Marketing
oprali su me, ali samo do pola!
jedan kišom obliven dan. dan osmjeha na licu sa vidljivom tugom na kapcima. iscrpljene ruke dizale su se u zrak, a noge su pokušale uhvatiti svaki dio ceste. svi smo nicali poput šarenog cvijeća iz gomile.očekuje nas duga staklena staza na kraju pozdrava. teško je odustati. cigareta, kava, početak, sredina i kraj svakog dana. mi smo birali vrijeme. zaboravljali i prisjećali se. one mršave i bijele ruke mog prijatelja, bile su najsnažnije. 
..
usnula sam. dječak sam postala. izgubljen. usporen. vikali su na mene, jer nisam bio u stvarnosti. halucinacije su me dizale do prvih crnih oblaka. vizije u mojoj glavi potresle su me. izgubio sam se kad nisam trebao biti stvaran. trebao sam naučiti ljude da pišu različita pisma.
teško je nekoga razumjeti. 
Post je objavljen 25.05.2006. u 12:44 sati.