Ja ja ja

Kako je to osjećati se kao budala kojoj nitko ne vjeruje.
Lažljivica koja glumi bolest, koja se izvlači prijevarom iz teškoća.
Netko tko ima pogrešnu životnu perspektivu, tako kaže…sa krivim priviđenjima ići psihijatru. Da. Hipohondar, s nekom izmišljenom tjeskobom.
Jesam li to ja ili je to ljutita riječ razočarane, usamljene i nestručne starice?!
Ne može mi se vjerovati, tako misli. Sve su laži, možda su mi osjećaji lažni također.
Pa sjetih se – vidi se koliko vrijedim, po meni. Što više ljudi potvrđuje nepovjerenje to je moja slabost veća.
Krhka ili Prokleta? Prije mišljah da sam krhka, Fragile, sada mi se čini da sam prokleta. Osuđena na prigovore takve vrste. Ali krhka, opet. Prokleta i krhka.
Budući da je tako ispovjedit ću se sebi, jedino ja mi vjeruje. Čovjek da misli da je dovoljno. Pa tek sam čovjek, društveno biće – ja mi nije dovoljno.
Biti ili ne biti krhka – nije to pitanje – stvar je u vrijednosti.
Vrijedim li ikome koliko oni meni znače? Pomislih da je ljubav koju pružam općenito jednostrana. Možda se ne vjeruje ni u tu ljubav…
Zapitam se može li mi itko pružiti koliko ja pružam…?
Jesam, hladna na prvi pogled. Važno je ono što biva u meni. Moje ja koje toliko voli, previše - Uništava se doticajem nepovjerljive okoline…
Rekli bi da nisam takva.
Molim vas da mi još malo pričate o meni, čini mi se – krivu sam osobu upoznala, ne prepoznajem se u tim riječima. Živim li u zabludi? Lažem li sebi? Ili previše truda ulažem u sebe i ispravke loših strana karaktera, pa su promjene koje učinih pošle krivim putem…