... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Neki su mi već mašo puti prigovarali da pretjerujen sa oni mojon “za sjevernjake” ... ali recite mi vi lipo, kako bi koji furešti (stranac, za sjevernjake) razumija ovi naslov? Stand-up Comedy? ... možda ... ali recimo da bi najbliži opis bija – specifični sučuraški humor, u interpretaciji velikoga meštra naše zajebancije – Žutoga. Rođenin imenon Ivice Žegarca, porodičnin nadimkon Kipuša, a osobni nadimak mu je Žuti. Biće radi guste crvene grive koja ga je odavno napustila
Zašto sad ovoliko o Žutome? Uz dužno poštovanje svin ostalin učesnicima, i onima malima, i onima velikima, piscima, kritičarima, humoristima ... glavna zvizda večeri je, ipak, Žuti, ča će se svi koji imaju bar dec sučuraške krvi u žilama, složit brez rasprave!
Maknite od ove ekipe njega, i dobit ćete konfekcijsku književnu večer, uz par smješaka iz pristojnosti.
Neka to jemaju na pameti svi oni ča su u svojin možđanima zamislili da su veći Sućurani od njega.
Eto tako!
Već sedmu godinu Renata, ravnateljica Gradske knjižnice, organizira ovi događaj (event, za sjevernjake) ... ispočetka skromno, svake godine sve boje i boje ...
Publika je, ka i uvik, gladna ovakovi događaji, ispunila Gospojsku štradu (a ne Trg Gospojsku štradu, kako su je neki mudrijaši nazvali, grrrrr! “#$%) do zadnjega mista. Da se moredu meknit montažne tribine, i one bi bile pune ...
Scenografiju potpisuje Anamarija Kelava. Minimalističku i vrlo uspjelu, po mome skromnome mišljenju, jer ovi prostor i ne traži neke velike intervencije ...
“Kriminalizirana” tiramola sa stogodišnjon šotnjon robon (donjin rubljen, za sjevernjake)
... malo cvića ...
... stare škure ...
... i zeru smokav ...
... za koje bi se svak od gušta mašija, onako, u prolazu.
Onda nan je teta Mira izrecitirala Cvitićevu pismu “Od stoljeća sedmog”
... pa nas je Renata, “capo di tutti capi” ove večeri, počela lagano uvodit u program ...
Najprin smo u izvedbi dramske skupine GKK (voditeljica Marijana Jerkunica) gledali igrokaz “Još u svići jema uja” (autorica Renata Dobrić) u kojemu glumidu Nevena Kovač i Anton Jerkunica
... onda su nan uz pratnju mandolini ...
... zaplesale mlade snage KUD “Putalj”
... pa su Anja Katalinić, Marjeta Batina i Roko Jerkunica uprizorili tekst bračkoga pjesnika Stjepana Pulišelića “Svađa”
Onda je nastupija ONI dil večeri ... kojega je publika željno iščekivala, i po kojemu se cila večer i zove “Glende i batude”
Na drevnoj maloj pozornici minjali su se gosti ... koji su sami prezentirali vlastite radove
Željka Blažević ...
Nađan Dumanić ...
Marijan Grbavac ...
Danica Bartulović ...
Mladen Vuković ...
... i posebni gost, Sanja Nikčević, teatrologinja, filmska i kazališna kritičarka... kojoj je, valjda, Renata napunila glavu o Sućurcu, pa je rekla da je to morala vidit iz prve ruke ...
Kako to uvik bude, one prave zvizde dolazu posljednje ... ka točka na “i”, ka ona jagoda na jarpu šlaga ... rečeni Ivica Žegarac Kipuša Žuti ... još koja besida pa bi zvuča ka Čiko iz crtani romani o Zagoru (Felipe Kaetano Lopez Martinez i Gonzales)
Nijedna slika ne more dočarat ono ča Žuti jema ... rijedak dar da, makar kad i telefonski imenik čita, ekipa ča ga sluša umire od smija ... a ja nisan sad tija nosit dvi gambele opreme pa san se ograničija samo na slikavanje, bez videja
Zato san zamolija Renatu za samo jedan dil nastupa Žutoga, i to oni pri kraju, dozvolila je da mogu ovod meknit komadić njiovoga videja, kojega je snimija meštar od kamere Patrik. To oni ča jema opaku punicu, čijega se novinarskoga pera svi u Kaštilima bojidu
Večer je svojin glason ulipšala i Lana Rubelj ... koja, kako je rekla Renata, odavno više nije “mala” i raste skupa sa “Batudama”
Još jedna divna večer, sedma po redu, brzo je završila ... pa je ostalo malo vrimena, da koja baba ugrabi priliku da se slika sa unukon ...
... i da učinemo koju skupnu sliku svih učesnika, za uspomenu i dugo sjećanje ...
Do koje druge prilike, do koji drugi “Batudi” ... Zdravi i veseli bili!!!
Ha, vidi naslova … zvuči ka da neka estradna beskorisna čimavica (posvuduša, za sjevernjake) gostuje u tamo nekome kafiću.
Niti je „zvjezdica“ niti „tamo neki kafić“ … Morana je jedina HRT-lovkinja u kvizu „Potjera“ a „Azimut“ je kafić Užben'ku koji je jedan od pionira pub-kvizova u Dalmaciji.
U ono doba, nazad 5-6 godina kad se zakotrljala ova pub-kviz bujica, nije bilo puno kafići koji su to prakticirali. Naša ekipa, ad-hoc nazvana „Nevera“ po restoranu di smo se okupljali nakon uspješnih HRT-kviz avantura, nije imala puno izbora za oštrit kvizaške očnjake.
Svake dvi šetemane je bija pub-kviz u klubu „Quasimodo“ u Splitu, kojega je vodija Renato Baretić a ono vrime kad je Barni odmara, barenko ča se nas tiče, popunila bi ŠI kvizaška ekipa kojoj je glavna baza bija živopisni kafić „Azimut“ odma do skalini od Katedrale.
Vridilo se zaletit do tamo, makar ujutro mora nosit podočnjake u rukan kad bi iša na posal, jer je ispočetka bilo i zanimljivo, i raznovrsno, za ono, ča se reče, sve ukuse.
Kasnije je to malo išlo u (biiiip!) jer se izrodila nekakva ekipa sa sličnim ukusima (glazbenima, prvenstveno!) koji su se „dodavali“ (uvik je pobjednik pisa pitanja za idući kviz!) pa je nama ostalima, koji se nisu uklapali u tu priču sa specifičnim glazbenin i ostalin ukusima, počelo pomalo ić na niku stvar i redon smo se štufali od „Azimuta“. A i ST kviz scena se prilično raširila, pa nije bilo ni smisla odit svaki drugi utorak do Krešimirova grada grintat & spominjat rodbinu sastavljačima pitanja
Ka i u svakoj priči, postoji iznimka koja potvrđuje pravilo …
Iznimko, ime ti je Morana
Photo: Morana
Narafno, ka i nazad par godin kad san bija prvi put uživo vidit Moranu ka sastavljača pitanja, postoji način za razbucat ustaljenu praksu … rješenje je očigledno.
Morana, lovkinja iz „Potjere“ i žena sa dugogodišnjim kvizaškin iskustvon po ZG pubovima prije dolaska na HRT daje dovoljno garancija da možemo očekivat ozbiljan kviz za široke narodne mase, a ne samo za usku skupinu ljudi sa uvrnutim (!) glazbenim ukusima
Svi iz „Nevere“ su se, očigledno, zaželili malo kvizaškoga izazova i nije bilo teško okupit ekipu za Užben'k
… s tin da je kasnije doša i naš Drug Kapetan, prekinuvši godišnji sa vikendice … ima san najbolju namjeru malo Kobili Suzi™ protegnit gume po Dalmatini, ali ovi gospon bankar sa slike je tija isprobat friško nabavljeno prometalo …
Došli smo dovoljno rano za uhvatit misto za normalnin stolon, jer san ipak zericu prestar za sidit na travnjaku na gajbama od pive, makar bilo i „Ožujsko“
Dok smo čekali da počne ono pravo …
… bilo je vrimena i za obnavljanje starih poznanstava …
… i za obać malo turističku ponudu na rivi oko Katedrale. Moran priznat da san prvi put vidija da se nudi slikavanje sa papagalon, u stilu gusarskoga kapetana, pa san i ja zamolija čovika da mi stavi ovoga pernatoga zloću na rame …
Zašto zloću? Pa zato ča se namečija na moje očale … pa san i mora skinit, da ne bi bilo belaja.
Počeja kviz, svako pitanje, a bilo je svakojakih … jemalo je i glazbenu podlogu, kojoj je tribalo samo izvođača pogodit … bilo je zanimljivih, i onih malo manje zanimljivih. Na kraju smo zauzeli zlatnu sredinu, od 43 prijavljene ekipe …
Nakon ugodnog druženja sa kvizaškon ekipon, u ugodnoj atmosferi šibenske Rive, pozdravili smo se sa domaćinima …
… i odjahali lagano, kroz tunel prema autoputu. Do nekog novog druženja, jer uskoro, sa školskon godinon, počinje i nova kvizaška sezona u Splitu. Prvenstveno „Ovčice“, a naće se, bar ča se mene tiče, i pokoji drugi zanimljivi kvizaški uradak
Zdravi i veseli bili!!!
Cilo današnje (biiiip!) popodne se, da prostite, bavin sa divnom nezdravon spizon
Učinija san jutros najranije (naručen u 08:00) lipi đir po najvećemu zvizdanu, jerbo je Kobila Suzi (tm) tribala na redovni pregled kod veterinara (165.000 km!) ... i tako direktno upozna čari pješačenja po, ne džungli, nego pustinji na asfaltu. Doša san doma ka da san statira na snimanju „Sahare“ ... jbt, čak mi je znoj probija oni najdeblji dil kape, da ne pričan kakvi san bija po ostalin djelovima tijela
E, takvi kakvi san doša, itnija san se pod tuš i pokušava, bezuspješno, ubit oko poslin obida ... No way, Hose! Ventilator tuta-forca --- ma kakvi.
I onda san skužija onu staru, ako je ne moreš pobjedit (vrućinu!) ... pridruži joj se!
Žaj mi je ča se nisan sitija slikat ... još mi je organ za razmišljanje bija „pod fibron“ ... pa da potegnen koju sliju popodnevnih izdanaka zdrave spize ... good old „Majoneza ala Dine“ po riceti moga pokojnoga ćaće ... i jedna od brojnih varijanti paštete od tunjevine, prema lakicu (malo, za sjevernjake) modificiranome ricetu sa Coolinarike ... tunjevina /obavezno Rio Mare/, malo kapari, trokutić zdenka sira, malo ABC sira, jedno utvrdo kuvano jaje, senfa, majoneze, malo limuna, soli i papra i sve to skupa u sjeckalicu dokle se dobro ne usitni.
Meni ne smeta i ako je u komadićima, ali su finćukasta nepca ukućana rekli „da kako to u mene ispadne krupno, a u Maje je sitno“ ... nakon par beštimji (psovki, za sjevernjake) izgovorenih umisto odgovora, i još nebrojeno progucani, a ne izgovoreni (beštimji!) ... pametniji je, to ka ja, popustija ... i sad sjeckalica sitni sve dokle se motorin ne svrući da ga ne mogu držat u ruci
Odlazak u teretanu je bija dobrodošli, za ne povirovat, odmor od kužinavanja na cca plus 40 ...
Uvečer, kad san se vratija i obavija kupovinu nedostajućih namirnica za drugo poluvrime, moga san se lagano uvatit i nediljnoga deserta ... jedino ča mi se nije dalo činit onu „moju“ Nutellu od čikolatic „Životinjskoga carstva“ nego san u butigi uzeja niku zamjensku ...
Palačinke
Ovi put san itekako dobro proučija situaciju na bojišnici, i poduzeja sve mjere da ne dođe do kuvanja i dehidracije. Otvorena vrata od kužine, klima radi tuta-forca ... a ja za špakeron samo pečen.
Pijati, marmelada, nazovi-nutella, cukar i preljev su na stolu ...
Kad san sve ispeka, lipo san se namistija ka čovik za stol, kučerin (žličicu, za sjevernjake) u ruke i napad na brdo pečeni palačinki ...
Prve su došle na red one sa marmeladon. Sa mi je žaj ča nisan kupija još marmelade od šljiv, jerbo su kućne zalihe dotekle jedva za donji red od pet komadi ... pa san gornji mora, silon prilika, mazat su onon od barakokul (kajsija, za sjevernjake) ... nije loša marmelada, ali šipkova je bolja. I točka!
Naravno, nakon svakoga reda gre bogato posipanje sa cukron (šećeron, za sjevernjake) vulgaris ... i to je na kraju izgledalo ovako ...
Ona „ebete“ nutela je jedva dotekla za dva reda (deset komadi) palačinki. Nije ni blizu origigi Fererovoj čokoladnoj poslastici, ali more stat ... a ona ča joj je tunjevina bila krupna išla se malo „oprat“ ... pa me pofalit „Tvoja Nutella je bolja“ ... Hm! Ajde neka ... učiniću je kad malo zaladi
A tek preljev! Cilu večer mi ne izlazi iz glave ova pisma .... mora bit da ću je i sanjat noćas u bezuspješnin privrćanjima po posteji provavajuć uvatit malo sna
Bilo je to zlatno doba ST rock scene ... dokle Belan još nije, iz objektivni i subjektivni okolnosti, emigrira u Rijeku, dokle je Marijan Ban moga stat na noge u komadu više od kvarat od ure, i dokle je Gibonni jema oni pravi dress code jednog metalca, koji mu se baš i nije slaga sa pisman koje je počeja pivat ...
Odletih daleko, po običaju ... sad mi se sve složilo, zašto je Zakonita tražila da uzmemo preljev od jagode a ne neki drugi ...
Evo kako je izgleda naslov pisme „Đavola“ u jestivoj verziji ...
I to bi bilo sve za večeras od pripremanja „zdrave spize“. Tek me sutra čeka ono pravo, pečenje za obid ... jupiiii! Već se veselin
Naravno, ako koga zanima detaljnija riceta za sve gori navedeno ... neka mi se obrati porukon na jedan od nebrojenih današnjih kanala komunikacije ... rado ću mu/joj istoga i poslat
Zdravi i veseli bili!!!
Klapa “Podvorje” u Gospojskoj štradi, 2019. edition
Deset godin … to je već lipo razdoblje i ako se ništo ponavlja kroz svo to vrime, onda moremo pravomoćno nazvat tradicijon
Već deset godin klapa “Podvorje” iz Kaštel Sućurca uveseljava svekoliko pučanstvo sa svojin tradicionalnin “a capella” klapskin izričajen, bilo da su to tradicionalni klapski ili pak sakralni napjevi … a tu i tamo otpjevaju koju popularnu skladbu u prilagođenoj klapskoj izvedbi.
O ukusima ne volin raspravljat (pogotovo sa osobama suprotnog spola!), ali meni osobno je ovaj način izvedbe puno draži i izvorniji, za razliku od recentnih “klapa” stila “Cambi Molesters” (TM Z.Gall) koji su preplavili glazbenu scenu … ali, kažem, o ukusima, pogotovo glazbenima “#$%& ne volim i neću raspravljat. Howgh!
Silom prilika, nerado, ali … nedavno sam se naslušao turbofolka (to mladi vole “#$%&) i “gena kamenih” (biiip! biiip!) … pa mi je ovo došlo ka likarija za dušu & napaćene organe sluha … a sve to u čarobnome stoljetnome ambijentu unutrašnjosti nadbiskupskoga kaštela, pravoga naziva “Gospojska štrada” kojega su neki (biiiip!) bezuspješno pokušali prominit u “Trg Gospojska Štrada” ….
... jedino ča ovoj bidnoj beštili, pari mi se da je kos, ovo baš i nije bila čarobna večer. Biće su ga zbunila ona pusta svitla, pa je mislija da je već dan … i nikako se iskobeljat … svako malo bi se zalipija u zid
… ali srića da se našla u publici dobra duša, koja ga je pokupila i odnila gori visoko di se moga lakše orjentirat
Približava se i početak koncerta, pa je red da spomenen Marijanu Vulas & Ivicu Žegarca Žutoga koji nas vode kroz ovu klapsku noć od početka, svi deset godin …
… i koji se izvrsno nadopunjuju, Marijana sa svojim profesionalnim vođenjem, a Žuti sa svojin sućuračkin batudan (šalama, za sjevernjake) …
Počeja je koncert, profesionalno osvitljen i ozvučen, ka i lani, ča mene osobno nimalo ne čudi jer poznajen tonmeštra Ivicu Bilića i njegove sposobnosti već dugi niz godin, dokle je još klapa po miksetama u HNK Split.
Klapa Podvorje je za tren oka napunila pozornicu … ka i ovaj predivni ambijent … sa prekrasnim klapskim zvukom …
… pri čemu su, naravno, i gošće, klapa Tamarin, itekako “dale ruke” …
Ne virujete? A ča ću van ja
Možda vas razuvjeri ovi video-zvučni zapis, koji prikazuje samo mali djelić glazbenog ugođaja od sinoć!
Ulinija san se ... Definitivno! Još od početka godišnjega odmora nisan ovod napisa njanci slova, a o slikan da i ne govorin. A odmor je odavna završija. Nije da nisan jema ča pisat, a i slikavat, ali jednostavno mi se to nije dalo stavljat na blog, jer su to bile ili više puta ispričane priče, ili neke stvari oko kojima je rizično pisat ... iz više razloga. O kojima sad radije ne bih
Ali pustimo sad na miru prošlost, koja se ionako ne more vratit, a neka je ona učiteljica života, mi smo, makar po tome pitanju, vrlo loši učenici. Eto tako!
Gleda san par puti u matičnome Vatrogasnome domu (DVD Mladost, fala na pitanju) kako omladina igra košarku, točnije basket, tri-na-tri ... koja je to žešćina, koje je to vađenje masti (liposukcija, za sjevernjake) pobjednika kontra svih ostalih cilu godinu, sve do idućega turnira... pa ajde, da i to makar jedan put pohodin, da vidin na što to sliči uživo, a ne samo po pričama (lovačkima?) ...
Koš je postavljen u jednome kantunu dvorišta, isprid garaža ...
Igra se po pravilima ulične košarke (streetball, za sjevernjake) ali sa prilično liberalnin tumačenjen pravila. tri na tri, jedan koš ... pa ko koga ...
Sudjeluju članovi društva, a ako dođe ko sa strane, nećemo ga potirat ... pa makar i zna dobro igrat košarku
Naravno, rič je o našin starin prijateljima iz Našica, Silviju Vukoviću i Robertu Hrenu, članovima DVD Našice, koji su trenutno na vatrogasnoj ispomoći (dislokaciji, za sjevernjake) u Divuljama, pa su došli malo povirit, kad nisu u smjeni ...
Utakmice su se redale, ponekad bi ih i uspija nagovorit da se slikaju, prije ili posli napornog meča ...
Dobri poteza nije falilo, ka ovi doli, koji me sa isplaženin jezikon i pogledon prema košu, a ne prema balunu, strahovito podsjeća na nekoga, nikako da se sitin na koga
Kažu, nije sve u košarci, neki su sritni i sa običnin balunon kojega okolo napucavaju nogon ...
Neki pažljivo pratu utakmice, bilo ka navijačice ...
... bilo ka obični gledatelji ...
... a neki, ka ovi mali mačić, rješavaju egzistencijalna pitanja oko useljenja u dvoirište vatrogasnog doma ...
Dunkve, turnir je bija gotov malo prin osan uri ... pobjednici su ekipa Carev-Šurkić-Tuta koj jemadu legitimno pravo, kako je rečeno na početku, vadit mast ostalima, sve do turnira 2020 godine.
Pokupija san aparate, bija povirit doli na Rivu, fešta još nije bila počela ... Pa smo Zakonita i ja bili malo povirit u kino. Gledali smo najnoviji Spiderman.
E sad, ne znan, ili san ja ostarija ... ili je ovo film rađen samo za fanatične Marvelove obožavatelje. Da se razumimo, nisan ni očekiva baš “Hamleta”, ka i nikidan kad smo bili gledat najnoviji dil franšize Brzi & Žestoki, ali na onome filmu smo se ono, baš, zabavili ... dok mi je poslin ovoga osta ono baš gorak okus u ustima. Nisan ni Pavičić ni Njegić a bogami ni Baretić, da sad ne spominjen druge filmske kritičare nego samo ova tri “na prvi balun” ali nisan se moga otet dojmu da je ovi film napravljen za zaslipljene obožavatelje franšize, i to ciljnu skupinu starijih maloljetnika.
Howgh!
Poslin kina smo ipak bili povirit na feštu ... ili kako bi je zli jezici nazvali “čavapi party” ... Situacija se donekle raščistila. Ča se tiče posjetitelja, a ča se tiče spize, i bez onoga “donekle” jerbo su ostali samo čavapi ... koji BTW i nisu bili tako loši. Bilo je dovoljno vrimena, nakon degustacije, da slikan neke ča is nisan odavna slika ... ka ove dvi ordinarne mašogradske posvuduše ...
... ili ovi par domaći turista u najbojin godinan ... koji se uvik iznova navraćaju u naše malo misto
Ponoć je davno prošla, čak su se i oni okorjeli foto-teroristi, ča slikajedu ljude dokle konzumiraju ponuđenu spizu, pritvorili u “bundevu” ... a meni nestalo baterije u onomen malomen fotoaparatiću. Pa nije bilo druge nego provat napravit sebić (selfi, za sjevernjake) ...
... i lagano odjezdit u Zapadna Kaštila.
Zdravi i veseli bili!!!
...
sa stogodišnjon šotnjon robon (donjin rubljen, za sjevernjake) 
… 
