... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Cilo današnje (biiiip!) popodne se, da prostite, bavin sa divnom nezdravon spizon
Učinija san jutros najranije (naručen u 08:00) lipi đir po najvećemu zvizdanu, jerbo je Kobila Suzi (tm) tribala na redovni pregled kod veterinara (165.000 km!) ... i tako direktno upozna čari pješačenja po, ne džungli, nego pustinji na asfaltu. Doša san doma ka da san statira na snimanju „Sahare“ ... jbt, čak mi je znoj probija oni najdeblji dil kape, da ne pričan kakvi san bija po ostalin djelovima tijela
E, takvi kakvi san doša, itnija san se pod tuš i pokušava, bezuspješno, ubit oko poslin obida ... No way, Hose! Ventilator tuta-forca --- ma kakvi.
I onda san skužija onu staru, ako je ne moreš pobjedit (vrućinu!) ... pridruži joj se!
Žaj mi je ča se nisan sitija slikat ... još mi je organ za razmišljanje bija „pod fibron“ ... pa da potegnen koju sliju popodnevnih izdanaka zdrave spize ... good old „Majoneza ala Dine“ po riceti moga pokojnoga ćaće ... i jedna od brojnih varijanti paštete od tunjevine, prema lakicu (malo, za sjevernjake) modificiranome ricetu sa Coolinarike ... tunjevina /obavezno Rio Mare/, malo kapari, trokutić zdenka sira, malo ABC sira, jedno utvrdo kuvano jaje, senfa, majoneze, malo limuna, soli i papra i sve to skupa u sjeckalicu dokle se dobro ne usitni.
Meni ne smeta i ako je u komadićima, ali su finćukasta nepca ukućana rekli „da kako to u mene ispadne krupno, a u Maje je sitno“ ... nakon par beštimji (psovki, za sjevernjake) izgovorenih umisto odgovora, i još nebrojeno progucani, a ne izgovoreni (beštimji!) ... pametniji je, to ka ja, popustija ... i sad sjeckalica sitni sve dokle se motorin ne svrući da ga ne mogu držat u ruci
Odlazak u teretanu je bija dobrodošli, za ne povirovat, odmor od kužinavanja na cca plus 40 ...
Uvečer, kad san se vratija i obavija kupovinu nedostajućih namirnica za drugo poluvrime, moga san se lagano uvatit i nediljnoga deserta ... jedino ča mi se nije dalo činit onu „moju“ Nutellu od čikolatic „Životinjskoga carstva“ nego san u butigi uzeja niku zamjensku ...
Palačinke
Ovi put san itekako dobro proučija situaciju na bojišnici, i poduzeja sve mjere da ne dođe do kuvanja i dehidracije. Otvorena vrata od kužine, klima radi tuta-forca ... a ja za špakeron samo pečen.
Pijati, marmelada, nazovi-nutella, cukar i preljev su na stolu ...
Kad san sve ispeka, lipo san se namistija ka čovik za stol, kučerin (žličicu, za sjevernjake) u ruke i napad na brdo pečeni palačinki ...
Prve su došle na red one sa marmeladon. Sa mi je žaj ča nisan kupija još marmelade od šljiv, jerbo su kućne zalihe dotekle jedva za donji red od pet komadi ... pa san gornji mora, silon prilika, mazat su onon od barakokul (kajsija, za sjevernjake) ... nije loša marmelada, ali šipkova je bolja. I točka!
Naravno, nakon svakoga reda gre bogato posipanje sa cukron (šećeron, za sjevernjake) vulgaris ... i to je na kraju izgledalo ovako ...
Ona „ebete“ nutela je jedva dotekla za dva reda (deset komadi) palačinki. Nije ni blizu origigi Fererovoj čokoladnoj poslastici, ali more stat ... a ona ča joj je tunjevina bila krupna išla se malo „oprat“ ... pa me pofalit „Tvoja Nutella je bolja“ ... Hm! Ajde neka ... učiniću je kad malo zaladi
A tek preljev! Cilu večer mi ne izlazi iz glave ova pisma .... mora bit da ću je i sanjat noćas u bezuspješnin privrćanjima po posteji provavajuć uvatit malo sna
Bilo je to zlatno doba ST rock scene ... dokle Belan još nije, iz objektivni i subjektivni okolnosti, emigrira u Rijeku, dokle je Marijan Ban moga stat na noge u komadu više od kvarat od ure, i dokle je Gibonni jema oni pravi dress code jednog metalca, koji mu se baš i nije slaga sa pisman koje je počeja pivat ...
Odletih daleko, po običaju ... sad mi se sve složilo, zašto je Zakonita tražila da uzmemo preljev od jagode a ne neki drugi ...
Evo kako je izgleda naslov pisme „Đavola“ u jestivoj verziji ...
I to bi bilo sve za večeras od pripremanja „zdrave spize“. Tek me sutra čeka ono pravo, pečenje za obid ... jupiiii! Već se veselin
Naravno, ako koga zanima detaljnija riceta za sve gori navedeno ... neka mi se obrati porukon na jedan od nebrojenih današnjih kanala komunikacije ... rado ću mu/joj istoga i poslat
Zdravi i veseli bili!!!
