ponedjeljak, 26.06.2006.
sveprisutna odluka
Dopustite mi da vam ispričam priču o svojoj prijateljici.
Izrazito je teško uočiti njen lik. Neki su vidjeli njenu sliku, ali je nikad nemogu prepoznati. Možda je izbjegavaju. Uvijek nezamjetna u vervi natečenih lica, s umjetnim uzdignutim nosevima. Vrlo je borbena. Strpljiva. Mjesecima, godinama čeka da kaže što je toliko grize , da otkrije prave misli, vrijeme za nju i ne postoji. Vječni putnik. Nekad sasvim jednostavne, nekad daleke i složene riječi. Vječno vidljiva tuđim požudnim očima koje je skrivaju iza tamnih ogledala vlastitog srca. Ne bira trenutak da bude prepoznatljiva, drugi je takvom čine. Često nesvjesno, dovodi nekoga do filozofije kakvu ni jedan izanilizirani, zapisani filozof nikad neće doseći. Zaista je sjajna. Posebna je. Mnogi je upoznaju, pruže joj ruku, a ona bezobrazno ostavlja ožiljke. Mnogi je upoznaju, ali teško prihvaćaju. Njen savjet upućen blagim riječima ostavlja nezaboravne posljedice. Pomirila je mnogo izgubljenih ljudi. Otuđila je mnogo beskorisnih ljubavi. Ah, da! Ona zove se Istina.
Oštra u svom izričaju, zlatna u namjeri. Nekad sam je vodila za ruku, napuštala. Sad ona mene vodi, a ja je još uvijek napuštam. Dolazi mi. Na meni je da biram.
nedjelja, 18.06.2006.
mali patuljci kopaju rovove u mome tijelu. tako vrijedni i snažni, istodobno glupi i bezbrižni. umaraju mi neprocjenive sate, otežavaju već ionako sumorne pokrete, a moje riječi su sasvim nestale. drago mi je da nisi tu. nitko nesmije biti kažnjen da trpi tuđi, nesnošljiv prolazak kroz potopljeni brod. želim oprostiti samoj sebi..
ne, snove mi neće oduzeti ..predivni kraj zaborava i želja.
ponedjeljak, 05.06.2006.
dva osmijeha, treći prepuštam Tebi
pisanje ove priče potaknuto je morenzinim komentarom o tri osmjeha, osmijehom prijateljstva moje najbolje prijateljice, osmijehom ljubavi što mi pruža moje drago zlato, pozitivnim i susretljivim komentarima teute i svima ostalima koji nisu škrti pružiti nekome osmijeh.
u suho predvečerje ljetnog dana. gospođica Amanda S., iako je već duboko zašla u četrdesete godine, koja je prezirala instituciju braka i zato se nikad nije udavala, primila je neočekivani poziv od policijskog dužnosnika kako bi trebala doći u mrtvačnicu identificirati tijelo jednog čovjeka, pod napomenom "što je moguće prije". brzim pokretom spustila je slušalicu, naslonila se na kuhinjski stol, vrlo lijepo obrađen, od bukvinog stabla i sklopila oči. srce joj je snažno poskakivalo. njen ljubavnik, inače odvjetnik u uglednoj tvrtki, potapšao je njeno nježno rame, a ona je istog trena požurila van. na njenim rumenim obrazima mogao se razaznati strah. stigavši do mrtvačnice, dva gospodina otpratila su je kroz mrtav i prazan hodnik do predzadnjih vrata s lijeve strane. gurnula je pritvorena vrata i ugledala tijelo prekriveno čistom plahtom na željeznom ležaju. cijela prostorija je zračila nelagodom. svijetlo je bilo jako oštro i bolno za oči . gospođica Amanda S., sama je odlučila otkriti lice preminulog . šuštavim i dubokim glasom odgovorila je potvrdno na pitanje gospodina s druge strane mrtvačkog stola- Da, to je moj otac Franz. njeno tijelo poprimilo je drhtavost leptira u letu, a pune i meke usne su trenom dehidrirale. nepomično je stajala pokraj njegovog tijela gledajući njegove ukočene i blago nasmješene usne na mladolikom licu. policijski dužnosnik je s tužnim prizvukom u glasu objasnio kako se radi o samoubojstvu. nije reagirala na to. te večeri njen je otac završio svoje igre sa mladim ženama koje su ga obožavale, ispunio je svaki dio života, sve je iskoristio i odlučio umrijeti sretan. našli su ga pokraj starog hrasta, čija je sjena bila najugodnija, a krošnja najraskošnija. jedan hladan metak u glavu bio je dovoljan i proliveno vino iz kristalne čaše kraj njegovog tijela. gđica Amanda S. se okrenula, pozdravila nazočnu gospodu i uzviknula "Odlično!". opuštenim hodom uputila se svom ljubavniku. on ju je obgrlio svojim snažnim, atletskim rukama i slušao s najvećom pozornošću i gledao najblažim pogledom. voli svoju gospođicu Amandu S. više no što je svoju ženu ikad volio, jer mu je uljevala sigurnost i radost kakva se teško nalazi. prislonio je njenu umornu glavu na svoje koljeno, vlažan poljubac prislonio je na njeno čelo i promatrao njen osmijeh usnuvši miran san.
subota, 03.06.2006.
jeste li ikad bili toliko frustrirani što je netko iznimno sretan? 
kad se osmijeh rastegne preko cijelog lica, a oči su radosne k'o dvije šarene pikule, dok vi osobno doživljavate pad sistema izvaljeni na neudobnom stolcu i želite maknuti izraz takvog lica pred sobom. no, to je nemoguće..slika je urezana u vašu memoriju, kao neki iritantni nedostatak na tijelu i dođe vam da sami uzrokujete amneziju, jer ipak lakše je zaboraviti. 
ja se osjećam upravo tako sretno, ali moje lice ne traži osmijeh. moje su oči umorne i snene. čini mi se da Ona (sreća) nikad ne odlazi, nikad nas ne napušta. sjedi nestrpljivo i čeka naš poziv u svijet. Ona je tako snažna. ne osjeća se iskorišteno, samo zapostavljeno, jer mnogi ne znaju prepozanti pravo blago u sasvim malim djelima, riječima i mašti.
obuhvatila me poput dugačke vrpce..
od sad je ja čuvam.
