< | veljača, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Nekad davno, više se ne sićan autora, reka je jedan čovik iz sela da nije kriza dokle ne počmedu zatvarat kafići … stanen ove dane pa se zamislin … “Nestor”, prvi kafić u selu, dokle su drugi još bili obični buffeti i krčme u kojima je vonjalo ukiseljeno vino odavno je sklopija svoje umorne oči … ... ovod je nekad bila reklama Nestora ... Sićan se kad smo, ka mladi i nadobudni omladinci, na Glavici (Kula Top, za sjevernjake) provali napravit Radio Krknjač, pokoj mu duši, još prije Domovinskoga rata, pa smo išli pitat u “Nestora” kako su dobili onu krasnu tamnokafenu boju kamena … samo su nan se nasmijali, povukli dim od duvana i počeli puvat po zidu U to je doba “Madera” spadala još u onu prvu kategoriju, ulaz je bija sa juga, sa svake strane po jedan fliper na kojima je bila lista čekanja duža nego na Firule za CT mozga, a u posebnoj prostoriji straga je bija biljar, vječno okupiran od ekipe sa Pilane. Koja je onda bila još itekako živa a ne pokojna kako mi svake godine ubodemo na plakatu o Maškar. I da, skoro da san zaboravija napomenit ... zvala se “Kaštelet” ... I tamo su se prigledavale snimke na videju naši krnjevalski svečanosti osandeseti godin prošloga stolića, i uvjerili našega Bricu da je to na drugome programu Madera je zatvorila butigu, jerbo je gazda iša u pensiju, ča smo i u maškaranoj povorci AD MMXX spomenili Poznata bašta di su se sklapali posli, di se radovalo i tugovalo, di si moga nać čovika kad ga nima doma ... sad skuplja paučinu ... Best se lagano udunija ... Baš mi i ne fali, najviše radi glazbenoga ukusa ... Na stranu svi nabrojeni, ali najviše mi, ipak, fali Madera, koja mi je tijekom devedeseti godin prošloga stoljeća bila tinel (dnevni boravak, za sjevernjake) ... dokle san jema šest štampaduri na glavi, tamo san se nalazija sa pacijentima pa bi mi konobar odma donija kafu & dec đusa i pita čovika ča bi bija sa menon "A ča ćete vi?" ... na što bi mi ovi izbezumljen zavrća rukave u potrazi za inventarnin brojen ... Tamo bi me došli iskat kad me ne bi našli doma, jer nije bilo mobiteli, tamo mi je doša brat pitat ključe od kuće, pod punon ratnon spremon, kad su ga molali iz HV da se gre doma oprat. I usput zaradija nadimak Bobetko, triba li napominjat da onda nije sličija na mene po gabaritima, vengo je bija tanji od anoreksične guščerice ... Falidu mi one male bitke petardama na Badnjak a najviše mi falidu Barine i Tomine beštimje kad bi in ko naručija kapučino ... ili itanje pepeljar od strane snervani konobari iz plemena Galopini. Tamo san zapalija bengalku ’98 kad smo dali gol Francuzima u polufinalu, i čudija se ča se trikolori grlidu .... još mi je gorila baklja kad su bili izjednačili Svi nas dikod uvati nostalgija, za ovin oli onin ... bez ikakove veze sa politikon, molit ću lipo! To valjda dolazi sa godinan, a meni je za koji dan rođendan, navršajen pedesetisedmu ... Niti je sad sve lipo i krasno, niti je onda sve bilo ajme i kuku! Ovod najprin mislin na žal za onin ljudima ča is više nima, mistima koja su sad skroz drugovačija, kafići koji su zatvoreni ... Pada mi na pamet i ona stara Ibricina pisma ... ... i Arsenovi stihovi iz “Ne daj se, Ines!” “... ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite i ta će mi mladost teško pasti ...” Vrime teče, stvari se minjaju, ka i ukusi ... i ne pada mi više ništa napamet, nego legendarna Murtaughova izjava (“Smrtonosno oružje”) ... Neću pristat pisat blog, nije me štufalo ... još! Ovod san još uvik sam svoj urednik ... ali ko zna ča nan sutra nosi ... “Korona virus” je još najmanja briga ča me čeka Zdravi i veseli bili!!! |
Počelo je još prije par godin, kad me je Đuro iz Šveske umeja da mu pošaljen Mašogadur. Pa san mu posla u PDF formatu. Pa je posla on mene namo di smo svi mi bili bar jedan put u životu ... da kako će nosit laptop u kondut (zahod, za sjevernjake) kad gre poslat fax (posrat se, za sjevernjake). Je, Zlatan je ovi put bija u pravu, mora mu se priznat. Tako san, uz odobrenje ostale ekipe iz KPU „Kampanel“ počeja slat našu reprezentativnu tiskovinu, da ne rečen godišnjak, po Europama. Jema našega svita i dalje, od Amerik do Australije, ali će se oni ipak morat zadovoljit sa PDF formaton. Lipo bi uzeja u ponediljak, užežin pokladnoga ponediljka, naramak “Mašogaduri“ i prošeta po kancelarijan bele zgrade (Gradska uprava Kaštela, za sjevernjake) ... Redovito bi proda barenko dvadesetak primjeraka, ča bi taman lipo poslužilo za financiranje poštanske ekspedicije „Mašogadur po Europama“ ... O brzina našega opjevanoga potomka „Pony Expressa“ ne vridi više trošit beside, jer je sve odavna rečeno! Obični vinogradski puž je za nji MiG 35!!!. Za neke san se debelo načeka da mi pošaljedu slike sa Mašogaduron ... pogotovo od onega švedskoga medvida tako da me je malo sve to i štufalo. Tek mi je danas palo napamet da nisan meknija slike sa lanjskin Mašogadurima. Triba to pod hitno ispravit ... a i moran priznat da san se malo ulinija ... od Novogodišnje inspekcije i Mirelline kvizaške večere nisan napisa njanci beside na blogu ... evo, sramin se i stidin se! Zato, najprin da sredimo zaostatke. Evo oni ča su bili vridni pa poslali slike ... potrajalo je dokle nije pošta do svi dospila ... a još više dokle su se primadone sitile slikat i poslat „za dokumentaciju“ ... Počmimo najprin od oni u Lipoj Našoj, jedan je primjerak iša kod Vlatke, na otok Murter ... ... a drugi kod našega Marina pumpjera u postojbini Krapinskog pračovjeka ... Inače on nije tako sramežljiv, ali je bija baš ništo “tehnički neispravan” u doba kad se tribalo slikat, pa je dobro i ovo ča je posla, za razliku od drugi koji će me i ove godine žicat primjerak a nisu se bili vridni slikat Malo gori, sjevernije išlo je kod Aljoše u Norvešku ... ... i kod već puno puti spomenutoga švedskoga polarnoga medvida u Malmo ... srića njegova da se ne umire od štucavice U Italiju su partila dva primjerka, kod Jelene ... ... i kod Mikija ... U zemlju zelene diteline odletija je samo jedan ... u ruke naše ex Bepine ... ... dok smo njemačko govorno područje pokrili kod Bože na ušću Elbe u Baltik ... ... i kod našega dotura Antonija u Grazu ... Bome, naš obljetnički „Mašogadur“, koji je na naslovnici jema sve dosadašnje One_koji_su_za_sve_krivi je učinija lipu điradu ... nadan se da će oni koji ga budu tražili ove godine bit malo žveltiji & ažurniji za poslat svoj „Portret sa Mašogaduron“ jer ako opet zaribaju (a znan koji su!) ne triba in ga više pitat, pa sad neka se žalidu upravi Maškar i drugu Sekretaru Buišu osobno. Howgh! Njanci ne brojin one kojima san posla PDF ... vrlo rado i ove godine ...ali ne smin još. Zabranili su mi da ga šajen pri onoga ponediljka užežin pokladnoga utorka, iako je tehnički i sad spreman ka zapeta puška Sutra, u subotu, je mali lokalni maškarani party u caffe baru „Arena“ ... možda i povirin, možda i potegnen koju sliku ... Ako ne pri, vidimo se na našu maškaranu povorku u Mašogradu, znate već, ka prvi put je, ono kad i di ... ... a ako slučajno jema koji od vas, dragi štioci, da još nije pogleda lanjski Mašogadur, evo mu di ga more skinit i odma učinit pokoru od deset OčeNaši i duzinu (tucet, za sjevernjake) ZdravoMariji. Amen! Zdravi i veseli bili!!! Update: Mali Pajo i Panca su mi naknadno poslali sliku ... eto, pa da ne budu zakinuti |