mjesto:zauzeto

ponedjeljak, 05.06.2006.

dva osmijeha, treći prepuštam Tebi

pisanje ove priče potaknuto je morenzinim komentarom o tri osmjeha, osmijehom prijateljstva moje najbolje prijateljice, osmijehom ljubavi što mi pruža moje drago zlato, pozitivnim i susretljivim komentarima teute i svima ostalima koji nisu škrti pružiti nekome osmijeh.

u suho predvečerje ljetnog dana. gospođica Amanda S., iako je već duboko zašla u četrdesete godine, koja je prezirala instituciju braka i zato se nikad nije udavala, primila je neočekivani poziv od policijskog dužnosnika kako bi trebala doći u mrtvačnicu identificirati tijelo jednog čovjeka, pod napomenom "što je moguće prije". brzim pokretom spustila je slušalicu, naslonila se na kuhinjski stol, vrlo lijepo obrađen, od bukvinog stabla i sklopila oči. srce joj je snažno poskakivalo. njen ljubavnik, inače odvjetnik u uglednoj tvrtki, potapšao je njeno nježno rame, a ona je istog trena požurila van. na njenim rumenim obrazima mogao se razaznati strah. stigavši do mrtvačnice, dva gospodina otpratila su je kroz mrtav i prazan hodnik do predzadnjih vrata s lijeve strane. gurnula je pritvorena vrata i ugledala tijelo prekriveno čistom plahtom na željeznom ležaju. cijela prostorija je zračila nelagodom. svijetlo je bilo jako oštro i bolno za oči . gospođica Amanda S., sama je odlučila otkriti lice preminulog . šuštavim i dubokim glasom odgovorila je potvrdno na pitanje gospodina s druge strane mrtvačkog stola- Da, to je moj otac Franz. njeno tijelo poprimilo je drhtavost leptira u letu, a pune i meke usne su trenom dehidrirale. nepomično je stajala pokraj njegovog tijela gledajući njegove ukočene i blago nasmješene usne na mladolikom licu. policijski dužnosnik je s tužnim prizvukom u glasu objasnio kako se radi o samoubojstvu. nije reagirala na to. te večeri njen je otac završio svoje igre sa mladim ženama koje su ga obožavale, ispunio je svaki dio života, sve je iskoristio i odlučio umrijeti sretan. našli su ga pokraj starog hrasta, čija je sjena bila najugodnija, a krošnja najraskošnija. jedan hladan metak u glavu bio je dovoljan i proliveno vino iz kristalne čaše kraj njegovog tijela. gđica Amanda S. se okrenula, pozdravila nazočnu gospodu i uzviknula "Odlično!". opuštenim hodom uputila se svom ljubavniku. on ju je obgrlio svojim snažnim, atletskim rukama i slušao s najvećom pozornošću i gledao najblažim pogledom. voli svoju gospođicu Amandu S. više no što je svoju ženu ikad volio, jer mu je uljevala sigurnost i radost kakva se teško nalazi. prislonio je njenu umornu glavu na svoje koljeno, vlažan poljubac prislonio je na njeno čelo i promatrao njen osmijeh usnuvši miran san.

05.06.2006. u 10:44 • 24 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

rasprava o utjecaju globalnog zatopljenja na razmnožavanje malih žutih mrava sa šest nogu.ha ha ha

Image Hosted by ImageShack.us
pušenje dozvoljeno

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Umorna


Umor je duboko u meni
riba u vodi, podrum u kuci
Umor je na rubu usne
rec upucena nekom ko odlazi
nekom ko odlazi...

Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...
Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...

Zar ne vidis, da mi se oci sklapaju?
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...

Odmori me, zatvori me
zamotaj me, umotaj me
poklopi me, odlozi me
odahni me, udahni me
opusti me, otpusti me
ponesi me, odnesi me
polozi me, ostavi me
ostavi me, ostavi me

Zar ne vidis da mi se oci sklapaju!
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...


(ekatarina velika)



Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Maurits Cornelis Escher


Image Hosted by ImageShack.us
...I am painting pictures which make me die for joy, I am creating with an absolute naturalness, without the slightest aesthetic concern, I am making things that inspire me with a profound emotion and I am trying to paint them honestly.

-- Salvador Dalí

ALONE
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view
.

Edgar Allan Poe