Nije ono ča ste mislili ... iako je Queen, u svome samostalnome koncertu na Wembleyu par puti spomenija na tome mistu otu besidu ča je vama šporkačunima pala napamet ... ali ovo je ipak SAMO mala crtica o netom odgledanome filmu o frontmenu grupe Queen
Koliko san samo iščekiva ovi film ... pogotovo kad san pročita prve kritike, ili još bolje kad su oni ča su ga požurili gledat jemali samo lipe riči za njega. I sami film a bome i za Ramija Maleka koji je, kako se na kraju pokazalo, skoro bija bolji Freddie od samoga Freddieja
Fala najlipša @juliere ča si me uspila nagovorit da Zakonita i ja pođemo sinoć u kasne ure skupa sa njih troje pogledat film u kinu.
Ne triba van govorit da njiove pisme (Queen!) znan, neću reć napamet, ali deboto ... pa mi je ovo bijla jedinstvena prilika da ih poslušan na odličnome razglasu i u dobrome kinu.
Nabavit ću ja ovi film kad-tad, ali gledanje doma, neka jeman veliki TV (43” ... fala na pitanju i svjetskome prvenstvu u balunu 2018. ) kad nije zvuk odvrnut do maksimuma, ka ono na početku “Back ti the Future” kad sve kazaljke na VU-metrima odu do kraja ... jednostavno, nije to ono pravo!
Nikidan san na sveprisutnome Facebooku pročita jednu parolu: “If the music is too loud, you are too old” ... ako je prema tome sudit, onda san još mulac (mladić, za sjevernjake) makar duhom, i organima za sluh ofkors, fala na pitanju ...
Uostalon, još je davnoooo jedan od dva današnja velikana filmske produkcije (nisan sigur je li Lucas ili Spielberg) reka da u svakome čovjeku (pogotovo muškarcu ) čuči malo dite. U ovakin prilikan mi padne napamet iskusni spli’ski basista koji je, među mnogobrojnin životnin mudrostima kojima nas inače časti, reka da je “... lipo jemat malo dite pa moreš legalno kupovat igračke ...”
Moja prinčipessa Vinka odavna više nije mala, ali još uvik jema u rodbini male dice, pa nemojte da van vidin upitnik naviše glave kad me vidite u LEGO butigi. Uostalno, i danas san pri filma bija povirit ... pogotovo ča je Cinestar skoro odma blizu ST LEGO hrama u Mall-u
Opet ja odluta, a? ... ka prvi mi je put!
Dunkve, film nan prilično realno i plastično objašnjava put Freddieja i Queena, od malog nosača kuferi na Heathrowu ...
... i anonimnog benda koji svira po pubovima pa do planetarno popularnog sastava.
Vrhunac radnje i ujedno kraj filma je nastup Queena na Live Aid koncertu na Wembleyu ... u okviru pomoći gladnima u Africi.
A između toga ... gledamo pretvaranje Farokh Boulsare, jednog malog “pakija” sa par sjekutića viška “da može bolje artikulirat zvuk u usnoj šupljini” do neobuzdanog hedoniste Freddieja Mercuryja koji je, osim u glazbi, pomicao granice i u privatnom životu. Poglavito u shvaćanjima o spolnosti.
Što ga je, na kraju, vjerojatno i potjeralo u “vječna lovišta” puno prije, uskrativši nama, običnim smrtnicima, uživanje u njegovom glasu i u glazbi “Queen”-a. Koji postoje, kao grupa, i dalje, ali to više nije - isto!
U životu san se do sad, a skupija san skoro (ako Oni Gori da zdravlja u treći misec, na prvi dan prolića!) pedesetišest godin na kostima, naježija samo na dvi pisme: kad je 1997. godine Placido Domingo piva na Prokurativama “Ta divna spli’ska noć” sa četrdesetak iljad back-vokala na punoj Rivi ... i sinoć, kad je u filmu, na punome (do čepa!) Wembleyu Queen zapiva “We are the champions”. Svaka dlaka na ruci mi se nakostrušila ka brokva!
I napokon, kako san napomenija da je Rami Malek SKORO bija bolji Freddie od originala, pogledajte ovi video, na kojemu je origigi slika livo i originalni koncertni zvuk u livome zvučniku, a filmski isječak desno i filmski zvuk u desnome zvučniku. U mome bi se selu reklo samo: MAŠO!!!
Freddie, di bija da bija, pokoj ti duši ...
A nama koji smo ga jemali priliku slušat dokle je radija, i sada malo obnovit memoriju sa ovin recentnin veličanstvenin uratkom filmske industrije ... Zdravi i veseli bili!!!
Post je objavljen 13.01.2019. u 13:47 sati.