju. Tata je bio direktor jedne tvrtke, vezano uz kompjutore. Išlo mu je dobro, čak predobro. Iako je brat bio stariji od mene dvije godine, bili smo nerazdvojni. Da nije bilo njega već bi se ubila davnih dana. On me držao na tlu, štitio me od njih, vjerovao u mene, davao mi nadu. Hvala Ti za to braco. Ali kao što vidiš, sve je krenulo u drugom smjeru. Živjeli smo u prekrasnoj kući sa velikom okućnicom, u predgrađu. Bili smo prava obitelj. Sve smo rješavali razgovorom. Nije bilo vike, tuče.
1996. sve kreće nizbrdo. Mama dobiva otkaz. Ni tati nije išlo najbolje. Selimo se u mali stan blizu centra grada. Brat je krenuo u srednju. Na mene je sve to utjecalo. Imala sam 12. godina. Bilo mi je važno upasti u najbolje društvo. No to mi i nije baš polazilo za rukom. Sve sam se više zatvarala u sebe, u knjige. Stvorila sam svoj imaginaran svijet. Mama počinje piti, okrivljavati cijeli svijet, a ponajviše mene. Očito mi nije oprostila to što je izgubila krvi pri porodu.
komentiraj (18) * ispiši * #
13
utorak
ožujak
2007
Pismo- 1.dio
Nisam Vam rekla istinu o sebi. Bar ne cijelu. Lažem Vam u lice bez grižnje savjesti, već pet godina. Smilovali ste mi se. Pustili ste da s Vama živim kao član obitelji. Mislili ste da su me doma seksualno zlostavljali. Zlostavljali me jesu, ali psihički. Znate onu modricu kraj lijevog oka? To je bilo u samoobrani. S njihove strane. Nisam ih više mogla podnijeti, živcirali su me iako to nisam mogla priznati sama sebi. Mislila sam sve će se riješiti samo od sebe. Ali se nije. Ja sam to riješila. Sama. Slušala sam njihove svađe, prcanja jednog drugog u mozak, njihova životinjska navlačenja po krevetu, bacanja tanjura u zid. Ne, nisam to mogla više slušat, gledat. A svega toga nisam ni bila svjesna. Bila sam u oblacima. U školi i društvu sve je bilo savršeno. Katkada sam se sukobljavala s njima, vrištala, plakala, čupala si kosu. Morala sam to napraviti. Gdje bi bio kraj da nisam?
komentiraj (13) * ispiši * #
10
subota
ožujak
2007
Don't stop me now- QUEEN
Ova pjesma mi se jaaaakkkkooooo sviđa.... 
nadam se da će se i vama svidjeti....
I zahvala Šašavici što mi je rekla kako se stavljaju spotovi na blog... 
i da, šaljem vam veeeellllliiiiikkkkiiiii pozdrav iz naše male susjedne nam zemlje Slovenije 
(ne pišem u SLO post jer tamo imaju samo dva kompa, raspitah se
hehehehee...šala, naravno.post je naštiman)
komentiraj (12) * ispiši * #
07
srijeda
ožujak
2007
Dean R. Koontz
Pitate se tko je on?
Pa.... On je moj najbolji pisac. Da nema referata iz hrvatskog sumnjam da bi ikoju njegovu knjigu uzela u ruke. Sve je počelo kada sam izvukla (da, izvukla papirić na hrvatskom. ne pitajte ništa 
) "Čudnog Thomasa". Kaže profa:"Dobar je." Gledala sam papirić još neko vrijeme i mislila:"Uvijek mene pogode takve "čudne" knjige" (jer sam jednom imala za referat "Drugu prirodu, Alice Hofmann). Ajde dobro. Uzela knjigu i počela čitati... Mislim, što mi drugo preostaje
I tak ja čitala i pročitala. Mojem oduševljenju nije bilo kraja. Iako sam pročitala samo jednu knjigu od Koontza, on mi je postao najbolji pisac. Za drugi referat (u biti ne znam koji, al prvi ove školske godine) imala sam „Žestinu“. Od tada sam se zaljubila u trilere. i u detalje. Kažem, on je majstor za detalje. Inače, moj ukus je teško pogoditi al Koontz ga je pogodio. 
I sada čitam „Čuvari“. Izvrsna, odlična. Prvi put da ne gledam koliko ima stranica... Sve pohvale za nju
A ovo sam našla na stranicama Superknjižared.o.o:
"Dean Koontz autor je brojnih bestselera no. 1 po ocjeni New York Timesa. Živi u južnoj Kaliforniji. Svakom svojom novom pustolovinom koja oduzima dah toliko zadivljuje svoje gorljive čitatelje da ga je časopis Rolling Stone proglasio "najpopularnijim američkim piscem trilera". Dean Koontz majstor je uplitanja čudnih i zastrašujućih događaja u inače obične živote svojih junaka. Odličan je pripovjedač koji stvara nezaboravne likove, pisac koji na čudesan način zna osvijetliti ljudsku hrabrost i suosjećajnost u najmračnijim izazovima života."
komentiraj (12) * ispiši * #
01
četvrtak
ožujak
2007
Bal vampira- 4.dio
Kada sam se osvijestila, plesala sam s Lukom valcer. Pomisao na tetu i ujaka obradovala me. I oni su samo ljudi. Luka mi se lijepo nasmiješio kao da nešto smjera. I smjerao je.
Nakon valcera, odvukao me na terasu, ispod onih velikih svjetiljki što su ličile na čuvare. Tada me primio za obje ruke i nježno me poljubio. I ja sam mu uzvratila poljubac. Bio je to najljepši i najslađi poljubac. Ljubio se kao iz filma. Nakon poljupca, pomilovao mi je lice i zagrlio me.
-„Klaro.. izluđuješ me. Zaljubio sam se u tebe a nisam smio.“- rekao mi je tiho te me poljubio u vrat. Zatim se okrenuo prema ogradi i pogledao u mrak.
-„Oprosti mi Klaro!“- šaputao je-„Nisam to smio učiniti“- udario je bijesno po ogradi te kleknuo ispred mene i rekao:
-„Klaro, ja nisam vampir. Običan sam smrtnik.“- počeo je plakati. Ja sam ostala skamenjena. Nisam mogla vjerovati što mi je govorio.
-„Ja sam sluga. Sluga, Klaro. Sluga sam domaćina koji me doveo ovamo jer nisam želio biti vampir. Nisam želio postati kao i on. Kao i ti..“- govorio je ljutito. Prstima je držao moju haljinu, čvrsto kao da me ne želi pustiti.
-„Luka..“- rekla sam tiho dok su mi suze klizile po obrazima. Kap po kap padale su na njegovu kosu. Kleknula sam i plakala zajedno s njim. Ruke su nam bile spojene i topile se našim vrelim suzama. Poljubili smo se još nekoliko puta. Nismo se željeli rastati.
Odjednom, u meni se probudila vampirska želja za ljudskom krvlju. Luka me pogledao i vidio da su mi oči sijevnule. Pročitao me.
-„Ne, Klaro.. molim te, ne…“
Počeli su mi rasti očnjaci. Luka je sada jauknuo jer sam ga primila za kosu te mu nagnula glavu.
-„Ne…“- govorio je, gušeći se u suzama. Sa zubima osjetila sam njegov vrat, zabacila glavu spremajući se za ugriz. Zatvorila sam oči i krenula po „ljubavni“ ugriz.
-„NE!!“- vrisnula sam. Disala sam ubrzano. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da se nalazim u svojoj sobi. Ležala sam na leđima i razmišljala o snu.
-„Kako grozan san. Ja sam vampir. To jest ,svi smo vampiri. Teta i ujak se žene…“- Sada sam se morala nasmijati sama sebi. Ipak je to bio samo san. Ili sam se samo tješila. Pogledala sam na prozor i vidjela da se razdanilo. Sunčeve zrake padale su na poster Van Helsinga. Sjedala sam na krevet i promatrala ga te mislila u sebi, gledajući ga:„Vampiri ne postoje. Ti si samo film. Mašta. Ništa više od toga.“
-„To je sigurno od onog šampanjca sinoć“- rekla sam na glas i protrljala si oči. Osjetila sam žeđ. Malo mi se zavrtjelo kada sam ustala te sam se oslonila na stol. Obukla sam papuče te kada je prestala vrtoglavica, izašla iz sobe. Prošla sam pokraj ogledala a da nisam ni primijetila da nemam odraza u njemu.
---K R A J---
komentiraj (17) * ispiši * #
