Because of you

Svi mi uvijek govorimo – postoje gore stvari, ima ljudi kojima je lošije nego meni… Ali u cijelom razdoblju neke blage depresije razmišljamo o sebi i plačemo zbog stvari koji se nama događaju.

Ja želim zapisati dio sebe.
Izvan smjehova i radosti.
A kad se vratim svijetu, životu
Plakat ću zbog drugih i za druge,
Slušat ću druge,
Živjet ću za druge,
I moći ću tako.
Lako će biti, jer me to ispunja.
Dok god budem imala
Ovo utočište gdje bježim
Kada se želim posvetiti sebi.

Sve što mi se događa, svaki stih - posvećen je nekome…Osjećaji uzrokovani su «drugima». Da nema nje bi li napisala ove stihove? Da nema njih bi li ikada stvorila ovo?



«Jedan od mučnih dana kad oči blude s predmeta na predmet i kad duša ne nalazi nigdje mira. Mislio sam cio dan na život svoj, kakav bi imao da bude i kakav ne može biti.
Iza večernje kiše bilo je mnogo crvenih oblaka koji u meni digoše slutnju neizrecive sreće i visine. – Čudno je, kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije: Kako često nam baš to malo nedostaje!»

[em](Ivo Andrić, Ex Ponto)[/em]

Primjedba: Počela sam slušat neke pjesme Kelly Clarkson...textovi su...posebni. Mislim da ću stavit u box.