oprali su me, ali samo do pola!

četvrtak, 25.05.2006.

jedan kišom obliven dan. dan osmjeha na licu sa vidljivom tugom na kapcima. iscrpljene ruke dizale su se u zrak, a noge su pokušale uhvatiti svaki dio ceste. svi smo nicali poput šarenog cvijeća iz gomile.očekuje nas duga staklena staza na kraju pozdrava. teško je odustati. cigareta, kava, početak, sredina i kraj svakog dana. mi smo birali vrijeme. zaboravljali i prisjećali se. one mršave i bijele ruke mog prijatelja, bile su najsnažnije. mah
..
usnula sam. dječak sam postala. izgubljen. usporen. vikali su na mene, jer nisam bio u stvarnosti. halucinacije su me dizale do prvih crnih oblaka. vizije u mojoj glavi potresle su me. izgubio sam se kad nisam trebao biti stvaran. trebao sam naučiti ljude da pišu različita pisma.

teško je nekoga razumjeti. yes

25.05.2006. u 12:44 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

rasprava o utjecaju globalnog zatopljenja na razmnožavanje malih žutih mrava sa šest nogu.ha ha ha

pušenje dozvoljeno

Umorna

Umor je duboko u meni
riba u vodi, podrum u kuci
Umor je na rubu usne
rec upucena nekom ko odlazi
nekom ko odlazi...

Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...
Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...

Zar ne vidis, da mi se oci sklapaju?
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...

Odmori me, zatvori me
zamotaj me, umotaj me
poklopi me, odlozi me
odahni me, udahni me
opusti me, otpusti me
ponesi me, odnesi me
polozi me, ostavi me
ostavi me, ostavi me

Zar ne vidis da mi se oci sklapaju!
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...

(ekatarina velika)

Maurits Cornelis Escher

...I am painting pictures which make me die for joy, I am creating with an absolute naturalness, without the slightest aesthetic concern, I am making things that inspire me with a profound emotion and I am trying to paint them honestly.

-- Salvador Dalí

ALONE
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.
Edgar Allan Poe