... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Mira Gavrana ne triba posebno predstavljat, jerbo i mala dica u jaslican znadu da je naš najizvođeniji autor ... makar mu je ova predstava jedan od težih komadi ča je napisa.
Generalno gledano, radi se o priči, tj. više priča, ljudi koji se na različite načine nose sa tzv. „krizom srednjih godina“ ... Dramaturg Jasen Boko je donekle pritumba osnovnu Gavranovu ideju, pa se radnja ne odvija linearno, nego simultano, svi su dijelovi odjednom na pozornici ... A Goran Golovko je odlično to sve izrežira, uz nesvakidašnju scenografiju (Marin Gozze) i kostimografiju (Mladen Radovniković), kompletno u crvenim tonovima, osim par iznimki s razlogom
Drugi bitan iskorak je ubacivanje songova splitske grupe „Metak“, za koje je tekstove većinom napisa legendarni Pop, alias Momčilo Popadić.
I moran van reč da je to bilo, makar za mene, više nego ugodno iznenađenje! Sva srića da još nije zasvirala i „Miss Levi's“ (ipak je za nju tekst napisa Mucalo!) jerbo bi bija skočija doli na pozornicu (loža 21, 1. kat, skroz livo!) te izljubija glumce i glazbenike
Okosnica radnje je, ka ča su napisali puno pametniji od mene u kritikan predstave, kriza srednjih godina ... i kako se nosit sa njon.
Adam (Trpimir Jurkić), sveučilišni profešur, od stresa modernog života biži u „disocijativnu fugu“ (selektivnu amneziju, za sjevernjake) i na taj način provaje uteć od svoje posesivne i bolesno ambiciozne žene-zmaja koju je fenomenalno odglumila Nives Ivanković ... radnje se isprepliću, Adamov brat Petar (Elvis Bošnjak) ima ljubavnicu Anu (Zorana Kačić Čatipović), kojoj bježi od žene Marte (Tajana Jovanović) koja je prije dvadeset i jedne godine napravila, na njegov nagovor, pobačaj, a ta nerođena kći (Anastasija Jankovska) joj se i dandanas priviđa. Komplicirano? Jema još ...
Adam, u svome bjegu od stvarnosti upoznaje udovicu Ladu (Snježana Sinovčić Šiškov) koja se pomoću njega izvlači od usamljenosti ... a samog Adama u podrumu Firula liječi psihijatrica Vera (Arijana Čulina) koja se za njega do kraja i emocionalno veže.
Kupus? Samo naizgled ... koloplet istovremenih radnji koji se razmrsi na kraju ... ali van ga (kraj!) neću ispričat da jemate zašto poć pogledat predstavu
Prva mi je asocijacija, kad se prestava zahuktala, bija oni božićni film koji smo svi pogledali po nekoliko puta, Neeeee ... nije rič o „Sam u kući“ u svi pet reinkarnacija, nego o „Love Actually“ (Zapravo Ljubav) ... i molin lipo, neka se to svati ka kompliment, a ne ka pokuda. Howgh!
Ukratko, odlična predstava u izvedbi nadahnute glumačke ekipe spli'skoga HNK.
Evo par slika koje san uspija uvatit na „premijeri“ moga novoga „pomoćnoga“ maloga aparatića Canon Canon Powershot SX620HS (mogli u ga krstit i dužin imenon )
... aparatić za posebne prilike kad mi je fagot nosit oni VELIKI ...
... uz jednu iznimku, sliku Nives i Snježane koju san „posudija“ iz opisa predstave na službenim stranicama HNK Split
Photo: HNK Split
I tako, polako se privodi kraju moja siječanjska epizoda u spli'skome HNK. Ali mislin da je moja prijateljica Antonija T. u pravu, da san se lagano zakačija za teatar ... balet ne mogu, ka ni operu (Zrinski je iznimka koju jedva čekan, kad zagrmi onih par poznatih arija) ali ovo skoro sve drugo (osin onih koji su dobili baš ono 'ebete kritike) mogu poć povirit.
I da, progovara opet moja bodulska krv ... cijene onih „ekonomskih“ mjesta u kazalištu su skoro jednake ka i cijene za neke fensi-šmensi MX4D kinohitove ... Teatar je uvik teatar, a filmove ću, na radost susida, akoBogdazdravlja, uskoro moć pogledat i doma, u vlastitome dnevnome boravku na velikome ekranu i sa pristojnom količinom watta u pojačalu & zvučnicima
Kokice i čips ionako nikad nisu bili problem, i neće me bacit na inkanat (bankrot, za sjevernjake) ka da iste kupujen u Cineplexxa/Cinestara/Whatever ...
Zdravi i veseli bili!!!
Na moju veliku žalost, moje posjete teatru su vrlo rijetke, sva skupa bi mi bili dosta prsti na rukan za nabrojit ča san gleda ... i koliko san puti bija u teatar. Eto, ne tribate mi govorit, sramin se & stidin se ...
Ali od ovo malo par nji će mi ostat duboko urizano u sjećanje ... ono prvo, jerbo se prvi pamte ... je bilo „Kroćenje goropadnosti“ davne 1983. godine. pari mi se da je još velika, danas nažalost pokojna, Zdravka Krstulović glumila naslovnu ulogu. Ostalih uloga se i ne sićan. Dobro je da se uopže sićan i predstave
Asti100, a ča je sad?!?!
A bome ... dogovorija san se sa jednon lipon šinjorinon za poć u teatar, ajde, sviđa jon se „Kroćenje goropadnosti“ ... dobro je, vazeja karte, ali ne lezi javle, ćapala me je fibra ... tridesetidevet ... a u ona doba nije bilo čudotvorni MaxFlu i ostali reklamirani monadi ono „kad sebi ne smite priuštit bolovanje“ pa se mali Filko, tresuć se ka božeprosti da san „ebete“ uputija u grad, pogleda predstavu, otpratija šinjorinu i jedva se nikako dotetura do Mašograda i pa u posteju ...
A drugo, bome, to će bit ovo ča san gleda večeras ... Tijardovićevu operetu „Mala Floramye“!
Toliko san lipi komentari i kritik čuja o toj predstavi, da san reka sebi da je moran poć gledat.
Opereta kojoj, u doba kad je nastala, nisu predviđali dugo trajanje i izvođenje ... nastala je davne 1925. godine dokle je Maestro bija u Zagrebu ... a praizvedbu je jemala 14. siječnja 1926. a di će drugo vengo u Split!!!
Ali ne bez muke, jerbo je prvo prikazivanje operete nadležnima u teatru skoro propalo, pa je Tijardović zaobilazno, preko „stola mudraca“ pokuša progurat operetu u teatar.
A ča je sad, zaGospublaženu, oti „stol mudraca“?
To bi bilo, današnjin rječnikon rečeno, Kulturno vijeće „u sjeni“, najčešće su stolovali u kavani „Central“ a činili su ga takve face ka ča su slikar Emanuel Vidović, prof. Ante Katunarić, poteštat (za sjevernjake gradonačelnik) dr. Tartaglia ... Marko Uvodić ... a dikod bi navratili, kako se priča, dr. Grga Novak, Ivan Meštrović, Milan Begović i drugi ... to je bilo doba kad je se u gradu, nekoć poznatome ka Dioklecijanova vikendica, poštovalo mišljenje ljudi koji su „živjeli“ kulturu, a nisu, ka neki recentni gradonačelnici, lipili fete pršuta na čelo i na pitanje „Hoćete li dati novce za 'Malu Floramye'?“ odgovarali sa kontrapitanjen: „A ča je maloj?“
Tako je, unatoč nesklonosti službenih struktura Teatra, Tijardović nakon javne audicije uspija postavit operetu u HNK Split ... „najluđi grad na svitu“ kojega je „Floramye“ osvojila na juriš, i nakon premijere slidile su još 23 (dvadesetitri!) rasprodane predstave ...
Unatoč Žalosnin Sovama predstava je doživila deboto sto godin ... i u recentoj izvedbi, sa raskošnon produkcijon kakvu jedan od spli'ski simboli i mirita (zaslužuje, za sjevernjake) počela je svoj novi život krajen 2016. godine.
Sa velikim uspjehom, jer je cila predstava nominirana za brojne nagrade, a Antonija Teskera, koja utjelovljuje Floramye, je i osvojila nagradu Hrvatskog glumišta.
Dozvizdilo mi je više pisat, valjda van je sad jasno zašto san MORA ovo poć gledat ... „Spli'ski akvarel“ san pogleda davni dana, a valjda ću poživit dovoljno dugo da neko stavi opet na repertoar „Kraljicu lopte“ ... ako ne ništa, makar za stogodišnjicu praizvedbe 2029. godine
Moju Zakonitu nije tribalo puno nagovarat da pojdemo gledat ... ali je zato nikako nisan moga nagovorit da napravimo jedan „sebić“ (selfie, za sjevernjake) ...
Vidi se da nisan puno u teatru, drugi put vazimljen karte drito priko puta pozornice, makar visija odozgar sa lustera. Ovako san se cilo vrime naginja da bolje vidin, tribalo mi je po ure posli da se drican, parija san ka Šestić dok nisan doša do auta
Redale su se scene .. činovi, prizori ... od krnjevalske noći u Splitu ...
Priko Marseja u doba Velikoga rata ... pa opet, po svršetku velikoga krvoprolića nazad u Split ...
Tri čina sa pauzan ... kombinirano trajanje deboto ka Cameronov „Titanik“ ali nisan deboto ni osjetija. Radnja zanimljiva, glumci odlični, a ni orkestar nije njanci jedan put dištonava ... cili združeni ansambl HNK Split je ovo odradija za deset!
Scenografija mi je isto upala u oko ... a kad san vidija da je veliki meštar Zvone Mihanović tot umiša svoje prste/pinele/whatever sve mi je bilo jasno.
Zato i ne čudi dugotrajan pljesak pripunoga teatra na kraju ...
... kojega su SVI izvođači. uključujući dirigenta Harija Zlodru i redatelja Gorana Golovka itekako zaslužili!
A ovo moran napomenit, jer tako, unatoč podsmijehu nekih mojih copy/paste poznanika radin od početaka pisanja bloga:
Ka izvor činjenica o opereti i samome maestru san dupera (koristija, za sjevernjake) službenu knjižicu, koju san nabavija na izlazu.
Za kraj, evo isječka iz „Veloga mista“ --- „Daleko me biser mora“ u izvedbi Marine Jajić ... a za ovu recentnu izvedbu se nadan da će neko odgovoran smoći snage i posebno novaca da se ekranizira
I naravno, nadam se još kojemu izvješću iz spli'skoga teatra do kraja miseca!
Zdravi i veseli bili!!!
Nije ono ča ste mislili ... iako je Queen, u svome samostalnome koncertu na Wembleyu par puti spomenija na tome mistu otu besidu ča je vama šporkačunima pala napamet ... ali ovo je ipak SAMO mala crtica o netom odgledanome filmu o frontmenu grupe Queen
Koliko san samo iščekiva ovi film ... pogotovo kad san pročita prve kritike, ili još bolje kad su oni ča su ga požurili gledat jemali samo lipe riči za njega. I sami film a bome i za Ramija Maleka koji je, kako se na kraju pokazalo, skoro bija bolji Freddie od samoga Freddieja
Fala najlipša @juliere ča si me uspila nagovorit da Zakonita i ja pođemo sinoć u kasne ure skupa sa njih troje pogledat film u kinu.
Ne triba van govorit da njiove pisme (Queen!) znan, neću reć napamet, ali deboto ... pa mi je ovo bijla jedinstvena prilika da ih poslušan na odličnome razglasu i u dobrome kinu.
Nabavit ću ja ovi film kad-tad, ali gledanje doma, neka jeman veliki TV (43” ... fala na pitanju i svjetskome prvenstvu u balunu 2018. ) kad nije zvuk odvrnut do maksimuma, ka ono na početku “Back ti the Future” kad sve kazaljke na VU-metrima odu do kraja ... jednostavno, nije to ono pravo!
Nikidan san na sveprisutnome Facebooku pročita jednu parolu: “If the music is too loud, you are too old” ... ako je prema tome sudit, onda san još mulac (mladić, za sjevernjake) makar duhom, i organima za sluh ofkors, fala na pitanju ...
Uostalon, još je davnoooo jedan od dva današnja velikana filmske produkcije (nisan sigur je li Lucas ili Spielberg) reka da u svakome čovjeku (pogotovo muškarcu ) čuči malo dite. U ovakin prilikan mi padne napamet iskusni spli’ski basista koji je, među mnogobrojnin životnin mudrostima kojima nas inače časti, reka da je “... lipo jemat malo dite pa moreš legalno kupovat igračke ...”
Moja prinčipessa Vinka odavna više nije mala, ali još uvik jema u rodbini male dice, pa nemojte da van vidin upitnik naviše glave kad me vidite u LEGO butigi. Uostalno, i danas san pri filma bija povirit ... pogotovo ča je Cinestar skoro odma blizu ST LEGO hrama u Mall-u
Opet ja odluta, a? ... ka prvi mi je put!
Dunkve, film nan prilično realno i plastično objašnjava put Freddieja i Queena, od malog nosača kuferi na Heathrowu ...
... i anonimnog benda koji svira po pubovima pa do planetarno popularnog sastava.
Vrhunac radnje i ujedno kraj filma je nastup Queena na Live Aid koncertu na Wembleyu ... u okviru pomoći gladnima u Africi.
A između toga ... gledamo pretvaranje Farokh Boulsare, jednog malog “pakija” sa par sjekutića viška “da može bolje artikulirat zvuk u usnoj šupljini” do neobuzdanog hedoniste Freddieja Mercuryja koji je, osim u glazbi, pomicao granice i u privatnom životu. Poglavito u shvaćanjima o spolnosti.
Što ga je, na kraju, vjerojatno i potjeralo u “vječna lovišta” puno prije, uskrativši nama, običnim smrtnicima, uživanje u njegovom glasu i u glazbi “Queen”-a. Koji postoje, kao grupa, i dalje, ali to više nije - isto!
U životu san se do sad, a skupija san skoro (ako Oni Gori da zdravlja u treći misec, na prvi dan prolića!) pedesetišest godin na kostima, naježija samo na dvi pisme: kad je 1997. godine Placido Domingo piva na Prokurativama “Ta divna spli’ska noć” sa četrdesetak iljad back-vokala na punoj Rivi ... i sinoć, kad je u filmu, na punome (do čepa!) Wembleyu Queen zapiva “We are the champions”. Svaka dlaka na ruci mi se nakostrušila ka brokva!
I napokon, kako san napomenija da je Rami Malek SKORO bija bolji Freddie od originala, pogledajte ovi video, na kojemu je origigi slika livo i originalni koncertni zvuk u livome zvučniku, a filmski isječak desno i filmski zvuk u desnome zvučniku. U mome bi se selu reklo samo: MAŠO!!!
Freddie, di bija da bija, pokoj ti duši ...
A nama koji smo ga jemali priliku slušat dokle je radija, i sada malo obnovit memoriju sa ovin recentnin veličanstvenin uratkom filmske industrije ... Zdravi i veseli bili!!!
Izborna skupština, redovna, prošla je brzo ... i bez upadica sa strane ...
Doša je kraj mandata Ljubi Musinovu ka predsjedniku, Jošku Božinu ka zapovjedniku i ciloj ekipi iz uprave/zapovjedništva ... pa je tribalo malo proventulat (provjetrit, za sjevernjake) ekipu i uvest, makar neke, nove ljude.
Nisan toliko po domu pa da san skroz upućen u nijanse jedne ili druge frakcije, ako i nima i koja više ... ali san dovoljno razuman da svaćan da postoje, i da se baš međusobno ne obožavaju
Ča se mene tiče, odrađujen ono ča mogu, sa obzirom na zdravlje, godine i znanje i mogućnosti sa kojima raspolažen ... tako da mogu „vašima“ i „našima“ pogledat u oči čiste savjesti!
Eto, uvatija san sam sebe ka da se kome opravdavan ... ma nije bitno. Ponilo me malo, da ne rečen prikobacilo ... meni ovo ipak nije skupština ka bilo koja druga.
Ljubo, nakon ča je dobija podršku skupštine, olitiga senata kako se to sad zove ... predložija je i mene u upravni odbor ... ali krenimo redon ...
Stari/novi predsjednik Ljubiša Musinov je, skupa sa predsjednikon Senata Ivicon Barićen predočija godišnja izvješća o radu, stari Zapovjednik Joško Božin je podnija operativno izvješće ...
... a nakon ča su potvrđeni novi predsjednik Ljubo, odma je predočija program rada ... ka i novi Zapovjednik Nenad Bonacin ...
... a u skupštini koja je dizanjem ruku iskazivala svoju volju ...
... bija je, ka i uvik, magični spoj iskustva ... didova, pradidova ...
... ka i mladosti & liposti ...
Nakon redovnoga i obveznoga dila skupa, podiljena su priznanja za 10, 20, 30 i 40 godin članstva u društvu ...
... ka i onima ča su položili ispit za navodit kanadere na požaru ...
Nagradu za najbojega vatrogasca Damir Žegarac Babuje nažalost nije doša priuzest ...
... ka ni Domjan Bonacin koji je isprid društva pridložen za nagradu „Najbolji vatrogasac za 2018.g“ koja će mu bit uručena povodon Dana Grada Kaštela.
Naravno, fala na pitanju, da je posli ovoga bija i prigodni domjenak, koji san mora priskočit ... jerbo je danas i mojoj nećakinji Emi drugi (2) rođendan ... lagano san se uputija nizdol, uspija san slikat zadnje trzaje Adventski ukrasi na mašogradskoj rivi, jerbo nekako nagađan da će is već sutra skinit ...
Sutra je još blagoslov Doma, u 10.30, između male i vele mise, obeća je velečasni da će navratit i poškropit malo vatrogasni dom i vatrogasce, da nas u nastupajućoj godini dragi Bog čuva po požarima i da nan, naravno, malo i pamet prosvitli
Update: Blagoslov doma
Obećabno, napravljeno ... je da je doša koji minut kasnije od najavljeni deset i po, ali nima veze, ko na malo gleda malo i vridi
Sve je bilo pod kontrolon, ko ne viruje neka pita Klaru ...
Obavili smo sam čin blagoslova u sali trofeja, gori na katu ...
Don Ivan Delić nas je sve poškropija i zaželija puno uspjeha u budućen radu.
Zdravi i veseli bili, i ovom prilikon ... Vatru gasi, brata spasi!!!
) čuči malo dite. U ovakin prilikan mi padne napamet iskusni spli’ski basista koji je, među mnogobrojnin životnin mudrostima kojima nas inače časti, reka da je “... lipo jemat malo dite pa moreš legalno kupovat igračke ...” 
