Mira Gavrana ne triba posebno predstavljat, jerbo i mala dica u jaslican znadu da je naš najizvođeniji autor ... makar mu je ova predstava jedan od težih komadi ča je napisa.
Generalno gledano, radi se o priči, tj. više priča, ljudi koji se na različite načine nose sa tzv. „krizom srednjih godina“ ... Dramaturg Jasen Boko je donekle pritumba osnovnu Gavranovu ideju, pa se radnja ne odvija linearno, nego simultano, svi su dijelovi odjednom na pozornici ... A Goran Golovko je odlično to sve izrežira, uz nesvakidašnju scenografiju (Marin Gozze) i kostimografiju (Mladen Radovniković), kompletno u crvenim tonovima, osim par iznimki s razlogom 
Drugi bitan iskorak je ubacivanje songova splitske grupe „Metak“, za koje je tekstove većinom napisa legendarni Pop, alias Momčilo Popadić.
I moran van reč da je to bilo, makar za mene, više nego ugodno iznenađenje! Sva srića da još nije zasvirala i „Miss Levi's“ (ipak je za nju tekst napisa Mucalo!) jerbo bi bija skočija doli na pozornicu (loža 21, 1. kat, skroz livo!) te izljubija glumce i glazbenike
Okosnica radnje je, ka ča su napisali puno pametniji od mene u kritikan predstave, kriza srednjih godina ... i kako se nosit sa njon.
Adam (Trpimir Jurkić), sveučilišni profešur, od stresa modernog života biži u „disocijativnu fugu“ (selektivnu amneziju, za sjevernjake) i na taj način provaje uteć od svoje posesivne i bolesno ambiciozne žene-zmaja koju je fenomenalno odglumila Nives Ivanković ... radnje se isprepliću, Adamov brat Petar (Elvis Bošnjak) ima ljubavnicu Anu (Zorana Kačić Čatipović), kojoj bježi od žene Marte (Tajana Jovanović) koja je prije dvadeset i jedne godine napravila, na njegov nagovor, pobačaj, a ta nerođena kći (Anastasija Jankovska) joj se i dandanas priviđa. Komplicirano? Jema još ...
Adam, u svome bjegu od stvarnosti upoznaje udovicu Ladu (Snježana Sinovčić Šiškov) koja se pomoću njega izvlači od usamljenosti ... a samog Adama u podrumu Firula liječi psihijatrica Vera (Arijana Čulina) koja se za njega do kraja i emocionalno veže.
Kupus? Samo naizgled ... koloplet istovremenih radnji koji se razmrsi na kraju ... ali van ga (kraj!) neću ispričat da jemate zašto poć pogledat predstavu 
Prva mi je asocijacija, kad se prestava zahuktala, bija oni božićni film koji smo svi pogledali po nekoliko puta, Neeeee ... nije rič o „Sam u kući“ u svi pet reinkarnacija, nego o „Love Actually“ (Zapravo Ljubav) ... i molin lipo, neka se to svati ka kompliment, a ne ka pokuda. Howgh!
Ukratko, odlična predstava u izvedbi nadahnute glumačke ekipe spli'skoga HNK.
Evo par slika koje san uspija uvatit na „premijeri“ moga novoga „pomoćnoga“ maloga aparatića Canon Canon Powershot SX620HS (mogli u ga krstit i dužin imenon )
... aparatić za posebne prilike kad mi je fagot nosit oni VELIKI ...
... uz jednu iznimku, sliku Nives i Snježane koju san „posudija“ iz opisa predstave na službenim stranicama HNK Split
Photo: HNK Split
I tako, polako se privodi kraju moja siječanjska epizoda u spli'skome HNK. Ali mislin da je moja prijateljica Antonija T. u pravu, da san se lagano zakačija za teatar ... balet ne mogu, ka ni operu (Zrinski je iznimka koju jedva čekan, kad zagrmi onih par poznatih arija) ali ovo skoro sve drugo (osin onih koji su dobili baš ono 'ebete kritike) mogu poć povirit.
I da, progovara opet moja bodulska krv ... cijene onih „ekonomskih“ mjesta u kazalištu su skoro jednake ka i cijene za neke fensi-šmensi MX4D kinohitove ... Teatar je uvik teatar, a filmove ću, na radost susida, akoBogdazdravlja, uskoro moć pogledat i doma, u vlastitome dnevnome boravku na velikome ekranu i sa pristojnom količinom watta u pojačalu & zvučnicima
Kokice i čips ionako nikad nisu bili problem, i neće me bacit na inkanat (bankrot, za sjevernjake) ka da iste kupujen u Cineplexxa/Cinestara/Whatever ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
