Marketing
Radna subota
Ulinija san se ... Definitivno! Još od početka godišnjega odmora nisan ovod napisa njanci slova, a o slikan da i ne govorin. A odmor je odavna završija. Nije da nisan jema ča pisat, a i slikavat, ali jednostavno mi se to nije dalo stavljat na blog, jer su to bile ili više puta ispričane priče, ili neke stvari oko kojima je rizično pisat ... iz više razloga. O kojima sad radije ne bih 
Ali pustimo sad na miru prošlost, koja se ionako ne more vratit, a neka je ona učiteljica života, mi smo, makar po tome pitanju, vrlo loši učenici. Eto tako!
Gleda san par puti u matičnome Vatrogasnome domu (DVD Mladost, fala na pitanju) kako omladina igra košarku, točnije basket, tri-na-tri ... koja je to žešćina, koje je to vađenje masti (liposukcija, za sjevernjake) pobjednika kontra svih ostalih cilu godinu, sve do idućega turnira... pa ajde, da i to makar jedan put pohodin, da vidin na što to sliči uživo, a ne samo po pričama (lovačkima?) ...
Koš je postavljen u jednome kantunu dvorišta, isprid garaža ...
Igra se po pravilima ulične košarke (streetball, za sjevernjake) ali sa prilično liberalnin tumačenjen pravila. tri na tri, jedan koš ... pa ko koga ...
Sudjeluju članovi društva, a ako dođe ko sa strane, nećemo ga potirat ... pa makar i zna dobro igrat košarku 
Naravno, rič je o našin starin prijateljima iz Našica, Silviju Vukoviću i Robertu Hrenu, članovima DVD Našice, koji su trenutno na vatrogasnoj ispomoći (dislokaciji, za sjevernjake) u Divuljama, pa su došli malo povirit, kad nisu u smjeni ...
Utakmice su se redale, ponekad bi ih i uspija nagovorit da se slikaju, prije ili posli napornog meča ...
Dobri poteza nije falilo, ka ovi doli, koji me sa isplaženin jezikon i pogledon prema košu, a ne prema balunu, strahovito podsjeća na nekoga, nikako da se sitin na koga 
Kažu, nije sve u košarci, neki su sritni i sa običnin balunon kojega okolo napucavaju nogon ...
Neki pažljivo pratu utakmice, bilo ka navijačice ...
... bilo ka obični gledatelji ...
... a neki, ka ovi mali mačić, rješavaju egzistencijalna pitanja oko useljenja u dvoirište vatrogasnog doma ...
Dunkve, turnir je bija gotov malo prin osan uri ... pobjednici su ekipa Carev-Šurkić-Tuta koj jemadu legitimno pravo, kako je rečeno na početku, vadit mast ostalima, sve do turnira 2020 godine.
Pokupija san aparate, bija povirit doli na Rivu, fešta još nije bila počela ... Pa smo Zakonita i ja bili malo povirit u kino. Gledali smo najnoviji Spiderman.
E sad, ne znan, ili san ja ostarija ... ili je ovo film rađen samo za fanatične Marvelove obožavatelje. Da se razumimo, nisan ni očekiva baš “Hamleta”, ka i nikidan kad smo bili gledat najnoviji dil franšize Brzi & Žestoki, ali na onome filmu smo se ono, baš, zabavili ... dok mi je poslin ovoga osta ono baš gorak okus u ustima. Nisan ni Pavičić ni Njegić a bogami ni Baretić, da sad ne spominjen druge filmske kritičare nego samo ova tri “na prvi balun” ali nisan se moga otet dojmu da je ovi film napravljen za zaslipljene obožavatelje franšize, i to ciljnu skupinu starijih maloljetnika.
Howgh!
Poslin kina smo ipak bili povirit na feštu ... ili kako bi je zli jezici nazvali “čavapi party” ... Situacija se donekle raščistila. Ča se tiče posjetitelja, a ča se tiče spize, i bez onoga “donekle” jerbo su ostali samo čavapi ... koji BTW i nisu bili tako loši. Bilo je dovoljno vrimena, nakon degustacije, da slikan neke ča is nisan odavna slika ... ka ove dvi ordinarne mašogradske posvuduše ...
... ili ovi par domaći turista u najbojin godinan ... koji se uvik iznova navraćaju u naše malo misto
Ponoć je davno prošla, čak su se i oni okorjeli foto-teroristi, ča slikajedu ljude dokle konzumiraju ponuđenu spizu, pritvorili u “bundevu” ... a meni nestalo baterije u onomen malomen fotoaparatiću. Pa nije bilo druge nego provat napravit sebić (selfi, za sjevernjake) ...
... i lagano odjezdit u Zapadna Kaštila.
Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 11.08.2019. u 22:01 sati.