pisanje ove priče potaknuto je morenzinim komentarom o tri osmjeha, osmijehom prijateljstva moje najbolje prijateljice, osmijehom ljubavi što mi pruža moje drago zlato, pozitivnim i susretljivim komentarima teute i svima ostalima koji nisu škrti pružiti nekome osmijeh.
u suho predvečerje ljetnog dana. gospođica Amanda S., iako je već duboko zašla u četrdesete godine, koja je prezirala instituciju braka i zato se nikad nije udavala, primila je neočekivani poziv od policijskog dužnosnika kako bi trebala doći u mrtvačnicu identificirati tijelo jednog čovjeka, pod napomenom "što je moguće prije". brzim pokretom spustila je slušalicu, naslonila se na kuhinjski stol, vrlo lijepo obrađen, od bukvinog stabla i sklopila oči. srce joj je snažno poskakivalo. njen ljubavnik, inače odvjetnik u uglednoj tvrtki, potapšao je njeno nježno rame, a ona je istog trena požurila van. na njenim rumenim obrazima mogao se razaznati strah. stigavši do mrtvačnice, dva gospodina otpratila su je kroz mrtav i prazan hodnik do predzadnjih vrata s lijeve strane. gurnula je pritvorena vrata i ugledala tijelo prekriveno čistom plahtom na željeznom ležaju. cijela prostorija je zračila nelagodom. svijetlo je bilo jako oštro i bolno za oči . gospođica Amanda S., sama je odlučila otkriti lice preminulog . šuštavim i dubokim glasom odgovorila je potvrdno na pitanje gospodina s druge strane mrtvačkog stola- Da, to je moj otac Franz. njeno tijelo poprimilo je drhtavost leptira u letu, a pune i meke usne su trenom dehidrirale. nepomično je stajala pokraj njegovog tijela gledajući njegove ukočene i blago nasmješene usne na mladolikom licu. policijski dužnosnik je s tužnim prizvukom u glasu objasnio kako se radi o samoubojstvu. nije reagirala na to. te večeri njen je otac završio svoje igre sa mladim ženama koje su ga obožavale, ispunio je svaki dio života, sve je iskoristio i odlučio umrijeti sretan. našli su ga pokraj starog hrasta, čija je sjena bila najugodnija, a krošnja najraskošnija. jedan hladan metak u glavu bio je dovoljan i proliveno vino iz kristalne čaše kraj njegovog tijela. gđica Amanda S. se okrenula, pozdravila nazočnu gospodu i uzviknula "Odlično!". opuštenim hodom uputila se svom ljubavniku. on ju je obgrlio svojim snažnim, atletskim rukama i slušao s najvećom pozornošću i gledao najblažim pogledom. voli svoju gospođicu Amandu S. više no što je svoju ženu ikad volio, jer mu je uljevala sigurnost i radost kakva se teško nalazi. prislonio je njenu umornu glavu na svoje koljeno, vlažan poljubac prislonio je na njeno čelo i promatrao njen osmijeh usnuvši miran san.
Post je objavljen 05.06.2006. u 10:44 sati.