Sve san bija lipo isplanira ... sa gušton odradit 16. Kup sv. Florijana, olitiga naše domaće (DVD Mladost) vatrogasno natjecanje, di san triba obrađivat rezultate ... 29. lipnja (subota), pa od ponediljka na godišnji ... a mene u petak bugla fibra, užgala (upalila, za sjevernjake) se noga ... jedva san pokupija auto na servisu. I zamolija prijatelja Slavena da me zamini u obračunskome odboru na “Florijanu” ... Srića da „Kobila Suzi“ zna sama put do doma  ... kad san ariva, već san bija disa na škrge 
Popodne u likara, dobija san inekciju Voltarena ... prepisalo mi šaku „bomboni“, uz one koje redovito pijen ... grrrr! I bolovanje ... počevši od ponediljka. Ionako nikakove koristi od mene petak, subotu i nediju 
Pravi pravcati Jeremija. Olitiga u taliojanskome originalu Geremia Lettiga ... Nega kako, reka bi Žele 
Ajde, bar se nadan da je i to izad mene ... Četvrtak gotovo bolovanje, popija san sve antibiotike, noga se primirila ... ali to još ne računan za GODIŠNJI, jerbo san vozija mater po likarima. Ionako mi je originalno Zlato Mamino davno reklo da san ja sad pravo „Zlato Mamino“ jer san uivik po likarima ka i Ona
I to san prigrmija ... Doša je petak, i SLUŽBENI početak godišnjega ... ajde, skoro ... ipak san ranon zoron mora na Tehnički radi „Kobile Suzi“, uskoro je triba registrirat ... jubilarni DE$ETI put!!! Jupiiii!
NIsan van ja od oni ča svako malo slikajedu sa mobitelon, srića da jeman uvik fotoaparatić, oni mali, ča ga je lako sakrit ... inače bi se vas izgriza da nisan ovo slika na izlasku sa Tehničkoga ...
... naše vridne vatrogasce ča se brinedu za okoliš svoje postrojbe u pauzi između požari ... Isto mi is je draže vidit ovako da uređiju okoliš, nego da gasu požare. Budnost i spremnost triba održavat #VGBS
Lipo piše na plakatu ;)
Zato je pozapodne rezervirano za moju omiljenu zabavu, oli kako se to na ingleški reče “aircraft spotters” ... zvuči komplicirano, a?
A ustvari to se kod mene svodi na sidenje na istočnome balkoniću ... blaženi položaj, cca 1 km istočno od početka poletno-sletne staze aerodroma u Resniku.
Tribalo je malo isprovat makinjete ... na priloženome okolišu ...
... a Zakonita mi se pobrigala i da na ovu vrućinu ne dehidriran 
Prvi mi je avion uteka, da prostite, jer san ostavija fotoaparat na automatici. Sramin se i stidin se!!!
Nakon ča san sam sebe par puti plesnija, onako odgojno, pribacija san na prioritet blende i ručno izoštravanje. Svjetlosni uvjeti nisu bili baš “za deset” ... ali da san sve od sebe, i odma, i u postprodukciji
Evo i rezultata ”foto-ulova” ...
Da ne budu baš sve furešti, pobrinija se ovi naš lola ... vidi se da je domaći, jerbo, ka, poznaje teren pa je najniže letija u prilazu ...
Dalje se nije moglo ... došle su one “#$%& zračne snage ča pijedu krv. Ne pomažu nikakvi “Autani” i ostala artiljerija za borbu kontra leteći zviri žedni krvi ... pa san se mora povuć na rezervni položaj. Ionako san skupija dosta slik, a biće is, bome još ... tek je počeja GO
Primjetija san da su skoro svi dvomotorci niskokrilci, osin ova tri blizanca (broj 3, 4 i 9), koji su visokokrilci i četveromotorci ... pari mi se da se sićan od prošloga izleta u aircraft-spotters milje da je niko reka da is zovedu “baby jumbo” ... Sutra ćemo, ako nas vrime posluži, malo prođirat, Zakonita i ja, naravno. Baš jon govorin kako odavna nismo bili na Malačku. Onako, samo popit ness, timbrat kartelu i popet se gori do križa, gledat zalazak Sunca ... Vinka ionako, điraje “o svome poslu” .... kako vrime leti!
Zdravi i veseli bili!!! 
|
